Od nacionalnog heroja do imena koje se ne smije izgovoriti: Šokantna sudbina turske legende

Mnogi sportaši nakon završetka karijere ostanu povezani sa sportom u kojem su stekli slavu, bilo kao treneri, komentatori ili sportski djelatnici. Neki se okušaju u potpuno novim poslovima, dok pojedini nakon reflektora i stadiona započnu sasvim drukčiji životni put. Ipak, malo je priča koje su doživjele tako dramatičan preokret kao ona Hakana Şüküra, nekadašnjeg nacionalnog heroja Turske i jednog od najvećih nogometaša u povijesti te zemlje. Upravo je on glavni protagonist novog izdanja našeg serijala „Karijera nakon karijere“.

ŠOKIRANI /

Štimčev pomoćnik nakon informacije o otkazu: 'Oni nisu skloni našem klubu'

Nekada je bio najslavniji turski nogometaš, heroj nacije poznat pod nadimkom "Bik s Bospora". Njegovi golovi donosili su euforiju milijunima, a njegovo ime bilo je sinonim za uspjeh. Danas, Hakan Şükür živi u egzilu u Kaliforniji, radeći kao trener mladih nogometaša i povremeno kao vozač Ubera, dok ga vlastita domovina sustavno briše iz kolektivnog sjećanja. Njegova priča nije samo priča o padu sportske ikone, već i snažan podsjetnik na cijenu političkog neslaganja u suvremenoj Turskoj.

Kralj strijelaca i heroj Svjetskog prvenstva

Prije nego što je postao neprijatelj države, Hakan Şükür bio je neosporni kralj turskog nogometa. U dresu Galatasaraya osvojio je Kup UEFA 2000. godine, jedini europski trofej u povijesti turskih klubova, te osam naslova prvaka. Za reprezentaciju je odigrao 112 utakmica i postigao 51 gol, što ga i danas čini najboljim strijelcem u povijesti. Vrhunac karijere dosegao je na Svjetskom prvenstvu 2002. godine, gdje je Turska osvojila povijesno treće mjesto, a Şükür postigao najbrži gol u povijesti natjecanja, svega 11 sekundi nakon početka utakmice protiv Južne Koreje.

Nakon blistave karijere koja je uključivala i igranje za Inter, Parmu i Blackburn Rovers, umirovio se 2008. godine. Činilo se da ga čeka miran život sportske legende, no on je odlučio ući u političku arenu.

Politički uspon i sukob s Erdoğanom

Godine 2011. Şükür je izabran u turski parlament kao zastupnik vladajuće Stranke pravde i razvoja (AKP), na čijem je čelu bio Recep Tayyip Erdoğan. Njegova popularnost korištena je za jačanje stranke, no savez nije dugo trajao. Do preokreta dolazi 2013. godine, kada je izbio veliki korupcijski skandal koji je uključivao ministre bliske Erdoğanu i članove njegove obitelji.

Şükür je tada podnio ostavku u stranci, javno se usprotivivši i vladinoj namjeri da zatvori škole koje je vodio pokret Hizmet, predvođen Fethullahom Gülenom, klerikom koji živi u SAD-u i nekadašnjim Erdoğanovim saveznikom. Taj potez označio je početak njegovog pada. Od nacionalnog heroja postao je meta. "Tada je počelo neprijateljstvo. Bacali su kamenje na butik moje supruge, moju djecu su maltretirali na ulici", ispričao je kasnije.

Život u egzilu i brisanje iz sjećanja

Osjećajući kamo vjetar puše, Şükür se 2015. s obitelji preselio u Kaliforniju. Pravi progon uslijedio je nakon neuspjelog državnog udara u Turskoj u srpnju 2016. godine, za koji je Erdoğanova vlada optužila Gülenov pokret. Iako je Şükür zanijekao bilo kakvu umiješanost, za njim je raspisana tjeralica pod optužbom za "članstvo u oružanoj terorističkoj skupini".

Njegova cjelokupna imovina u Turskoj, uključujući kuće, tvrtke i bankovne račune, zaplijenjena je. Njegov otac Sermet je uhićen i proveo je gotovo godinu dana u zatvoru. "Nisu mi ostavili ništa. Erdoğan mi je uzeo sve: moje pravo na slobodu, pravo da se izrazim, pravo na rad", izjavio je Şükür.

U Americi je započeo novi život, daleko od slave. Uložio je u kafić u Palo Altu, no morao ga je prodati nakon što su Erdoğanovi pristaše počeli uznemiravati njega, zaposlenike i goste. Kako bi prehranio obitelj, počeo je voziti Uber i prodavati knjige. Danas radi kao nogometni trener.

Istovremeno, u Turskoj je pokrenut proces njegovog potpunog brisanja iz povijesti. Na Svjetskom prvenstvu 2022. godine, komentator državne televizije TRT smijenjen je usred prijenosa utakmice samo zato što je spomenuo da Şükür drži rekord za najbrži gol. U muzeju Galatasaraya, snimka raspucavanja jedanaesteraca iz finala Kupa UEFA 2000. je montirana tako da je njegov udarac izrezan. Ljudi se boje izgovoriti njegovo ime u javnosti. "Valjda sam poput Voldemorta - onaj čije se ime ne smije izgovoriti", gorko je prokomentirao.

Unatoč svemu, Şükür odbija pokleknuti. Tvrdi da bi mu sve bilo vraćeno da se javno priklonio Erdoğanu, ali na to ne pristaje. "Mogao sam živjeti jako dobar život i postati ministar da sam igrao kako oni sviraju. Ali sada prodajem kavu. Ne bih bio toliko sebičan da branim samo svoja prava. Izgubio bih svako poštovanje prema sebi", poručio je. Svoju borbu vidi kao borbu za pravdu, demokraciju i ljudska prava za sve koji su nepravedno proganjani u Turskoj. Njegova priča ostaje svjedočanstvo o tome kako se sudbina nacionalnog heroja može promijeniti preko noći kada se sport ispreplete s politikom.