Utemeljitelji SAD-a (Founding Fathers) smatrali su da je intelektualno vlasnistvo tako je vazno da su mu dali posebno mjesto u Ustavu. Intelektualno vlasnistvo "promovira progres znanosti i korisnih umjetnosti, osiguravajuci autorima i izumiteljima za ogranicen period vremena iskljucivo pravo nad svojim spisima i otkricima". I bili su u pravu.
Intelektualno vlasnistvo sluzilo je svrsi u periodu kada je za razvoj bilo potrebno cijelo desetljece ili stoljece. Danas su stvari ipak malo drugacije.
U vremenu naglog razvoja tehnologije patenti su najvece ogranicenje napretka i smatraju se jednim od vaznijih krivaca za spori razvoj.
Jedini nacin kako ostati konkurentan i korak ispred svih je napraviti ono sto drugi nemaju. U tom slucaju pateniti rade upravo suprotno, stvaraju zapreke za inovacije i usporavaju inovatore dopustajuci da postanu lake mete za tuzbe.
NPE tvrtke (Non-practicing entities) su tvrtke koje kupuju patente kako bi dobili pravo na odredenu licencu te naplacivali koristenje istih. Oni su postali poznati kao moderna i legalna verzija mafije koja iznuduje naknade od inovatora. Najcesce objasnjenje i opravdanje za NPEs je da oni sluze kao ucinkoviti posrednici dovodenjem novih tehnologija od izumitelja do onih koje te izume mogu proizvesti. Nije iznenadujuce da oni to ne cine bas uspjesno. Tehnologije koje licencaraju - u slucajevima koji su u stanju iznuditi licenciranje pristojbe iz tvrtke - gotovo se nikad ne koriste u bilo novim ili postojecim proizvodima.
Ako vec NPE tvrtke ne djeluju kao ucinkovit posrednik, mozda sluze drustvu prebacivanjem novaca malim izumiteljima cije ideje su prisvojili, te ustvrdili kako su pridonijeli inovacijama objavom. No, problem nije samo u NPE-u jer je do istih situacija doslo i u slucajevima kada je neko sveuciliste patentiralo svoj izum, a to je rijetko dovelo do daljnjeg razvoja proizvoda.
