Ipak nije išlo jučer protiv Španjolske. U finalu europskog rukometnog prvenstva u Stockholmu hrvatska reprezentacija je izgubila 20:22 (11-12) upisavši treći poraz u finalima europskih prvenstava. U borbi vidno umornih ratnika, u kojoj se zadnjih 20 minuta više stajalo na terenu nego trčalo, Španjolci su ipak imali više snage i sreće, a u igri Hrvatske se itekako osjetio umor nakon šokantnog polufinala s Norveškom, u utakmici u kojoj su naši junaci odigrali dodatnih četiri puta po pet minuta.
Dali su sve od sebe
ON JE MORAO BITI S REPREZENTACIJOM NA EURU: Bi li s njim uzeli zlato? ‘Držim se svog mišljenja, pa makar bilo i posljedica’
SVE O EUROPSKOM RUKOMETNOM PRVENSTVU MOŽETE ČITATI - OVDJE.
Dali su hrvatski rukometaši sve od sebe. I zadnji atom snage, znoja, ako je potrebno dali bi i krvi samo da se konačno osvoji to europsko zlato, jedino koje nedostaje u bogatoj riznici uspjeha hrvatskog rukometa. Trebala je ovo biti utakmica generacije. I bila je. Samo što nije završila onako kako smo željeli, kako bi to bilo, za Hrvate, nekako sportski pravedno, najpravednije. Da je netko u 20. minuti i pomislio da ovo možemo izgubiti i to, kojim slučajem, naglas nam kazao, rekli bismo mu da je lud i da ne priča gluposti. Jer, do 10:7 bilo je veličenstveno, Španjolci nam nisu mogli ništa, baš ništa. Tele 2 Arena bila je na nogama, naši su letjeli terenom, uništavali smo ih uz podršku oko 12.000 Hrvata.
'Jedna je lopta odlučivala, jedan detalj. Ovog je puta otišlo na njihovu stranu'
HRVATSKA – ŠPANJOLSKA 20:22: Nismo uspjeli! Španjolci su obranili naslov prvaka Europe, propustili smo veliku priliku
"Jedna je lopta odlučivala, jedan detalj. Ovog je puta otišlo na njihovu stranu. Mogu samo reći da smo ponovno pokazali karakter, ponovno smo se vratili s -4. Poveli smo u drugom poluvremenu, ali po meni jedna je lopta Sarmienta slučajno ušla. Šteta što se onako ukoprcala u gol, da tako kažem, Šego ju je imao na prstima. Oni nisu imali nikakvih rješenja na našu obranu. Jednostavno, umor je učinio svoje, detalj je učinio svoje, ta je jedna lopta učinila svoje. Osjetio se i kod jedne i kod druge momčadi umor. Vidi se da smo mi bili puno potrošeniji, za razliku od njih. Ipak smo igrali 20 minuta više od njih, odnosno četiri puta po pet minuta produžetaka. A ja jako dobro i sam znam kakvo je to bilo emotivno pražnjenje tih momaka", kazao nam je u uvodu razgovora proslavljeni bivši hrvatski rukometni reprezentativac i bivši izbornik Hrvatske Slavko Goluža.
Da, kad sad gledamo, razmišljamo o događanjima u utakmici, još nam je više žao što nismo uzeli zlato. Hrvatska je odlično otvorila utakmicu, povela je 3:1, pa 8:6 i 9:7. U 19. minuti naši su rukometaši imali i tri gola viška (10:7), međutim u posljednjih 10 minuta upali smo u krizu i do kraja poluvremena zabili smo samo jedan pogodak, a primili pet za španjolskih 12:11 na poluvremenu. U prvom poluvremenu hrvatski vratari Marin Šego i Matej Ašanin imali su kombinirano svega dvije obrane, puno premalo za takvu utakmicu, dok je njihov kolega na suparničkoj strani Gonzalo Perez de Vargas skupio šest obrana.
U 55. minuti smo vodili 19:18. Mislili smo kako ćemo prelomiti utakmicu u svoju korist
[VIDEO] DUVNJAKOVE IZJAVE ĆE VAM SLOMITI SRCE: Kapetan u suzama gutajući knedle – ‘Pretužan sam i vruć sam…’
U 49. minuti uspjela je Hrvatska izjednačiti na 18:18, a šest minuta prije kraja i povesti 19:18. Mislili smo tada kako ćemo prelomiti utakmicu u svoju korist. No, Španjolska je minutu i pol prije kraja utakmice povela 21:20, a kada je Dušebajev zabio za 22:20 25 sekundi prije završetka susreta, bilo je sve gotovo.
