Dotaknuo se među ostalim i uloge koju je obnašao u Hrvatskom rukometnom savezu i s koje je otišao 'doslovno otjeran'.
"A što da kažem o tome? Završena je to priča, dobili smo svi otkaze i to je to. Nije se ljudima sviđalo kako je reprezentacija igrala i kako je vođena, a opet iza nas je medalja sa Eura iz Poljske, stvorili smo široku bazu, uveli dosta novih i mladih igrača u opticaj, unijeli kolektivni duh u igru što ranije nije bio slučaj. Na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj nismo uzeli medalju, ali odlučivala je jedna lopta, dvije", prisjetio se Balić neugodnosti.
'Volio bih da sam pobijedio svaku utakmicu'
Tvrdi da ni zbog čega u karijeri ne žali:
"Sve što smo mogli osvojiti osvojili smo. Je li moglo biti bolje? Uvijek može bolje, volio bih da sam pobijedio svaku utakmicu u karijeri koju sam odigrao, ali opet mogao sam i izgubiti svaku. Ne treba se baviti prošlošću. Dok sam igrao bilo mi je krivo, ali sada zaista nije. Ja sam u suštini zadovoljan i ostvaren čovjek. Kad vidimo kakvih sve sudbina ima i što se sve u svijetu događa, treba biti zadovoljan kad se ujutro probudiš. Život čine male stvari, ja sam zadovoljan s ovom jednom kavom, a imaš ljude koji nisu zadovoljni ni sa tri kave, sokom i kolačem. Zahvalan sam Bogu što mi je omogućio da se bavim onim što volim, što sam igrao rukomet na visokoj razini i to je to. Ni za čim ne žalim, niti poželim da mi je odigrati jednu utakmicu kao nekad. Ništa mi ne nedostaje."
Lino na pravom mjestu u pravo vrijeme
Na temu Line Červara i uspjeha koje su zajedno ostvarivali, Balić je kazao:
30.01.2009., dvorana Arena, Zagreb, Hrvatska - Hrvatska i Poljska odigrale su na Svjetskom prvenstvu u rukometu polufinalnu utakmicu. Hrvatska je jedina reprezentacija na Svjetskom prvenstvu koja je neporazena. Domagoj Duvnjak, Ivano Balic i Lino Cervar Photo: Sanjin Strukic/PIXSELL
"Lino je čovjek koji se našao na pravom mjestu u pravo vrijeme i nema šta tu drugo da dodam. Bismo li bili bolji ili gori, to nitko ne može znati i o tome ne treba tako razmišljati. Bili smo takvi kakvi smo i to je rezultat čitave jedne atmosfere, trenutka u kojem svi mi imamo zasluge, pa i Lino."
Uz Balićevo ime često se, sasvim pogrešno, vezala riječ lijenost. Ivano objašnjava:
"Jel' ti misliš da bih postigao u karijeri sve ovo da sam bio lijen? Hajdemo realno. To je slika o meni koja nije utemeljena. Istina, nekad mi je bilo mrsko trenirati, nervira me recimo neka vježba, ali je uradiš, šta ćeš. I u tvom poslu postoje svari koje ne voliš, ali ih napraviš. Dok nisam postao profesionalac trenirao sam dva puta dnevno, jer sam volio trenirati, ne jer me je netko tjerao."
Nema duha i vica
Njegovo viđenje današnjeg rukometa:
"Sve je manje mozga, pameti i mašte. Nervira me što se zapostavlja taktika. Rukomet djeluje kao grub sport i on to jest, treba znati primiti udarac i znati pasti, no rukomet se uvijek igrao glavom i u tome je njegova čar. Toga je danas sve manje, a sve više fizike. Bitna je snaga, da si brz i to me nimalo ne oduševljava. Trči i pucaj, to je tako nemaštovito. Ali evo gledam i košarku, to je tako u svakom sportu, sve je manje duha i vica u igri. Prije osnovno što si morao znati je tehnika, danas nije to slučaj."
