U ponedjeljak ujutro u Splitu smo razgovarali s proslavljenim bivšim splitskim nogometašem, sad poznatim trenerom Zoranom Vulićem (60), uoči utakmice Hrvatske i Francuske na Poljudu (1-1) u 2. kolu Lige nacija. Više o tome čitajte - OVDJE.
Kad sam imao 16...
U drugom dijelu ugodnog razgovora s čovjekom koji je jedan od najtrofejnijih trenera u povijesti Hajduka (pet trenerskih mandata na klupi splitskog kluba), pričali smo o tome što se (nije)dogodilo u uzbekistanskom Neftčiju, odnosno otkrio nam je Zoran Vulić nepoznatu priču o jednom od najboljih hrvatskih nogometaša Ivanu Perišiću, kad je srebrni Vatreni i nova zvijezda Tottenham Spursa imala 16...
"Je, istina je to za Neftči. Bio sam gore, potpisao sam ugovor, došao sam gore kad oni imaju trenera. Onda sam ja tog trenera trebao učiti. U prvom trenutku meni je to bilo i malo simpatično, dok nisam popričao s tim trenerom, koji je meni kazao kako ja moram voditi samo treninge, a on će utakmice, taktiku i to. Naravno da mi to nisu rekli ljudi u klubu. Meni su kazali da će se taj trener povući, da će on ići na funkciju sportskog direktora. Da će on samo biti tu na konferenciji za medije, što je meni i odgovaralo, a da ću ja sve voditi. Znači, dovoditi pojačanja, taktika, voditi momčad, sastavljati taktiku, ali jednostavno se dogodilo to i moram biti iskren kako su ljudi gore bili fer i korektni, nikakve probleme mi nisu stvarali".
'Jakobušić radi jako dobru stvar, kopirao je nas 1993.'
Kaže nam Zoran kako čovjek mora biti zadovoljan s malim stvarima...
"Vodim individualne treninge, guštam, uživam, lijepo je vrijeme, vrijeme kupanja... Danas ako si zdrav, sretan i imaš normalnu obitelj, moraš biti zadovoljan".
I on kao i mnogi u Splitu sanjaju o tom toliko željenom naslovu prvaka Hrvatske...
"Svi mi želimo da se Hajduk vrati na staze stare slave, iako je to teško. Mislim da predsjednik Jakobušić radi jako dobre stvari. Napravio je jednu dobru stvar, a to je ideja predsjednika, to vam garantiram, da kopira ono što smo se mi 93./94. vratili i on sad vraća igrače Hajduka tipa Vuković, Livaja, Kalinić... Tako smo se bili vratili ja, Štimac, Aljoša, Vučević, Tonči Gabrić, Stipe Andrijašević... Hajduk je igrao Ligu prvaka i to je jedini recept. Svaka čast pojačanjima, ali domaći momci, mi koji drugačije shvaćamo Hajduk, u svakoj utakmici ćemo poginuti za Bili dres, za Hajduk. Vidimo to sad na primjeru Kalinića, Livaje, na primjeru jednog malog Vukovića koji igra manje. Vi na njima možete vidjeti, ma u očima im vidite to da će poginuti za taj klub. Bez toga nema velikog Hajduka. Zato sam ja za povratak i jednog i drugog Bradarića, malog Vlašića, samo s našim jakim snagama i uz dva-tri pojačanja, Hajduk može biti prvak".
Pomlađivanje reprezentacije
Vulić nam, nadalje, govori i kako je dobro što Zlatko Dalić zove mlade igrače, jer je i on pobornik mladih nogometaša.
"Vrijeme je da popunjavamo reprezentaciju mladim igračima, jer poslije SP-a u Kataru garantiram vam da će nam reprezentacija puno drugačije izgledati".
I onda smo došli na temu Ivana Perišića u Tottenhamu...
"Ivana isto znam od mladih dana, znam kakav je karakter i igrač. Za mene, ako maknemo Luku Modrića na stranu, Ivan Perišić je jedan od najboljih hrvatskih igrača u posljednjih 10 godina. Kažem, ako maknemo Luku, jer Luka je Luka, nemamo pravo nikog s Lukom uspoređivati. Ivan Perišić ima sve što ima moderni nogometaš. Prvo, ima fizičku snagu kao bik. Drugo, ima lijevu i desnu nogu da ne znate je li lijevak ili dešnjak. Ima takvu jednu tehniku, nema takvih igrača puno u svijetu".
'Ivan je kao kadet bio stroj, priključio sam njega i Strinića, tada juniora, prvoj momčadi'
Vulić nam je ispričao zanimljivu priču o Ivanu Perišiću. Upravo ga je on kao kadeta doveo u prvu momčad Hajduka...
"Znate li vi kad kadeta dovedete u prvu momčad Hajduka, ne juniora, nego kadeta, znate li vi kako je to jaka stvar onda i koliko je taj mladi igrač dobar, a mora biti za takvo što. Ja sam tada odlučivao i takvu odluku donio. Doveo sam te godine Ivana Perišića i Strinića, koji je bio junior. To je bilo, ne znam sad, 2003., 2001... Ne mogu vam točno kazati, ali mislim da je to bilo 2003. Šteta, nakon tih priprema, oboje su otišli u Francusku. Šteta, kod mene su već tada dobivali šansu, pogotovo Ivan Perišić koji je bio mlađi od Strine. Igrali smo turnir u Sloveniji, sjećam se kao sad, znači čim je ušao Ivan u igru, vidjela se jedna takva dominacija tada klinca, i to ono, baš bezobrazna dominacija", govori nam Zoran Vulić i zaključuje:
"Mali je bio, ono, stroj. Ma, to vam se odmah vidi, vidjelo se i tada odmah. Znate li vi kad dječak od 16 godina radi razliku na terenu među starijim nogometašima, 25-godišnjacima, 30-godišnjacima, iskusnim igračima, znate li vi što to znači... I sad pazite ovo, on je bio taj koji je govorio golmanu baci meni loptu, koji se nudio, ordinirao na travnjaku, bio aktivan... Znači, to je bilo nešto strašno. Mogao sam ga ostaviti u Hajduku, mogao sam dignuti rampu i zabraniti njegov odlazak, ali ne daj Bože. Nisam to učinio ni njemu ni Striniću. Bilo mi je žao, iskreno vam govorim, jer sam radio s njim preko dvije-tri godine individualno. Da, zamijetio sam već tada njegovu klasu".
