Olimpijske igre su najveći trenutak u životu svakoga sportaša, kulminacija svega onoga za što su se cijeli život pripremali.
Goran Šprem svoju ju medalju iz 2004. tetovirao na rame.
"Osjećam se kao i prije 12 godina. Isto tako ponosno, ne znam riječi kojima bih to opisao", kaže bivši rukometaš.
Sjećanja na veliko finale i dalje su jaka.
"Prije finala nikako nisam mogao zaspati. Bio sam s Veniom u sobi, otvorim jedno oko, drugo, bilo je oko pol tri, i kaže mi on, 'ajmo na balkon' i sad idemo onako na prstima da nikog ne probudmo, kad ono na balkonu svi, zadnji smo došli. Mislim da nitko nije spavao tu noć", prisjetio se Goran.
I dalje je veliki navijač Hrvatske. Putuje bodriti dečke u Rio.
"Evo idem, putujem, nisam bio u Londonu, ali idem u Rio", kaže Šprem.
A sjećamo se i poznatog dugog nokta na malom prstu Nikolaja Pešalova.
Zlatni dizač utega iz Sydneja bugarskog podrijetla nakon medalje, nema lijepe uspomene. Split i Hrvatska ništa mu nisu vratili. Osjeća se zaboravljeno, čak i prevareno. Obećani stan - nije dobio.
"Prvo je bilo dogovoreno da dobijem stan deset godina za korištenje i nakon toga ako imam želja, da živim u Hrvatskoj i da dajem zahtjev za otkup stana. Ništa nije bilo 10 godini kojih je prošlo, došli su mi papiri i morao sam iseliti", rekao je Pešalov.
I više ne zna kome bi se obratio.
"Svaka vlast koja dođe obeća, pa uskoro ode, pa čeka da dođe druga i tako stalno."
92' je ostala u pamćenju. Samo je finale protiv Dream teama bila prepreka. Naši košarkaši i danas su velike, ali baš velike zvijezde.
Franju Arapovića i dan danas svi prepoznaju na ulici.
"Pa sigurno me prepoznaju po centimetrima, a drugo, igrao sam dugo vremena i u Ciboni i u reprezentaciji", kaže Arapović.
Franjo je zamjenio noć i dan - igre u Riju prati bez prestanka - jer košarka mu je u genima.
"Pogotovo Košarku. Sada mi i sin igra i drago mi je da tako lijepo igraju", rekao je.
Osim Pešalova, čuo je za mnoge sportaše koji spajaju kraj s krajem.
"Moraju prodavati medalje, moraju moliti nekoga za nešto. Ja ne znam što bi Amerikanci napravili da imaju zlatnu medalju u veslanju", kaže Franjo.
Život nakon igara ima dvije strane baš kao medalja. Možda su neki sportaši zaboravljeni od institucija, ali nikako od navijača koji ih nose u svojim srcima. Bili oni dizači utega, košarkaši ili rukometaši.
