Zbog niza ozljeda i drugih zdravstvenih problema, Splićanin je karijeru morao završiti sa samo 27 godina. Danas radi kao investicijski bankar u New Yorku, ali uvijek se rado sjeća bratislavskog finala i pobjede protiv Michala Mertinaka u petom i odlučujućem meču.
'Jedinstvena vrsta pritiska'
"Mislim da u Davis Cupu postoji jedinstvena vrsta pritiska, posebno kad igraš peti meč u kojem je sav teret na tvojim leđima i nema povratka. Nije lako nositi se s tim, ali mislim da duboko u sebi takvu odgovornost priželjkuje svaki pravi sportaš. To je kao izvođenje jedanaesteraca u finalu Svjetskog nogometnog prvenstva ili zadnji šut u košarkaškom finalu Olimpijskih igara", slikovito je pojasnio Ančić u razgovoru za New York Times.
Doček na Trgu bana Jelačića
Iako je u tom presudnom meču igrao protiv malo poznatog Mertinaka, koji je upao u sastav kao rezerva, Ančiću je pobjeda bila itekako slatka.
"Nadam se da će dečki ovaj tjedan iskusiti isto što smo mi 2005. godine. Mislim da i nismo u potpunosti shvaćali koliko je to velika stvar dok nismo došli doma, a na aerodromu i glavnom trgu u Zagrebu su nas čekale tisuće i tisuće ljudi", prisjetio se Ančić.
