Cyber sigurnost kao političko pitanje? Nesumnjivo. Ono što je čini takvom jest da vlade i političari većinom prepoznaju da su nacionalni interesi pod velikim utjecajem kibernetike, odnosno cybera – što se sad najviše koristi kao naziv za sve automatizirane ili kompjuterizirane sustave, bez obzira govorimo li o hardveru ili softveru – jer je cyber vodoravni element na kojem počiva gospodarski život, piše Ilias Chantzo iz Symanteca.
Globalizaciju su omogućile transportna i komunikacijska tehnologija te globalna tržišta, a kako kibernetiku toliko koristimo u gospodarstvu i u osobnom životu, njen se doseg pruža duboko u politički krajolik. Kibernetika upravlja našim gospodarstvom, možemo je upotrijebiti da stupimo u dodir s velikim dijelom stanovništva, za kriminal, može se je pretvoriti u oružje i utječe na nacionalnu sigurnost – a s time i na državu – do same srži. Sve to skupa znači da kibernetika ima izravan utjecaj na javni interes i zbog toga privlači političku pažnju.
Brojke koje ima vlada Velike Britanije kažu da je cyber upadima pogođeno 93% velikih korporacija i 87% malih kompanija te da ti napadi često imaju kriminalne pobude. U nekim slučajevima čak su i same vlade počinitelji politički motiviranih napada, ponekad zapošljavajući kriminalne bande kad same nemaju potrebne vještine "u kući" ili jednostavno ne žele da ih se poveže s napadima.
O čemu se točno radi? Kao prvo, prijetnja cyber napada tjera mnoge države i kompanije da posvećuju sve više resursa borbi protiv njih. Istovremeno, tehnologija napreduje tako brzo da je naš pristup privatnosti preuzela ova brza promjena tehnologije koja prisiljava na evoluciju. A prije i nego što je tehnologija imala vremena sazrijeti u određenom segmentu, ponovo krene naprijed. To stvara napetosti i rizik da se sigurnost ili privatnost previše povećaju na štetu drugih temeljnih prava.
Koju bi onda ulogu trebale vlasti igrati u tome? Vjerujem da je njihova primarna odgovornost u tome da potraže načine na koje mogu zadati odgovarajuću pravnu regulativu dok istovremeno stvaraju gospodarske uvjete koji omogućavaju tehnologiji da se razvija. Trebalo bi biti više podrške za start-upove, više investicija u obrazovanje te više financiranja istraživanja i razvoja koji će promicati i privlačiti inovacije.
Što se pravne regulative tiče, to je masivan poduhvat. Dio pravne intervencije će se očito dogoditi sa sazrijevanjem tržišta i debate. No regulativa nije uvijek odgovor. Na primjer, u Velikoj Britaniji nije lako kupiti pištolj, ali je lako kupiti alat za napade na Internetu po maloj cijeni. Isto tako, kibernetika prelazi granice, pa je ustanovama za provedbu zakona izazov činjenica da im istrage ovise o vještini napadača i broju uključenih jurisdikcija – to jest, o složenosti istrage. Kako bilo koga možete spriječiti da se bavi cyber kriminalom? Kako održavate vezu sa susjednim zemljama? Sad imamo visoko razvijenu regulativu o pomorskim aktivnostima i kretanju po moru, no iako postoje i jasna pravila o cyber kriminalu, za međunarodnu suradnju na razini provedbe zakona će trebati vremena.
Što se tiče Symantecove pomoći u borbi protiv cyber prijetnji, naša osnovna uloga kao davatelja tehnologije jest da se osiguramo da i dalje nudimo rješenja koja mogu odgovoriti zahtjevima naših klijenata i koja im daju pravu razinu zaštite. To znači da i dalje trebamo surađivati s vladama po cijelom svijetu, kao savjetnici, promovirajući najbolju praksu informatičke sigurnosti. Uvijek kad tehnologija jurne naprijed, s njom jure i cyberkriminalci – no to će isto učiniti i Symantec, posvećen svojoj ulozi cyber branitelja i pokretača gospodarskog razvoja.
Puni izvještaj o stanju u organizacijama vlasti u ovogodišnjem Symantecovom Izvještaju o prijetnjama sigurnosti na Internetu (Internet Security Threat Report) možete pronaći ovdje.
