Do početka SP-a u nogometu ostalo je još 10 dana. Net.hr odbrojava do najveće nogometne smotre na svijetu i definitivno najpopularnijeg sportskog događaja na planeti i kroz razgovore i s bivšim hrvatskim nogometnim reprezentativcima.
Igor Pamić bio je dio nogometne reprezentacije Hrvatske na prvom velikom natjecanju naše nogometne reprezentacije u povijesti, na Euru 1996. u Engleskoj. Ok, nije SP u pitanju, ali veliko natjecanje je veliko natjecanje. Atmosfera i značaj su isti, emocija i naboj identični... Igor Pamić trenutno je trener trećeligaša Karlovca.
Za Hrvatsku debitirao 10. travnja 1996. u Osijeku i zabio gol
Za hrvatsku reprezentaciju je, prema podacima s interneta, kao igrač debitirao 10. travnja 1996. godine u Osijeku, u prijateljskoj utakmici protiv Mađarske, te je na toj utakmici zabio svoj prvi i posljednji pogodak za reprezentaciju, koji je ujedno i bio jubilarni 100. pogodak hrvatske nogometne reprezentacije. Na Europskom prvenstvu 1996. igrao je prvo poluvrijeme utakmice protiv Portugala. Za reprezentaciju je nastupio ukupno 5 puta, te zabio jedan pogodak.
Paminjo ili Div iz Žminja naš je stalni sugovornik i sukomentator nogometnih zbivanja, po nama jedan od najboljih i najzahvalnijih sugovornika kojeg novinar može imati i upravo zato smo s njim otvorili Netovsko odbrojavanje do spektakla u Kataru, da nam malo evocira uspomene iz Engleske 1996., odnosno da nam otkrije neke anegdote, neispričane priče, detalje... Naravno, da nam i prokomentira aktualnosti i iznese vlastita očekivanja glede reprezentacije koju vodi Zlatko Dalić, a koja će na Mundijalu braniti srebro i pritom biti jaka...
"Hajmo onda malo u prošlost. Da, veliko natjecanje je veliko natjecanje, bez obzira radilo se o EP-u ili SP-u. To je skup najboljih nogometaša svake zemlje, duel najboljih, spektakl na otvorenom, ljepota i gracioznost najljepše igre na svijetu. Sad, Europe ili svijeta, manje je to bitno. Prvo veliko natjecanje uvijek će se pamtiti, to je jednostavno tako. Hrvatska je te 1996. imala moćnu reprezentaciju, zato se i očekivao, ne toliko možda veliki rezultat, ali se znalo da se može napraviti dobra stvar i šteta što se na kraju nije u tome uspjelo. Kad kažem nije, mislim na to da se nije otišlo dalje od četvrtfinala jer smo igrali fantastično. Sam taj poziv, iščekivanje da li ćeš biti na popisu ili ne, to su posebne emocije i taj trenutak kad saznaš da ćeš biti dio natjecanja, jednog velikog, to je taj prvi impuls koji se ne zaboravlja. Sam dolazak na Otok, u tu kolijevku nogometa, taj ambijent, okolina, toliko emocija, naboja, strasti, toliko želje, to je stvarno nemoguće opisati", počinje svoju priču Igor Pamić, životni fighter, nogometni "manijak" koji obožava biti trener i koji je u nogometu full unutra.
'To što igrač doživi kad nastupi na velikom natjecanju poput SP-a ili EP-a pamti se zauvijek'
"To što igrač doživi kad nastupi na velikom natjecanju poput SP-a ili EP-a, to se pamti zauvijek. Tako da znam s kakvim će naši ambicijama i željama otići u Katar, s kakvim elanom... Ma to je nešto posebno. U to doba klub je bio taj koji je obaviještavao igrača da je pozvan u reprezentaciju za neko okupljanje, akciju ili veliko natjecanje, odnosno da si u širem kadru. Prvi put kad sam dobio poziv u reprezentaciju bilo je za Osijek, utakmicu Hrvatske u Osijeku. Osobno nam se pritom govorilo, tko ide, a tko ne ide negdje... Tada je to tako bilo, danas to rade ljudi iz HNS-a zaduženi za to".
Vatreni su u Engleskoj nesretno izgubili u borbi za polufinale od Njemačke 2-1, koja je na tom turniru otišla do kraja. međutim, dan danas kada se govori o tome zašto Hrvatska nije "otišla do kraja" na Euru '96, papagajski se ponavlja kako nas je protiv Njemačke u četvrtfinalu "izbacio sudac Leif Sundell".
