Hrvatski rukomet, odnosno hrvatska reprezentacija oduvijek se temeljila na igračima koji su ponikli u malim rukometnim sredinama. Generaciju koja je postavila Hrvatsku na rukometnu scenu činili su igrači koji su prve rukometne korake napravili u Metkoviću, Splitu, Varaždinu...
Kada imate reprezentativce iz malih sredina onda dobivate nešto što u velikim gradovima ne možete dobiti. Recimo, kada igrač iz Metkovića dođe do reprezentacije i počne osvajati medalje s njom on postane uzor mladima. Ta mala sredina se rukometno aktivira i djeca počinju trenirati rukomet. U velikim gradovima je to teže napraviti jer je velika koncentracija sportova i sportaša i zato mali gradovi imaju posebno mjesto u hrvatskom rukometu.
Ono što su do prije desetak godina bili Split i Metković, danas je jedan mali klub s riječkog područja. Rukometni klub Kozala natječe se u drugom rangu hrvatskog rukometa i možemo reći da je prava mala tvornica vrhunskih igrača. Halil Jaganjac, Tin Lučin, Vlado Matanović i Filip Glavaš igrači su koji su nastupili, odnosno bili na popisu Hrvoja Horvata za ovogodišnje Europsko prvenstvo.
Poslije mise, utakmica...
"Klub je osnovan 1965. od strane entuzijasta u jednom kvartu u gradu Rijeci. Sve je počelo na igralištu i utakmice su se igrale nedjeljom poslije mise. Sve je izgledalo kao jedna fešta i bilo je zamišljeno kao druženje. Klub je funkcionirao tako sve do devedesetih kada većina naših igrača odlazi u rat", počinje svoju priču o klubu Christian Brozović, menadžer momčadi RK Kozale, pa nastavlja:
"Klub devedesetih godina prestaje postojati i, nažalost, 1992. godine pogiba kapetan ekipe Zvonimir Škel i zato svake godine održavamo memorijalni turnir njemu u čast", kaže Brozović.
Kozala se ponovno formirala 1996. godine, a sve do 1998. godine trenirali su na vanjskim igralištima. Tada kreće njihov rast u radu s mlađim kategorijama i stvaranje mladih igrača. Konstantno su pri vrhu na državnim završnicama. Stvaraju najbolje mlade igrače u zemlji i buduće reprezentativce.
"Prva ekipa je i dalje okosnica kluba..."
"Kod nas i dalje vlada mišljenje da je prva ekipa okosnica kluba, no uvijek idemo prema tome da svi mladi igrači moraju proći kroz prvu ekipu i dokazati da tamo nešto vrijede kako bi mogli ići dalje", govori nam Brozović, pa dodaje:
"Tko dođe u prvu ekipu i pokaže da je najbolji, pokazao je da može ići dalje. Prosjek godina naše prve ekipe je oko 21 godine. To je spoj igrača iz riječkih područja i iz okolnih klubova. Kozala im je dobra prilika da se profiliraju i pripreme za ozbiljan seniorski rukomet."
Iako je Kozala, recimo to tako, novi klub za stvaranje mladih reprezentativaca, problemi su ostali stari. Ono što je mučilo i Metković i ostale male sredine je nedostatak infrastrukture, novaca i ljudi spremnih na rad. U Rijeci školske dvorane nemaju rukometne dimenzije, tako da su svi dvoranski sportovi nagurani u četiri gradske dvorane. Tu su naravno sve generacije odbojke, košarke, rukometa i malog nogometa u svim riječkim klubovima.
Treniranje na vanjskim igralištima
"Evo baš danas imamo situaciju u kojoj nam juniorska momčad i momčad dječaka U-15 trenira na polovici terena. To su već veliki dečki i treba im velika dvorana, bez buke i galame ostalih ekipa. Kada dođe lijepo vrijeme treniramo vani kako bi smanjili pritisak na dvoranu, ali bez izgradnje nekoliko dvorana nema rješenja ove situacije", govori nam o načinu rada Brozović te nastavlja:
"Većina naših trenera su volonteri, rade do četiri-pet popodne i onda dolaze na trening s klincima. To nam onemogućava da treniramo ujutro i popodne."
