Najtrofejniji hrvatski rukometni klub zaključio je sezonu u kojoj je osvojio 27. naslov prvaka države pobjedom nad našičkim Nexeom 34:27. Iako je sve bilo odlučeno, zadnja utakmica bila je posebna. Od igračke karijere, naime, oprostio su Zagrebov trojac koji je proveo ukupno 37 profesionalnih sezona u klubu.
Tisućinjak gledatelja ovacijama je u igračku mirovinu ispratilo Igora Vorija te Josipa i Tončija Valčića. Potonji je čak postigao zadnji gol susreta. Kako i priliči - u zadnjoj minuti. Bio je to idealan trenutak za osmijeh i zadovoljstvo za kraj karijere.
"Kad se prisjetim nekih stvari iz mladosti... I tada su mi, dok sam imao 16 godina, puštali da zabijem zadnji gol. Sve u svemu, bilo je lijepo. Sretan sam zbog cijele karijere. Zahvalio bih se svima, obitelji prvo, suigračima, navijačima...", kazao nam je 39-godišnji Tonči Valčić nakon utakmice i proslave još jednog naslova prvaka Zagrebaša.
Teška zadnja dva dana
Njegov pet godina mlađi brat Josip teško je proživio zadnja dva dana uoči oproštajne utakmice. Teško je bilo zaspati kraj svih sjećanja iz karijere. "Emotivno sam sve to proživio. Cijeli dan sam bio sjetan. Ali optimističan sam jer počinje drugi dio moje rukometne priče. Kao sportski direktor kluba pokušat ću opet davati maksimum", rekao je Josip Valčić po završetku igračke karijere.
37-godišnji Igor Vori također je najavio neku drugu priču. Već je imenovan direktorom muške reprezentacije. Ali ni u zadnjoj utakmici karijere nije odstupao od svog rukometa. Prigovorio je tako sucu Matiji Gubici u prvom dijelu zbog suđenja jednog sedmerca. Dobio je žuti karton, da bi se idući tren nasmijao i zagrlio suca.
"Na kraju imam samo potrebu reći jedno velika hvala svima. Obitelji koja me trpjela, navijačima koji su mi uvijek puno značili. Čudan je osjećaj, mogao bih dva dana pričati o cijeloj karijeri. Vidimo se u nekoj drugoj priči", poručio je Igor Vori.
Nema do svjetskog zlata 2003. u Portugalu i domaćeg Mundijala šest godina kasnije, podvući će Tonči, koji nije bio u kadru za Olimpijske igre 2004. gdje je Hrvatska osvojila zlato, jer je on tada igrao u španjolskoj 2. ligi i nije osjećao da može pomoći.
U kancelarije i trenere
Sva trojica ostaju u klubu ili reprezentaciji. Tončija Valčića zanima trenerski posao, jer je kod mladih osjetio poštovanje koje je potrebno da uspjehe ostvari i u tom području.
"Već zadnje dvije godine osjećam da mogu nešto prenijeti mladima. Vidio sam da me akceptiraju, vide da imam iskustva, tako da sam osjetio da bih mogao nešto napraviti po tom pitanju. Ako bude i blizu igračke karijere ja ću biti presretan", kazao je Tonči, prokomentiravši igračko stanje u hrvatskom rukometu.
"Ima mladih igrača, ima materijala za nove uspjehe. Trebalo bi to okupiti na jedno mjesto, mnogi su otišli van i vidjeli da to nije toliko jednostavno. Sad su se u klubu dogodile okolnosti da se dosta nas oprašta, ali uvjeren sam da imamo dovoljno dobre mlade igrače koje onda treba razvijati."
Dvojac Josip Valčić - Igor Vori već radi na upravljačkim pozicijama. I ondje će dati sve što mogu za rukomet, ističu, Valčić kao sportski direktor PPD Zagreba, Vori kao direktor muške reprezentacije.
'Zaslužene ovacije'
Iz drugog kuta oproštaj trojice suigrača prokomentirao je Zlatko Horvat, dugovječni Zagrebaš koji je k tome i dalje u reprezentaciji.
"Dali su jako puno za ovaj klub i reprezentaciju, zato se i trebalo ovako dostojanstveno oprostiti od njih. Dobili su zaslužene ovacije publike. Oni ostaju u klubu ili reprezentaciji i davat će dalje svoj obol van terena. Imam jako dobar odnos sa svima njima. S Josipom sam generacijski blizak, ali naravno i s Vorijem, koji je bio kapetan, i s Tončijem sam uvijek imao dobar odnos. Prošli smo kroz puno toga", prisjetio se Horvat.
I dok su Zagrebaši zaključili jednu eru, a klubovi dovršili sezonu, ispred reprezentacije je važan zadatak u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo protiv Crne Gore. Prva utakmica igra se iduću subotu u Osijeku.
"Moramo proći dalje. Jedino nas to zanima", podvući će Zlatko Horvat.
