Kako danas živi i što radi Zlatan Saračević? Pa dobro sam, radim u CO Zagrebu kao trener druge momčadi. Bio sam već trener u Mađarskoj i u Zametu, ali mi je puno ljepše i puno lakše trenirati mlađe uzraste, nema stresova kao u prvoligaškim ekipama gdje je rezultat primaran. Radimo na stvaranju igrača i moram reći da u hrvatskom rukometu ima puno novih talenata. Naše mlađe kategorije ili su prve ili druge u svijetu i u Europi. A to se i vidi. Već godinama radimo smjene generacija, ali to se nikad ne osjeti na rezultatu.
Je li dio tih smjena generacija i otkaz Ivanu Baliću? To je odluka Slavka Goluže i on sigurno zna razlog zašto je to napravio. Možda je ocjenu te odluke najbolje dati nakon Svjetskog prvenstva.
Balić ne samo da je bio dobri duh u svlačionici, nego je bio strah i trepet za druge ekipe. Ulijevao je strahopoštovanje... To je istina, ali, kažem, sigurno je Goluža sve to odvagao i sve to zna. Najbolje je da pričekamo i vidimo.
Javnost dosta sumnja u mogućnosti Golužine ekipe, možda i zbog cijele te priče s Balićem... Pa stvarno ne znam zašto bi to bilo tako! Za to nema razloga. Imamo odličnu reprezentaciju i mislim da možemo očekivati sve isto kao i dosad. Nema straha, pa ne znam tko je to puno bolji od nas...
Koja je Vaša prva postava za SP? Pa to je jednostavno. Alilović na golu, imamo dva fenomenalna krila, Ćupića i Štrleka, imamo odlične pivote, Vorija, Marića i Musu, a vanjski su standardni. Lacković, Duvnjak i Kopljar su svjetske klase. Uz njih je i Drago Vuković, koji je odličan i provjeren, šteta što se Buntić ozlijedio i što ga neće biti, ali to je prilika da se dokaže Stepančić. Imamo i Bičanića koji je provjeren. Ma imamo vrlo dobru ekipu i imamo širinu na klupi, na svakoj poziciji se možemo mijenjati. Gojuna nisam ni spomenuo, a on je obrambeno i ponajbolji igrač svijeta. Uostalom, i proglašen je najboljim. Možemo očekivati veliki rezultat.
Kako predviđate put naše reprezentacije u Španjolskoj? Mislim da je na svjetskim prvenstvima ipak lakše nego na europskima. Imamo prvo dvije utakmice, protiv Australije i Alžira, kroz koje ćemo se prošetati, pa onda imamo Mađare, pa onda Egipat, koji je preslab za bilo koju našu reprezentaciju, i na kraju Španjolce, kojima isto nije bitno hoće li biti prvi ili drugi.
Dakle, taj prvi tjedan će biti nastavak ovih nešto kraćih priprema koje su naši imali? Pa da, zato kažem, ne moramo na početku biti najjači da bismo pobijedili Australiju. Polako, iz utakmice u utakmicu ćemo dizati formu i svakako ćemo proći u četvrtfinale. Nema panike.
Tko su favoriti Svjetskog prvenstva? Zlato mogu osvojiti samo četiri ekipe. Španjolci kao domaćini, Francuzi kao Francuzi, sami od sebe, mi i Danci. Mislim da se tu nitko drugi ne može ozbiljnije umiješati u borbu za tron. Ne moraju, doduše, biti svi sigurni, jer što ako se zamulja pa četvrtfinale bude Hrvatska – Francuska?
Što ako se stvarno 'zamulja'? Možemo li više dobiti te Francuze? Pa dobili smo ih u Srbiji.
Dobro, oni su tamo došli na 'godišnji odmor', to su i sami priznali. Pa dobro, neka dođu i sad. Imaju i oni svojih problema, sigurno da neće biti na sto posto. I zbog ove afere s Karabatićem, čovjek nije mogao ni trenirati jer je bio u lisicama, tako da je pitanje kakav je on. To je broj jedan. Pa Dinart najavljuje da mu je ovo posljednje prvenstvo. Ja sam mislio da će se neki oprostiti i nakon Olimpijskih igara. Tu su godine. Drugo je kad su oni sto posto spremni, onda imamo problema s njima, ali mislim da nisu.
Hrvatska je na posljednja tri velika natjecanja bila peta (SP u Švedskoj), pa dvaput treća (EP u Srbiji i Olimpijske igre). Jesmo li mogli više, kao što misli jedan dio sportske javnosti? To smo mi, to je Hrvatska. I kad budeš prvi, priča se 'zar se nismo mogli prošetati protiv svih s pet, šest razlike'. Koliko mi imamo uvjeta, koliko imamo novca? Pa rukometaši su stalno u vrhu, možda nekad fali da uzmemo neko zlato. Da, tresnemo svake četiri godine, ali moramo biti realni, tu su bili Francuzi i to je tako.
U finalu Olimpijskih igara smo možda prvi put bili favoriti protiv Francuza, a izgubili smo na bolan način, dobrim dijelom i zbog čudnih odluka Slavka Goluže. Što mislite o Goluži kao izborniku? Pa da, ali prva stvar, Goluža je moj prijatelj već dugo godina, a drugo, radim u RK Zagrebu isto kao i on. Bilo bi nekorektno bilo što govoriti. Izgubili smo u Srbiji gdje nisu bili ljudski uvjeti, pa izgubiš na Olimpijadi od jednih Francuza, što ne može biti iznenađenje...
