Troje ljudi je poginulo, a 29 ih je teško ozlijeđeno kada je rano ujutro prije 141 godinu na današnji dan Zagreb pogodio veliki potres. Potres iz 1880. imao je jačinu od 8 stupnjeva Mercallijeve ljestvice, odnosno 6,3 stupnja po Richteru, s epicentrom na području Medvednice. Među poginulima bili su litograf Stanić i bankovni službenik Lavoslav Smetana. Na Stanića se srušio dimnjak kuće u Kačićevoj, a dijete koje je bilo uz njega, prošlo je bez ogrebotina.
U tadašnjem Obzoru u utorak, 9. studenog 1880. objavili su:
"Deveti studena 1880. biti će u povjesti grada Zagreba crnimi slovi upisan. U 7 sati i 35 časova zbio se užasan potres i trajao do 30 secunda, a bio mu je pravac od sjevero-zapada na jugo-istok. Kao što je danas vrieme žalostno, tako se je i nad gradom Zagrebom žalost nadvila. Sitna kiša, što s neba sipi,mislio bi da su suze; da samo nebo plače“.
(Foto: Ivan Stadl/Ministarstvo kulture)
Potres je bio toliko traumatičan za Zagrepčane da su mnogi iselili u Beč, Maribor, Ljubljanu, Trst... U valu ježanja, samo u prvom danu na Glavnom kolodvoru izdano 3800 putničkih karata.
Puno sličnosti je između tog potresa. Kao i prošlogodišnji, i ovaj se dogodio u ranojutarnjim satima u 7 sati, 33 minute i 50 sekundi.
Stanovnici čije su kuće bile oštećene, smješteni su u za to izgrađene barake na području Zrinjevca i današnje Klaićeve ulice. Kako bi se mogao nositi s posljedicama potresa, grad je ustanovio posebno povjerenstvo koje je u svome izvješću zapisalo:
„Ne računajući crkve, kapele i velike državne zgrade nastradalo je od potresa 485 kuća u tolikoj mjeri, da će troškovi popravka daleko premašiti godišnji dohodak ovih kuća. Daljnje 462 kuće oštećene su toliko, da će se za njihov popravak potrošiti preko 40 postotaka bruto dohotka tih kuća. Manje pako štete pretrpjela je 451 kuća. U svemu oštećeno u Zagrebu 1758 kuća, ne računajući ovamo kuće, koje nisu povjerenstvu prijavljene. Za popravak oštećenih kuća morat će se izdati najmanje dva milijuna forinti.”
Oštećena unutrašnjost Zagrebačke katedrale. Fotografija Ivana Standla.
(Foto: Ivan Standl; unutrašnjost katedrale)
Seizmolog Marijan Herak tvrdi da se tadašnja materijalna šteta bila u iznosu polovice tadašnjeg godišnjeg državnog proračuna. Car i kralj Franjo Josip donirao je tom prilikom 20.000 forinti što je bilo dovoljno za obnovu nekoliko kuća. Ali stizala je pomoć iz Europe, slali su je iz Istanbula, Sofie, Aleksandrije, Londona, Pariza, Berna, Kopenhagena... Pomoć je poslao i papa Lav XIII.
Strahovito je oštećena i katedrala na kojoj su se urušili svodovi, oltari su bili zdrobljeni, probio se pod i oštetio zvonik. Obnova je trajala do 1906. pod vodstvom graditelja Hermanna Bolléa iz Kölna. U obnovi Zagreba tada su nastale mnogobrojne fontane i parkovi, a i snažan razvoj seizmologije.
Zanimljivo je kako je u obnovi grada sudjelovao i August Šenoa. Dok je kao gradski senator pomagao sugrađanima dobio upalu pluća, kasnije od nje i umro iduće godine.
Na stranicama Prirodoslovno-matematičkog fakulteta objavili su crtice iz povijesti vezane uz Veliki zagrebački potres, pa i to da se on osjetio u Vukovaru i u Dubrovniku, a da su u Češkim Budjeovicama stale dvije ure njihalice i ura na crkvenom tornju.
Osam dana nakon potresa Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti povjerila je svojem matematičko-prirodoslovnom razredu zadaću da prikupi i obradi podatke o tom potresu. Akademija je uputila molbu građanima da odgovore na osam pitanja, što predstavlja prvu makroseizmičku anketu na našem jeziku, a ujedno je i početak opažajne seizmologije na hrvatskim prostorima.
Popov toranj nakon potresa (fotografirao Ivan Standl).
(Foto: Ivan Standl, Popov toranj nakon potresa)
Izvješće o zagrebačkom potresu sastavio je 1882. godine akademik Josip Torbar, a tiskano je na 141 stranici, uz osam stranica uvoda, zemljovid, 15 slika i sedam tablica.
Evo što je u njemu pisalo: "Dne 9. studenoga 1880. svanusmo u Zagrebu težkim mutnim jesenskim jutrom… termometar pokazivaše 9,4 °C, tanka jesenska magla slegla se ponad zemljom, a iz nje sipila je riedka kišica, dočim je sa sjeveroistoka puhao hladan, vlažan vjetar. Nješto preko polak osam sati začuje se podzemna tutnjava, nalik na jaku tutnjavu težko natovarena željezničkoga vlaka, a umah zatim potrese se zemlja takovom žestinom, kakovoj ne samo neima pametara u Zagrebu, nego joj neima traga od vjekova u ljetopisih zagrebačkih. Najprije se pojavi potres dvama silnim okomitim udarcima, jednim gori, drugim opet doli, a zatim se prometne trešnja u silno undulatorno drmanje, koje predje u valovito titubanje, te se napokon završi slabim vibriranjem… Posljedci ovoga potresa bijahu užasni. Iza prvoga udarca uzvitlala se cielim gradom silna prašina; dimnjaci i silno ciglovje popadaše s krovova, vatrobrani zidovi porušiše se te pokriše ulice ruševinom…".
Navode kako su tada u Zagrebu bile 2483 stambene zgrade i 1187 gospodarskih zgrada, grad je imao oko 30.000 stanovnika. Gotovo svi su objekti oštećeni u potresu.
