Svjetsko prvenstvo je pred vratima i do prve utakmice nas dijeli nešto manje od dva tjedna. Iako navijačka euforija još uvijek 'spava' u većini od vas, mi ćemo polako krenuti s najavama skupina kako bismo vas pripremili na ono što dolazi.
SKUPINA A: Francuska, Rusija, Njemačka, Srbija, Brazil, Koreja
FRANCUSKA
Prva sedmorka:Gerard (Montpellier), Guigou (Montpellier), Abalo (PSG), N'Guessan (Barcelona), Mem (Barcelona), Mahe (Veszprem), Sorhaindo (Barcelona)
Iako su na EURO-u u Hrvatskoj završili na uvjetno rečeno tek 3. mjestu, Francuzi na svjetsku smotru u Njemačku i Dansku ponovno dolaze kao najveći favoriti.
Malo toga se može napisati o Francuzima što već nije poznato, čak i onima koji se ne mogu pohvaliti velikim znanjem o rukometu.
90-ih godina postali su apsolutna sila svjetskog rukometa, a njihova moć s vremenom je samo rasla. Aktualni su svjetski prvaci, a od posljednjih pet Svjetskih prvenstava 'tricolori' su na njih četiri osvojili zlato.
Većina francuske čudesne generacije koja je sačinjavala možda i najbolju momčad u povijesti rukometa svoju je priču završila upravo na prošlom SP-u, okitivši se na domaćem terenu zlatom. Braća Gille, Jerome Fernandez, Daniele Narcisse i svemoćni vratar Omeyer su nakon Francuske 2017., a mnogi i prije toga, rekli zbogom reprezentativnom dresu.
Neki su još uvijek tu, Cedric Sorhaindo te prekaljena krila Luc Abalo i Michael Guigou imat će važnu ulogu u homogeniziranju momčadi i doprinosu po pitanju iskustva. Francuzima će ipak nedostajati stožerni igrač.
Po prvi put otkad je stupio na rukometnu scenu, Nikola Karabatić propustit će jedno veliko natjecanje. Cijele godine imao je problema s ozljedom stopala i sredinom listopada više nije imao izbora - Nikola se podvrgnuo operaciji i bez rukometa će biti četiri do šet mjeseci.
Nikola Karabatić
FOTO: EXPA/PIXSELL
Nikola je s "pijetlovima" osvojio dva olimpijska zlata, četiri titule prvaka svijeta te tri naslova prvaka Europe. No Francuzi se neće previše osvrtati. Uz spomenute veterane, protivničke mreže će s vanjskih pozicija torpedirati N'Guessan, Dika Mem, Valentin Porte i Adrien Dipanda, a vrata će čuvati vrhunski vratari Vincect Gerard i Cyril Dumoulin.
Usprkos pomlađenoj ekipi i izostanku karizme veterana koja je krasila Francuze na posljednjih nekoliko natjecanja, kao i izostanku najboljeg igrača, mora ih se svrstati među najuže favorite za zlato. Polufinale je njihov minimum.
RUSIJA
Prva sedmorka:Pavlenko (Chekhovski Medvedi), Dibirov (Vardar) Shiskaryov (Vardar), Gorbok (Pick Szeged), Kiselev (St. Peterburg) Atman (Hannover), Chipurin (Ivry),
Rusi su u posljednjih nekoliko godina daleko od svog povijesnog statusa. Bili su olimpijsko prvaci, svjetski prvaci i europski prvaci, a njihovo rivalstvo koje su kroz 80-e i 90-e godine izgradili s tada također jakom Švedskom gotovo je mitoloških razmjera.
Ipak, od brončane medalje osvojene na Olimpijskim igrama u Ateni, Rusi ni jednom nisu došli do polufinala nekog velikog natjecanja.
EURO u Hrvatskoj nisu ni izborili, no na klupu je tad sjeo bivši olimpijski, svjetski i europski prvak Eduar Koksharov i iz prekvalifikacijske runde dogurao do playoffa protiv Češke, a zatim i do vize za Njemačku i Dansku. Većina igrača igra u ruskoj ligi, no glavne uloge drži dvojac iz Vardara Dibirov-Shishkaryov, kluba u kojem je sportski direktor upravo Eduar Koksharov.
Timur Dibirov
Timur Dibirov (FOTO: EHF Euro 2016)
U iznimno zahtjevnoj skupini za očekivati je da će Rusija bitku za treće i četvrto mjesto u skupini voditi sa Srbijom i Brazilom, no njihov prolazak u drugi krug ne bi trebao doći pod znak pitanja.
NJEMAČKA
Prva sedmorka:Wolff (Kiel), Gensheimer (PSG), Groetzki (Lowen) Fäth (Füchse), Weinhold (Kiel), Drux (Fuchse), Wiencek (Kiel)
2007. godine Nijemci su na domaćem terenu posljednji put proslavili naslov svjetskog prvaka, a početkom 2019. godine nadaju se ponoviti isti podvig u sličnom okruženju, pošto će imati podršku svojih navijača u Kölnu, Berlinu i, ako dođu do same završnice turnira, Hamburgu.
2016. godine Islanđanin Dagur Sigurdsson odveo je ovu momčad do europskog trona u Poljskoj 2016. godine, a zatim je prepustio u ruke mladom Christianu Prokopu. Nijemac nije uspio u osnovnom naumu, pa su tako propustili polufinala na posljednja dva velika turnira - na SP-u u Francuskoj 2017. i na EURO-u u Hrvatskoj 2018.
