"Kad me Lino pozvao nisam razmišljao ni sekunde. Ja sam rukometni trener, biti uz reprezentaciju najveća je čast. Ovo što sam bio komentator bio je samo dodatni posao", kazao je Zlatko Saračević, legendarna ljevica hrvatskog rukometa, koji vodi i momčad Dubrovnika.
Najvažnija je dobra atmosfera
Rukometna reprezentacija je na jednotjednim pripremama u Poreču, na prvom, inicijalnom okupljanju u "akciji Euro", koje se sljedećeg siječnja igra u Hrvatskoj. Červar će u ovom dijelu priprema isprobati 29 igrača, a u stožeru su još, uz izbornika i Saračevića pomoćnik Hrvoje Horvat, treneri vratara Vlado Šola i Ninoslav Pavelić te kondicijski treneri Pero Kuterovac i Mirko Krolo.
"Zasad sve sjajno funkcionira, svatko radi svoj dio posla, nebitno je koliko je igrača na pripremama. Najvažnije je napraviti dobru atmosferu, ovdje nema 'ja', nije bitan pojedinac, nego samo 'mi'. Jedino tako možemo uspjeti", kazao je Saračević.
Lino Červar s Hrvatskom je osvojio svjetsko i olimpijsko zlato, sinonim je uspjeha u hrvatskom rukometu, ali ni umaškom "magu" nije uspjelo osvojiti europski naslov. S obzirom da je na europskom prventsvu najjača konkurencija, čini se da je Lino puno toga riskirao povratkom u Hrvatsku. Pogotovo kad znamo da je napustio fino posloženu situaciju u Makedoniji, gdje je bio izbornik i trener Metalurga.
'Lino je kralj, to će i ostati'
"Ja do drukčije gledam, to je izazov, to je velika čast i obaveza. Červar je trener koji je sve osvojio. Ako sad kojim slučajem, ne daj Bože, ne osvojimo, u što ne vjerujem, neće se ništa promijeniti. Lino je Lino, on je kralj, to će i ostati. Mi s njim možemo samo dobiti. I prije nego što sam ušao u stožer govorio sam da nam treba vođa, on je ta osoba", smatra Saračević.
Ambicije Hrvatske na domaćem Euru su najviše moguće, zna se koja medalja nedostaje našim rukometašima.
"Mi želimo biti u vrhu, ali hoćete nešto napraviti, onda morate htjeti vrh. E sad, hoćemo li doći na sam vrh, ili ćemo biti pri vrhu, to ćemo vidjeti. Hrvatska reprezentacija nikad se ne smije zadovoljiti skromnošću i prosječnim rezultatom. Moramo težiti vrhu, a ako govoriš o sredini, bit ćeš na dnu."
Saračević je na zanimljiv način komentirajuo utakmice rukometne reprezentacije na RTL-u, ne libeći se jasno, bez floskula, reći što u igri nije bilo dobro.
"Sad će drugi komentatori vidjeti pogreške, to je tako. A što se tiče zadnjeg nastupa Hrvatske, na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj, ne bih sad više želio govoriti o pogreškama, već je činjenica da nismo uspjeli. Da je Horvat zabio onaj sedmerac protiv Norveške u polufinalu, možda bismo o svemu drukčije pričali. Nema čarobne formule za uspjeh, samo želimo napraviti ekipu koja će disati zajedno. Detalji odlučuju, ali je bit svega da svi imamo isti cilj i da taj cilj bude visoko".
'Nemamo pravo odustati od nekih igrača'
Izbornik Červar odlučio je u reprezentaciju vratiti neke igrače koji su se već oprostili od nacionalnog dresa, poput Igora Vorija i Mirka Alilovića.
"Nemamo mi toliku širinu, mi smo mala država, malo ljudi igra rukomet. Nemamo se pravo nekome zahvaliti, odustati od nekoga. Naravno, ne znači da će ti igrači imati povlašteni status, svatko se mora izboriti za svoje mjesto", kaže Saračević.
Červar je već sad prvi put okupio momčad, u završnom dijelu sezone, kad su igrači već umorni, s dva velika natjecanja u posljednjih godinu dana iza sebe. No, Euro je za nešto više od osam mjeseci.
'Červar uvijek spreman za novitete'
"Nemamo puno vremena, imat ćemo tri okupljanja prije priprema za Euro, nakon ovoga još deset dana u lipnju i vikend u listopadu. Želimo da se ekipa privikne na rad, da se upozna sa sustavom. Ima dosta novih igrača, treba to sve povezati" pojašnjava Červarov pomoćnik.
Kad je prvi put preuzimao reprezentaciju, krajem 2002. godine, Červar je imao 52 godine. Sad je u "zlatnim godinama", ali Saračević ne sumnja u svježinu ideja i energiju sadašnjeg hrvatskog izbornika.
"Lino je uvijek spreman na novitete, to je čovjek koji živi za rukomet, koji svaki dan uči, radi na detaljima, ništa mu nije teško."
Hrvatska je već bila domaćin Europskog prvenstva, a kako je igrati pred domaćom publikom, dobro zna i Saračević. Te 2000. godine, reprezentacija je kiksala kod kuće, nije uspjela izboriti nastup na Igrama u Sydneyu, Saračeva generacija predala je zlato iz Atlante "bez borbe".
'Kad si vrhunski, nema izgovora'
"Čim obučeš hrvatski dres na sebe, postoji pritisak. Moraš biti spreman na taj pritisak, to ne smije biti nikakav izgovor. Kao ni to da je igrač umoran. Te dvije stvari - ne postoje! Kad si vrhunski igrač, onda nema nikakvih izgovora", smatra Saračević.
Kapetan Kauboja Domagoj Duvnjak na posljednjem je natjecanju igrao s podočnjacima, umor je bio očit.
"Ponovit ću, a to vrijedi za sve: nema umora, nema isprike, nema pritiska", ponovio je Sarač.
'Osam, devet momčadi cilja na naslov'
Hrvatskoj je posljednjih godina na velikim natjecanjima uvijek nešto nedostajalo do vrha. Posljednje zlato datira iz Červarove ere, s OI u Ateni 2004. nakon toga uslijedila je serija osvojenih srebra pa "brončano doba" sa Slavkom Golužom da bi sa Željkom Babićem, nakon europske bronce 2016., na posljednja dva natjecanja Kauboji ostali bez odličja. Možda je to zbrajanje medalja možda nepravedno prema rukometašima, jer osim Francuza posljednjeg desetljeća, ni jedna se momčad svaki put nije vraćala s medaljom. No, rukometaši su nas naviknuli na uspjehe...
Saračevića smo pitali što nam je to nedostajalo posljednjih godina za sami vrh.
"Nisu ni Francuzi stalno prvi, Danci su olimpijski pobjednici, Nijemci europski. I Francuzi su imali svojih kikseva. Istina, osvajali su i oni, ali i mi smo. Rukomet ima širinu, tu je još Španjolska, Slovenija, Norveška, Poljska koja je sad u krizi... No, trenutačno u rukometu ima osam, devet ekipa koje mogu doći u Hrvatsku i reći kako žele biti prvaci. No, mi ćemo na prvenstvu gledati samo sebe", zaključio je Saračević.
