"Bio sam ponosan na njega. I na njega i na sebe. Evo, s njim sam uspio napravit' ono šta sam sa sobom nisam. Sebi nisam uspio nekako se dogovorit tu u glavi. Bilo je tu puno Gorana, ali svaki je gurao na svoju stranu. Kao trener je jedan Goran, jedan Marin, i uspjeli smo se dogovorit. Nije bilo lako od početka, tamo od devetog mjeseca prošle godine gdje se njemu dogodila ona velika nepravda. Uvijek sam govorio da ima netko gore, da to sve vidi i da uvijek pravda izađe van i da ovi dobri pobijede. Tako da bilo je uspona i padova, malo smo se mučili, ustvari on, dok nije prihvatio ono što sam tražio do njega. Onaj način kako on mora igrat, jer već stagnira tri godine i stoji na mjestu. Imali smo jedan ozbiljan razgovor, ustvari više njih, ali taj najozbiljniji je bio u Rimu ove godine, prije Roland Garrosa gdje sam mu rekao: 'Ili ćeš tako igrat i moraš tako igrat ili nema pomaka!'. I u Parizu je prvi put tako igrao protiv Đokovića i poslije smo samo čekali da proigra na sljedećem velikom turniru", otkrio je Goran što se sve događalo zadnjih mjeseci.
//www.youtube.com/embed/Z-VtTwVoXpE
Famozna priča o servisu mu već ide na živce.
"Pa prvo, svi pričaju samo tom servisu. Servis smo najmanje vježbali, ali uvjerljivo najmanje. Prvo, on se opustio. Ja volim bit opušteniji na terenu, a on je to prije sve shvaćao preozbiljno. Previše imaš problema u meču, pa ako to još na trening preneseš, onda to ne valja. Ja jesam kao tenisač bio perfekcionist, ali onda kao trener moraš naći najbolji model i način kako doći do njegove glave. Ne valja da sam ja perfekcionist ako je i on. Ali on je tu sve prihvatio. Moram pohvalit i čestitat Slavenu, koji je kondicioni trener, i koji je neviđeno spremio Marina, i meni omogućio da on igra tu svoju pravu igra. Znači, olakšao mi je posao. Jer ne možeš igrat agresivno i onako kako je on sada počeo igrat ako nisi maksimalno spreman. On je visok 198 centimetara, a zbilja se sjajno kretao na US Openu", rekao je Goran i otkrio kada je prvi put shvatio da Marin ima priliku možda čak otići do kraja.
"Kad sam vidio ždrijeb, nema Đokovića, a u njegovom dijelu ždrijeba su nositelji Ferrer i Berdych, ja sam ga odmah vidio u polufinalu. Makar, ždrijeb kao ždrijeb, ako igraš loše, nema veze s kim igraš. A onda je sve bilo moguće. I onda smo svi vidjeli, znači od Simona, do Federera. A to protiv Federera je bila perfekcija tenisa. Ja uvijek imam nešto za prigovorit, ali nakon tog meča mu nisam imao ni ja ništa za reći. Da onako dobiješ jednog Federera na US Opennu, pred 20.000 ljudi koji jedva čekaju da izgubiš i onako ostat smiren, ma na to sam najviše ponosan. Marin nije ove godine naučio igrat tenis, on je znao i prije igrat tenis, a ja i ekipa smo mu samo malo otvorili put. I samo treba uživat u tenisu. Znam ja da nije lako uživat kad je finale. Ali evo u finalu je on nakon tri, četiri gema prvi izašao iz te nervoze, prvi je počeo uživat i Nishikori je nestao s terena. One priče, 'Japanac, kamikaza koji nema straha', ma to su priče za malu djecu.
//www.youtube.com/embed/osTvx0_ipMk
Usporedio je Ivanišević i što je teže - biti igrač ili sve kao trener gledati iz lože i kakve je sve 'gluposti' izvodio za vrijem US Opena.
"Pa ne može se to uspoređivat. Najlakše je igrat! Razbiješ reket, vikneš, nekoga pošalješ u onu stvar! Čisto sve zbaciš iz sebe. Ovako sjediš, kamera te snima, ne znaš šta ćeš, dršćeš, treseš se, čaraš. Evo, ja sam mislio da više nikad neću čarat. Imao sam toliko svojih tih čaranja od Teletubbiesa do sto drugih gluposti i onda sam rekao 'evo, fala Bogu više ne igram'. Ali vraga. Došao je US Open - nema brijanja! Onda kava na istom mistu svaki dan, pa onaj muffin blueberry od borovnice - do ovde mi se popeja na vrh glave i još sto hiljada tih stvari. Majice! Imao sam tri majice..., pa su me svi pitali zašto san diza' kolet. A taj kolet sam diga' jer je prvi dan kad je Marin igra s Bahgdatisom bilo toliko vruće i svaki put me pukne sunce ovde u vrat. I onda da ne držim šugaman ka' seljak sam diga taj kolet. I onda poslije više nisam moga spuštat, nema veze jel' bilo sunca ili nije. Čak smo i Marina zarazili, jer se majstor iša' obrijat prije meča s Federerom, jer mu smeta ono kad je brada i kad si mokar i onda se vratio nakon trideset minuta i reka': 'Ma neću, evo, kad nisam do sad, još ću izdržat dva meča'. Evo, isplatilo se na kraju, makar nije to zbog čaranja. Ali kažem, puno je teže gledat nego igrat jer ne smijem mu ništa reć jer ću dobit opomenu. Moram bit miran, a ja ne mogu bit miran k'o Lendl, i onda radim i neke face pa mi svi govore, 'ala koje face radiš'... Ali dobro, nek i dalje ja radim face, a on nek osvaja. I dalje ću ja to radit.
//www.youtube.com/embed/KImSMNg5f6U
Goran je objasnio i što se je sve promijenilo u životu Marina Čilića.
"Više ništa neće bit ka' šta je bilo prije. To mora prvo shvatit. Mi dok niimo sjeli u avion za nazad nismo stigli normalno popričat. Ali ja sam uvijek govorio da je on igrač za prvih pet na svijetu, a ljudi mi nisu vjerovali. Ove godine sam na početku sezone reka' koja će četvorica tenisača uć' u TOP 10 - Nishikori, Dimitrov, Raonić i Čilić. Sva četiri su već u prvih 10. Znači neki vrag znam o tenisu. Ali sada će se puno toga promijenit i njemu. On više nije Marin Čilić talent, sad je on pobjednik US Opena, na vrhu planine, sad će ga svi htjet skinit, ali pripremit ćemo ga i na to".