26.01.2020., Tele 2 Arena, Stockholm - Europsko rukometno prvenstvo, finale, Spanjolska - Hrvatska.
Photo: Luka Stanzl/PIXSELL
"Nema mjesta za tugu. Ja od prvog čovjeka reprezentacije Lina Červara, pa do zadnjeg, svima u stožeru, svim igračima na klupi, svima koji su sudjelovali u pripremama, svim ljudima u HRS-u, šaljem iskrene čestitke i naklon. Ovo je velebni rezultat. Prema tome, moramo biti veseli. Možemo žaliti za zlatom, ali moramo biti sretni i radosni zbog toga što su nam naši momci priredili. Čestitke i Španjolcima, čestitke i sucima kojima nije bilo lako suditi ovu utakmicu. Kao bivši izbornik zahvaljujem se našim ljudima koji su doputovali u Stockholm, što su bodrili naše igrače, naše junake. Uistinu im mnogo hvala", govori nam Slavko Goluža i dodaje:
"Posebne čestitke Domagoju Duvnjaku, našem kapetanu. Na tome kako je vodio te momke, kako ih je bodrio, kako ih je organizirao, predvodio... Prema tome, iskrene čestitke njemu od srca na svemu što je pokazao, što je dao na turniru za Hrvatsku. Ljudi su to, na kraju, prepoznali. Zato je i ponio nagradu za najkorisnijeg, najboljeg igrača prvenstva".
Bez prevelikih očekivanja javnosti otputovali u Austriju
Hrvatska je bez prevelikih očekivanja javnosti otputovala u Austriju. Kladionice su im davale šanse na Euru od 5. do 8. mjesta, a naši su ratnici pokazali m*da i protutnjali do finala bez poraza, uz remi protiv Španjolske u posljednjoj, nebitnoj za plasman u polufinale, utakmici u skupini 1 drugog kruga natjecanja...
"Imali smo jedan mir. No, budite sigurni da su bili jako svjesni da moraju biti na visokom nivou, da smo kvalitetniji u grupi od ostalih. Naša je forma rasla iz utakmice u utakmicu. Lino je bio svjestan da imamo kratki roster što se tiče napada. Stepančić je bio sam, Cindrić se poslije ozlijedio. Raubali smo se, međutim izvanredno smo se dizali u obrani iz dvoboja u dvoboj, i ta 5-1 obrana je bila naš zaštitni znak. Uistinu, i danas smo vidjeli da i na našu alternativu u obrani, onu na 6-0, Španjolci nisu imali nikakvih rješenja. Naš je zaštitni znak ostala ta obrana. Iz nje je sve kretalo, tu smo dobivali samopouzdanje, tu su se i lomile utakmice, s obranom smo i pobjeđivali. Pokazali smo da se s obranom puno toga može ispraviti.
26.01.2020., Tele 2 Arena, Stockholm - Europsko rukometno prvenstvo, finale, Spanjolska - Hrvatska. Zlatko Horvat Photo: Luka Stanzl/PIXSELL
'Kad se dođe među četiri najbolje reprezentacije, tu jedna lopta odlučuje'
Ponosan sam na sve što su naši junaci napravili. Ponovno smo u vrhu, ponovno smo u završnicama velikih natjecanja. Znate, kad se dođe među četiri najbolje reprezentacije, tu jedna lopta odlučuje. Jedna lopta odlučuje da igrate za medalju, a jedna lopta da igrate za broncu ili čak za niže pozicije. Ponovno smo pokazali da imamo mladost i budućnost.
Jednom Davidu Mandiću to je bilo prvo veliko, pravo reprezentativno natjecanje, i to u situaciji kad je bio sam na svojoj poziciji. Tu su bili Hrstić, Šipić, Matanović, Ašanin, Šarac, Stepančić je na poziciji bio sam. Musa je bio dugo izvan stroja, a odigrao je strašno u obrani, dao je i onaj pobjednički gol vrijedan finala... Prema tome, moramo biti realni i reći da je ova medalja zlatnog sjaja. Nema mjesta za tugu, znam jako dobro kao bivši izbornik te dečke, sve sam ih trenirao, vodio, živio s njima, proživljavao lijepe trenutke, i pobjede i poraze. Uistinu sam ponosan na njih", zaključio je Slavko Goluža.
