Na današnji dan prije dvadeset godina senzacionalno su postali rukometni prvaci svijeta u Portugalu i pokrenuli kult praćenja tog sporta svakog siječnja. Ta jedinstvena priča puta od doslovnog ponora i razočaranja protiv autsajdera Argentine i Saudijske Arabije do skalpova aktualnih svjetskih i olimpijskih prvaka i konačnih trijumfa protiv Španjolske i Njemačke bit će objavljena u novoj knjizi koja uskoro izlazi u prodaju.
Nakon prošlogodišnjeg prvijenca, biografije velikog Velimira Zajeca, nekadašnji novinar Sanjin Španović ovih dana završava knjigu naslova “Uvijek ćemo imati Portugal - od ponora do svjetskog vrha” za čije je potrebe odradio preko 20 razgovora s ključnim akterima koji su kovali to zlato, od Line Červara i Ivana Balića, preko svih igrača, trenera i dužnosnika u rukometu tih godina.
S"tvarno sam mislio da neko vrijeme neću pisati i da ću se posvetiti nekim drugim projektima na kojima radim. Ali, jedan facebook status Maria Kelentrića i kava s Nikšom Kalebom prije nekoliko mjeseci me jednostavno natjerala da se primim tog velikog uspjeha, da ga istražim i ispričam čitateljima. Kad smo još shvatili da je okrugla, dvadeseta obljetnica, nije bilo promila šanse da odustanem", govori Španović.
Kaže da ga je na pisanje druge sportske knjige primamila ta, kako sam naglašava, doslovno holivudska priča.
"Da su to napravili Amerikanci ili Britanci, a ne Balić, Metličić, Lacković i ekipa, odavno bi već bi bio snimljen jedan dokumentarni i jedan igrani film i ispisana biografija o svakom od njih osobna. Hrvatska je bila zadnja na Europskom prvenstvu godinu dana prije, otišla je s potpuno nepoznatim trenerom u katastrofalnim uvjetima bez ikakve pompe, izgubila u prvom kolu od Argentine, gubila na poluvremenu od Saudijske Arabije i onda pobijedila sve i postala prvak svijeta. Ta zima je promijenila njihove živote, ali i sport u Hrvatskoj jer je poslije, uz jasno zlato i u Ateni na OI stvoren kult rukometne reprezentacije. Sve to sam se trudio provući kroz ovu knjigu koju dovršavam", dodaje Španović.
Najviše se detalja, kaže autor, prisjeća Nikša Kaleb za kojeg kaže da ima neko računalo u glavi. Za njim, nastavlja, ne zaostaju ni Blaženko Lacković, Goran Šprem i Petar Metličić.
"Oduševili su me ne samo kao sportaši koje sam i ja tada kao klinac gledao, već kao i ljudi. Svi su se naravno začudili i zapitali o godinama na prvi spomen da je prošlo dva desetljeća. Na kraju su se i sami sebi smijali i čudili koliko toga pamte od tada. Stvarno mi je bilo ugodno razgovarati s njima i po par sati. Ta priča o njihovom uspjehu je iznimno slojevita, kroz knjigu prati i uspjehe u Atlanti 1996., ali i neuspjehe godinama poslije do tog zlata i pokazuje jednu širu priču našeg sporta", dodaje Španović.