"Švedski zločinac" na toj utakmici je odigrao ulogu suptilnog Uefinog killera malih, ali Hrvatska je i sama kriva za prerano ispadanje s turnira na kojem je prijetila Češkoj uzeti naslov najveće senzacije. Naravno, nitko ne kaže da bi Hrvatska sigurno prošla Poborskog, Nedveda, Bergera i tu jaku češku talentiranu ekipu, ali njima sudac sigurno ne bi pomagao kao Nijemcima.
I ono je bio prekršaj Babbela nad Nikolom Jerkanom, čisti u napadu jer se kao bika zabio u njega na desmoj strani terena, a koji je u tom trenutku s obje noge čvrsto stajao na travi, ali nije sviran, puštena je bila akcija i nakon te situacije je pao gol za 1-0 Njemačke koji je zabio "Švedski zločinac" na toj utakmici je odigrao ulogu suptilnog Uefinog killera malih, ali Hrvatska je i sama kriva za prerano ispadanje s turnira na kojem je prijetila Češkoj uzeti naslov najveće senzacije.
Naravno, nitko ne kaže da bi Hrvatska sigurno prošla, ali njima sudac sigurno ne bi pomagao kao Nijemcima. I ono je bio prekršaj Babbela nad Nikolom Jerkanom, čisti u napadu jer se kao bik zabio u njega na desmoj strani terena, a koji je u tom trenutku s obje noge čvrsto stajao na travi, ali nije sviran, puštena je bila akcija i nakon te situacije je pao gol za 1-0 Njemačke koji je zabio Matthias Sammer.
'Hrvatska 90-tih je bila strašna'
"Bio sam dio toga, sve sam vidio i ta momčad Hrvatske je stvarno bila strašna. Ponosan sam što sam bio dio tog jednog orkestra, te jedne ljepote i snage koju je hrvatska nogometna reprezentacija na tom turniru, ali i tih godina, pokazivala. Imao sam čak tu privilegiju da sam odigrao za tu Hrvatsku jedno poluvrijeme na turniru. Tako sam imao baš iznutra priliku doživjeti kako je to zaigrati na velikom natjecanju, kako je to kad svira Lijepa naša, hrvatska sveta himna i kako ti zbog toga krv počne brže kolati, srce počne brže kucati, a adrenalin zbog navijanja naših navijača, pjevanja, tako te nakostriješi da imaš osjećaj da ćeš glavom proći kroz zid, baš da možeš sve."
Biti u rosteru, igrati za Hrvatsku, za Igora je bilo ostvarenje snova...
"Meni će čitav život biti žao što na tom turniru nismo otišli do polufinala, finala, u zonu borbe za medalju. Hrvatska je uistinu na tom prvenstvu briljirala. Kako je turnir odmicao svome kraju, naslućivalo se da Hrvatska može napraviti nešton značajno. Šteta što nas je tada sudac pokrao. Nijemci su, doduše, bili strahovito moćni, ai opet mi smo ih nadigrali. Smatram da smo prošli Nijemce, da nas tu nisu zaustavili suci, smatram da bi Hrvatska bila prvak Europe. Možda je to sad od mene presmiono, prebahato, ali tek sad s odmakom, nakon bolje procijene, ma tek sad sam siguran da je ta reprezentacija mogla otići do kraja".
Igor Pamić na tom je Euru cimer u sobi bio s Marijom Stanićem, strijelcem prvog gola Hrvatske na SP-u u povijesti, onog za 1-0 protiv Jamajke u Francuskoj u 1. kolu na kojem smo osvojili onu povijesnu broncu...
"Ma, konkurencija je u Hrvatskoj bila brutalna, nije ni čudo što se i nisam baš naigrao - Šuker, Bokšić, Vlaović, Stanić, Cvitanović... Ne treba puno žaliti, treba biti sretan i ponosan što si uopće bio dio takve jedne opake nogometne družine, što si nosio i branio boje naše Hrvatske, svoje zemlje. Bitno je vrijeme u kojem si rođen, u tom momentu su oni jednostavno bili u ekstra velikim klubovima, bili su TOP igrači, bili su vrhunski i jednostavno bolji i tu uopće nije bilo priče ni zbora, to nije sporno", objašnjava nam Igor.
'Ćiro je velemajstor, kakve su to priče s njim'
Ćiro je bio posebni motivator i uvijek je igrao, između ostalog, i na emociju domoljublja, naroda, nacije, veselja i trenutne atmosfere u Hrvatskoj...
