E, evo i mene napokon. Sorry kolega što ti nisam mogao ranije odgovoriti, ne radi se o nedostatku hrabrosti, nego znaš kako kod nas kažu: Tko nema zeta, nema ni magareta. Miješam malter, motam žicu, zidam – kamin!!
Tako sam i ja morao pomoći punici, ipak je ona važnija od pisanja odgovora...
Ipak, čitajući tvoju izjavu sa portala Index.hr, morao sam reagirati na sljedeću izjavu:
"Nije to bilo upućeno njima, nego mi je zasmetao me članak Nikše Kaleba o borbi temperamentnosti, motiviranosti i želji za igrom za reprezentacijom".
Vidim da sam spomenut u kontekstu koji nema veze s mojim izjavama, pa odmah na početku dajem ponudu i nagradu i tebi i svim čitateljima koji uspiju u ijednoj mojoj kolumni pronaći sljedeću tvoju izjavu:
"Svako ima pravo na svoje mišljenje, ali kad mi netko kaže da se ne borim, a pogotovo netko tko je igrao za Hrvatsku, zna što znači obući hrvatski dres, dres onda te to malo izbaci iz takta", rekao je Čupić.
Nagrada ne zauzima puno prostora pa bih kao suvenir sretnom pronalazaču navedene izjave vrlo rado poklonio zlatnu olimpijsku medalju. Toliko o nagradama.
Vjerujem kako si nakon prospavane noći i sam shvatio da takvo nešto nikad nije napisano ni izrečeno i da si svojim potezom naštetio samo sebi. Možda ćeš sad igrati pod opterećenjem, hoćeš li pogriješiti ili ne, hoću li u svojoj kolumni čekati tvoju grešku na volej, itd, ali budi bez brige, ne moraš se zamarati. Obojica želimo isto, da Hrvatska osvoji zlato. Ali ne ide baš nekog spominjati bez argumenata i onda lakonski reći 'trebao sam se okrenuti'. Taj netko je prozvan i gle čuda, ima isto ime i prezime kao ja!
Kad si već shvatio da si vruće glave, bilo bi u redu reći "Sorry Kina, bio sam vruć", a ne tek tako pljunuti i odšetati...
Ono što moraš naučiti je prihvatiti kritiku i priznati grešku kakve se događaju na desetke na utakmici, a za sve što je bilo dobro te mogu samo podsjetiti iz svojih tekstova:
Poslije Austrije:
...Početak Svjetskog prvenstva bio je točno onakav kakav su najavljivali naši igrači. Bili su maksimalno koncentrirani, a to se vidjelo po Čupiću već u prvih 30 sekundi utakmice protiv Austrije. Iako je lopta bila na suprotnoj strani, on je u obrani bio napet kao da je na struju. Nije stajao uspravno kao jablan nego kao da čeka udarac nekog boksača, maksimalno spreman na reakciju...
...A gledajući statistički, možemo biti superzadovoljni sa Čupićem i Duletom...
... primijetio se u prvom poluvremenu i taj njegov problem s obranom, on ne stigne zatvorit prostor, radi se o toj antropometriji, fali mu malo u ramenima, fali mu u kilama, fali mu u snazi (dio o Štrleku,op.a). To fali i Čupiću. Vidjelo se to isto i kod njega u jednom trenutku pa mu Vori prigovara da nije zatvorio prostor. Ali to što mi kod naših krila gubimo u antropometriji, oni to nadoknađuju brzinom, eksplozivnošću, realizacijom i umjetničkim dojmom...
Poslije Irana, o krilima:
...Uz to, vidi se da naša polukontra i kontra nije slučajna već mi stvarno imamo atomske bombe u toj kontri i polukontri na krilima. I to su sve dobre stvari....
Poslije Makedonije:
...Čupko i Bičanić su bili sjajni...
Toliko o liku i djelu Ivana Čupića na ovom Svjetskom prvenstvu od mene.
Ukoliko budeš imao potrebu reći bilo što, onda to reci s argumentima, a najbolje bi bilo uz kamin. Kod mene se uvijek nađe dobre ribe, a ja sad smijem popit i kapljicu vina. Ti dok igraš, smiješ samo sok!
Za kraj, rekao bi Spajke:
Živio rođo...
Nikša Kaleb