Kozala se trenutno nalazi na šestom mjestu prvenstvene ljestvice i konkurentna je svim ekipa pa čak i onima koje će ove godine ući u Premijer ligu. Kažu da su zadovoljni tim rezultatom jer je jako teško igrati protiv igrača koji su plaćeni nekoliko tisuća kuna i imaju iskustva igranja viših liga. No, Kozali prva ekipa ipak nije nešto čega će se slijepo držati i sve nade polagati u nju. Oni su cijeloj Hrvatskoj pokazali da mogu stvoriti vrhunske igrače svjetske kvalitete.
"Mi smo oduvijek klub koji je gajio nekakvu obiteljsku atmosferu, da je igračima drago biti dio kolektiva. Nama je najbitnija stvar da se igrači koji odu u svijet s radošću sjećaju našeg kluba. Kada nama naši reprezentativci pošalju s prvenstva sliku u dresu našeg kluba i napišu da pozdravljaju svoj bivši klub - nama je to nešto prekrasno", emotivno kaže Brozović.
Ipak, klub ne može živjeti od stvaranja igrača. Kada stvorite mladog igrača ne možete zaraditi puno novaca, a uložili ste veliki trud u njegov razvoj. Financijski aspekt je nešto što posebno muči klub iz Rijeke.
Nema ugovora, nema zarade
"Nije tajna da je u rukometu prodaja igrača puno drugačija nego u nogometu. Mi smo mali klub, ali kao i većina klubova iz Hrvatske mi ne možemo potpisivati profesionalne ugovore s igračima jer za to nemamo novaca. Tako da nam EHF ne dopušta da zaradimo na svojim igračima", govori nam Brozović pa dodaje:
"Mi imamo ogroman broj lopti, oprema nam je odlična i zahvalio bih svima koji nam pomažu na taj način. No, ono što nas muči je nedostatak novaca. Kada odete u Metković na gostovanje i želite pojesti pizzu, to treba platiti."
Ovom prilikom ponovno je za RTL.hr izjavu dao i hrvatski reprezentativac Halil Jaganjac. Halil je uvijek ugodan sugovornik, spreman na razgovor, a pogotovo kada se radi o njegovoj Kozali.
Halil Jaganjac o Kozali
"Kozala je klub koji već godinama redovno izbacuje, proizvodi i afirmira igrače za najveće domete. Radi se o jednom malom čudu jer klub funkcionira samo zahvaljujući grupi ljudi koji su cijeli svoj život praktički volonteri i nitko nema nikakve materijalne koristi od toga. Sve se radi iz ljubavi prema toj djeci i prema rukometu, bez ikakvih interesa. To je mislim i razlog zašto se dolazi do takvih rezultata" objašnjava Halil i nastavlja:
"Mene za Kozalu vežu samo najljepše uspomene i oni su uvelike zaslužni za ono gdje se sada nalazim. Imali smo sjajnu generaciju koja je bila mlade kadetski te kadetski prvak Hrvatske pobijedivši oba puta Zagreb u finalu. Već s 15 i 16 godina sam igrao za seniorsku ekipu kluba koja se natječe u rangu ispod Premijer lige i idealna je za sazrijevanje mladih igrača. Igrao sam ogroman broj utakmica, kako u svom uzrastu, tako i sa seniorima, i to je mislim jedini način na koji se mladi igrač može razvijati pravilno."
Bez dobre infrastrukture, nema niti dobrog sporta. Ponovno imamo kolektiv koji je spreman i koji zna izbaciti mladog dobrog igrača. Drugog načina za stvaranje igrača nema. Takvi klubovi i ljudi koji imaju to znanje da stvore igrača moraju biti cijenjeni, a ne da jedva čekaju ljeto da treniraju vani kako bi mogli održavati normalne treninge.
Kozalu moramo čuvati. Jedan ili dva igrača mogu biti slučajnost ili plod individualne kvalitete, no četiri igrača u razmaku od četiri godine, koji će u budućnosti imati veliku ulogu u reprezentaciji nije slučajnost, nego prikaz kvalitetnog rada, truda i ulaganja svojeg znanja u mlade rukometaše.