Njemačlka rukometna reprezentacija
FOTO: EXPA/PIXSELL
Domaćinstvo i neuspjeh na dva posljednja turnira svakako znače da će pritisak na leđima Nijemaca sada biti još veći. Većina reprezentativaca nosi dresove njemačkih klubova što znači da svakog vikenda igraju jake utakmice, a isto tako, većina ih je bila na EURO-u u Poljskoj kad su uzeli naslov, stoga im nastup na SP-u neće predstavljati nikakav pritisak. Skupinu će definitivno proći, a uz veliku podršku domaćih tribina, novo polufinale itekako je izgledna opcija ove mlade i poletne momčadi.
SRBIJA
Prva sedmorka: Cupara (Kielce), Marković (Zagreb), Đukić (Kielce), Zelenović (Magdeburg), Nenadić (Veszprem), Vujić (Steaua) Marsenić (Fuchse)
Na EURO-u 2012. na domaćem terenu 'Orlovi' su letjeli na krilima domaće publike i dogurali do finala, gdje su pali od moćne Danske. Od tada ne igraju veliku ulogu na rukometnim natjecanjima. Na Svjetska prvenstva 2015. i 2017. godine nisu se ni kvalificirali, no tada privremeni izbornik Ljubomir Obradović, koji vodi i žensku momčad, uspio je novu, pomlađenu reprezentaciju odvesti u Njemačku i Dansku, nakon čega je na klupu 'Orlova' sjeo Nenad Peruničić.
Na tom putu su izbacili Portugalce koji su prethodno eliminirali osvajače bronce iz 2015. godine Poljake.
Najveća imena momčadi u posljednjem desetljeću - Momir Ilić, Marko Vujin i Darko Stanić - oprostili su se od reprezentacije, a no u međuvremenu su važne uloge preuzele mlade snage poput Bogdana Radivojevića i Darka Đukića. Što se tiče iskustva, Srbija će velik oslonac imati u vrataru Vladimiru Cupari i orgnizatoru igre Petru Nenadiću.
Marko Vujin (FOTO: EXPA/PIXSELL)
Srbija je svakako ozbiljan kandidat za drugi krug u kojem se u najmanju ruku imaju pravo nadati rušenju nekog velikana.
BRAZIL
Prva sedmorka:M. dos Santos (Al-Rayan), Alemao (Taubate), Candido (Guadalaraja), T. dos Santos (Barcelona), Ceretta (Anaitasuna), Chiuffa (Sporting), Moraes (Vardar)
Brazilci su 2016. godine mnogo uložili u sve moguće resurse kako bi njihova reprezentacija razveselila navijače tijekom Olimpijade u Riju. Na kraju su svoj put završili u četvrtfinalu, što je za takvu reprezentaciju koja nije teškaš svjetskog rukometa, bio velik uspjeh.
U posljednjih desetak godina postali su itekako respektabilan takmac protiv kojeg i najveće ekipe moraju dati svoj maksimum. Takav status izgradio je njihov bivši dugogodišnji izbornik Jordi Ribera, koji je nakon Rija zasjeo na klupu Španjolske, i na prvom idućem natjecanju - Svjetskom prvenstvu u Francuskoj - zapriječio je Brazilcima prolazak u četvrtfinale.
Mnogi igrači su na krilima reprezentativnih uspjeha zaradili svoje mjesto u europskim momčadima - Thiagus Santos u Barceloni, Rogerio Moraes u Vardaru, Joao Silva u Chamberyju...
U Njemačku i Dansku stižu s nizom od šest uzastopnih pobjeda na Panameričkim igrama, prije no što su u finalu upisali poraz od Argentine. Dobre su to reference za svjetsku smotru i za Brazilce svakako ima mjesta u drugom krugu.
KOREJA
Povijest korejskog rukometa je, na iznenađenje mnogih, itekako uspješna.
1988. godine na domaćem tlu u Seoulu postali su prva neeuropska reprezentacija koja je nastupila u finalu Olimpijskih igara. U nastavku su postali vodeća sila azijskog rukometa, a pamti se ime Kyung Shin Yoona koji je do danas ostao najbolji strijelac u povijesti njemačke Bundeslige.
Yoon je trenutno u stručnom stožeru reprezentacije, koja je trenutno u fazi tranzicije. Propustili su svjetske smotre u Kataru i Francuskoj, no sad se vraćaju na veliku scenu, prvi put kao ujedinjena momčad koju sačinjavaju igrači iz Južne i Sjeverne Koreje. Ovakvu iznimku inicirao je IHF, odobrio Međunarodni olimpijski odbor, a prihvatile su obje države. Bit će to nakon Zimskih olimpijskih igara s početka godine drugi put u povijesti da dvije Koreje zajednički nastupaju na nekom sportskom natjecanju. To automatski naravno, znači i veću selekciju igrača i veće šanse za uspjeh.
Zbog posebnog statusa imaju i još jedan ustupak, naime IHF je u odnosu na 16 igrača koliko ostale reprezentacije smiju voditi na SP, Koreji tu brojku povećao na 20. Na prvenstvo dolaze kao osvajači bronce na Azijskom prvenstvu i sigurno će se žestoko boriti za svoje mjesto pod suncem u Njemačkoj i Danskoj.