"Ajoooj Ćiro, ajoooj kakve su to s njim priče, kakvi su to bili trenuci... Bože dragi Ćiro, ma on je velemajstor, prvak svijeta u vođenju i pripremi utakmice, kao i u motivaciji. Znači, tome se mora prisustvovati, to se mora doživjeti. Teško mi je to uopće i opisati, to se baš mora vidjeti, doživjeti, osjetiti... Tu vjerojatno emocije dođu same od sebe. Trnci te prođu, tu jednostavno ne smiješ i ne možeš biti slab. Sad riječi koje je koristio, o tome baš ne bi. Samo ću vam reći da je to jedan spektar riječi koji je uvijek bio jedinstven, ali koji su bili pozitivni. Normalno, puno je Ćiro igrao na kartu domoljublja jer svi smo bili nabrijani na Hrvatsku, na naciju... Bilo je to poslijeratno vrijeme. Doduše, na tu kartu domoljublja se u reprezentaciji vjerojatno igra i danas danas. No, ta jedna emocija koju je Ćiro iskazivao, on je to radio posebno, drugačije od drugih i on je u tome sigurni prvak svijeta."
Igor Pamić aktualni je trener Karlovca.
Igor Pamić nam naglašava kako je Ćiro bio i je šef svih šefova.
"Malo je Ćiro s igračima pričao, možda sa Bobanom, Štimcem i Šukerom, onako, po strani... Ćiro je majstor svih majstora, pripremao je utakmicu na svoj način, na svoj način je pričao na treninzima i vodio ih... Imao je svoju distancu, ali istovremeno si znao da je on tu, da je prisutan, da si ti njegov sin i to je bilo to. Nama je to bilo dovoljno", ističe Pamić.
Muka nakon Nijemaca koji su se provukli na račun sudaca
Jedan detalj s Eura 1996. zauvijek će se sjećati...
"Nažalost, sjećat ću se zauvijek tuge i naše muke nakon poraza od Nijemaca. Sve je bilo lijepo, ali ta jedna tuga, žal, depresija, razočaranje, gnjev nakon utakmice s Njemačkom, nakon jedne perfektne situacije, pripreme, igre, turnira... Čitava Europa nas je hvalila, čitava Europa i nogometni svijet su nas ljubili u tim trenucima zbog igre. Mi smo na taj turnir došli ipak kao Hrvatska, jedna mlada zemlja, nova na velikom natjecanju, zemlja debitant s velikim potencijalom i mogućnostima. Imam osjećaj da je tada s nama žalila čitava Europa, ali i ostatak svijeta, nogometnog, onog koji cijeni jednu borbu, ljepotu, gracioznost igre i hrabrost. Čitava Hrvatska, čitava nacija je žalila, plakala s nama i to razočaranje se osjetilo. To je bilo tako jako izraženo, da jednostavno ljudi nisu mogli to preboliti u tom momentu. Niti jedna riječ, ništa, ni utjeha... To se osjećalo sve do izlaska iz aviona u Zagrebu."
I za kraj ovog dijela razgovora, Paminjo nam je otkrio i što osobno očekuje od Hrvatske u Kataru?
'Nije mi bitan toliko rezultat u Kataru, samo neka Hrvatska igra kako zna, svoj stil, na svoj način'
"Hrvatska nogometna reprezentacija naciju i javnost je naučila na lijepo, uspjehe, konkurentnost i mogućnost velikih rezultata još tamo od spomenute 1996. pa sve do danas. Prije svakog natjecanja javnost, svi mi imamo velika očekivanja. Hrvatska nogometna reprezentacija je za sved Hrvate nešto sveto i jedino u ovoj državi ono što je najbitnije, jedino Vatreni nikad nisu razočarali. To je definitivno. I dan danas je tako. Međutim, ne treba dečkima stavljati pritisak, oni su po pritiskom naučeni. Meni nije bitan rezultat. Hrvatska mora odigrati onako kako zna, jedino umije i mora. To je hrabro, s domoljubljem koji je kod nas izražen. Kvalitetu imamo i to opaku. Grupu ćemo proći, bez obzira na sve. Svaka čast svima, međutim, grupu bi trebali proći. I sve nakon toga je plus. Danas svi igraju nogomet, ovo je SP i svi su dobri. Moćnim i karakterističnim stilom kakav gaji ova reprezentacija, generacija, jedan orkestar nogometnih majstora koji je tako dobro uglazbio Zlatko Dalić. Ne očekujem ništa posebno, očekujem Hrvatsku, onakvu kakva ona i je. Rezultat mi nije uopće bitan. Naravno, veselit ću se svakoj pobjedi, potezu i bravuri Luke Modrića i društva i nadati se najboljem. Sanjati zajedno sa svima, onako kako smo sanjali i dosanjali 2018.", završio je Igor Pamić.