Istina, ali ta utakmica je bila jedan slijed nelogičnih poteza trenera, koji, za razliku od igrača, jednostavno mora ostati hladne glave u trenucima kad stvari krenu loše... A dobro, ali meni je razlika u toj utakmici bila samo u golmanu. Alilović je super golman, ali ne vjerujem da ga se igrači boje kao što se boje Omeyera. Pa što su sve naši promašili, to je jedan splet okolnosti koji se dogodi i mislim da treba biti zadovoljan. Gdje su Rusi, gdje su Nijemci, pa mi smo stalno u vrhu i stalno imamo tu jednu smjenu generacija koja se ne osjeti. Pa nismo bili 14. ili 15. od Portugala...
Što mislite o Zoranu Gobcu i o njegovoj 20-godišnjoj vladavini u hrvatskom rukometu? Pa to je jedna prava stvar u bilo kojem sportu. Stalno su neke smjene, stalno odlaze igrači i stalno se nešto radi i događa.
Ali Gobac uvijek ostaje... Pa zato je rukomet i najučinkovitiji. Uvijek treba znati tko vuče konce, bolje tako nego da je anarhija.
Pa da, ali on ljude oko sebe mijenja zabrinjavajućom lakoćom, kao stvari. Pa naše rukometne legende već godinama odlaze s gorčinom iz reprezentacije... Ni Vi niste imali oproštajnu utakmicu, a lista je poduža: Metličić, Džomba, sada Balić... Nisam. Ali to je tako, ne treba oko toga dizati veliku buku. Ajmo ovako reći, 99 posto tih igrača je otišlo zato što se pojavio netko bolji, zato što ih je netko izgurao. Neki su morali igrati do 39. godine zato što u tom trenutku nije bilo boljih da ih zamijene. E tu je ta kvaliteta, da mi mijenjamo te legende, ali da se ne osjeti. Evo, Džomba je otišao, a doveli smo igrača koji je najbolji igrač na svijetu na toj poziciji. Kopljar je bio u najboljem sastavu Europskog prvenstva bio, pa Duvnjak je među najboljima na svijetu na svojoj poziciji, stalno se to mijenja... Tko god dođe, mi ga zamijenimo nekim tko je za godinu dana među najboljima na svijetu. Pa Špoljarić je zaista igrao super, igra i sad u Berlinu, ali njegova zamjena Gojun bio je proglašen za najboljeg obrambenog igrača svijeta.
Zašto se onda nije reklo da je Balić prestar ili potrošen, nego je u javnost pušteno smiješno objašnjenje da se ne želi javiti na mobitel. Je li i u Vaše vrijeme bio običaj da se u reprezentaciju zove na taj način? Pa ne. Ali, čujte, s nekim trenerom se čuješ, a s nekim ne. Ovisi o tome kakav si s kim. Ali to s Balićem je ispalo nesretno. Uostalom, poslije su ga zvali pa nije htio ništa reći. Kad se to sve dogodilo, moj komentar je bio: Okej, nespretno je, ali nemojte pitati samo one koji su iz nekog razloga isti kao i Balić. Ima i takvih koji bi još igrali, tristo godina. Međutim, ne vidim tu nekakav skandal.
Je li Vam žao što Balića neće biti na Svjetskom prvenstvu? Biste li radije gledali SP s Balićem ili bez njega? Pa jaaa... Ja kažem da, ajde dobro, možemo i tako reći, da će biti drugačije jer on je ipak zvijezda i privlači nešto drugo i to je sigurno.
Je li Vam žao što ga neće biti? Pa je, žao mi je, ali ne znam tko je kriv i ne bih se u to petljao. Ajmo reći da ima krivice i s jedne i druge strane, a to je relacija Goluža – Balić. Ajmo pustiti da prođe Svjetsko prvenstvo, ova ekipa može biti prvak svijeta. I što onda? Ali razumijem, ipak je on bio proglašen najboljim igračem svih vremena i normalno da se sada oko toga diže tolika frka. Ali ne želim nešto previše ulaziti u to jer nisam na onoj strani koja kaže da je sve crno ili bijelo.
Tko je po Vama najbolji rukometaš svih vremena? Ne možeš nikad uspoređivati različite generacije jer je rukomet drugačiji, ali u onoj našoj generaciji je jedan Wislander možda bio iznad svih. Za mene je jedan Dušebajev strava. Od naših Pako Ćavar, pa Jackson Richardson. To su igrači s kojima sam igrao, pa i danas zaigram na tim utakmicama legendi. Ali, kažem, po meni je najbolji Dušebajev jer je bio strašan igrač, ali je uz to bio i atraktivan. Wislander nije imao tu atrakciju. I tu je negdje Ivano među njima, sigurno. Meni se od ovih novih igrača sviđa Mikkel Hansen, iako je Narcisse proglašen najboljim prošle godine. Svaka generacija ima nešto svoje, ali rukomet je daleko otišao od onih naših vremena, ne samo u igranju nego i u praćenju, novcu, ma svemu.
