U tih šest dvoboja statistika malo nateže na stranu 'Furije'. Španjolci su upisali tri pobjede, Hrvatska je slavila dvaput, a jednom je utakmica završila bez pobjednika.
Neodlučeno je bilo prvi put, na EP-u 1998. godine, kada su u Italiji naši rukometaši i Španjolci odigrali 18-18 u skupini. Hrvatska je i zapela u skupini i onda osvojila osmo mjesto, dok su Španjolci otišli do finala i morali se zadovoljiti srebrom.
Prva pobjeda tek 2004.
Drugi okršaj stigao je u Zagrebu dvije godine kasnije. Hrvatska je bila domaćin, Španjolci suparnik u prvom kolu i odmah šok. Izgubili su glatko (27-22), a Španjolci su prednost već stvorili u prvom poluvremenu. Velika generacija sa Smajlagićem, Saračevićem, Bašićem i Perkovićem bila je na kraju karijere i cijeli Euro je bio razočaranje. Krenulo je loše i - završilo loše. Olimpijski prvaci iz Atlante nisu se niti kvalificirali na OI.
Na prvu pobjedu nad mrskim Španjolcima trebali smo čekati do 2004. godine Balićevog čuda. Hrvatska je gubila cijelu utakmicu, jurila zaostatak i od pet razlike, da bi na kraju dvorana u Celju eksplodirala. Ivano Balić je praktički s poda, u posljednjoj sekundi utakmice našao pukotinu u španjolskoj obrani i s 10-ak metara probio Barrufeta.
Narednih osam godina se Hrvati i Španjolci nisu sreli na EP-ima, da bi u u Beogradu 2012. godine odigrali - dvaput. Ono manje bitno - Španjolci su slavili u skupini rezultatom 24-22, ali tjedan dana kasnije, Hrvatska je slavila u utakmici za broncu (31-27). Tuga zbog poraza u polufinalu od Srbije se ipak isprala.
Lacković i Čupić su suparnicima utrpali po sedam komada, a izbornik Slavko Goluža je nakon utakmice govorio - imam najbolje igrače na svijetu.
Posljednji okršaj dobio je drugačiji ishod. Hrvatska je opet izgubila polufinale EP-a i Španjolci su bili na putu do bronce. No, u Danskoj na zadnjem EP-u suparnici su bili uspješniji. Bitka umornih divova pripala je suparniku, bili su za gol uspješniji (29-28). Uzalud je bilo sedam golova Duvnjaka, Canellas (8) i Aguinagalde (7) su predvodili Španolce.
