Za nju je jučerašnji sraz protiv Rumunjki, kao i nakon, bio posebno emotivan trenutak. I kao takav će vjerojatno zauvijek i ostati. Dvadeset i šestogodišnja igračica rumunjske CS Măgure Cisnădie Valentina Blažević odigrala je utakmicu života za Hrvatsku i reprezentaciji, protiv koje u četiri posljednje utakmice nismo znali za pobjedu, utrpala sedam golova, za MVP nagradu. Bila je to jedna od najboljih individualnih predstava jedne od naših igračica na ovom turniru, u to nema sumnje...
Nije mogla sakriti suze
Za vrijeme davanja izjava rasplakala se, nije mogla sakriti suze... Jednostavno, skupljala je godinama neke stvari i sad je sve izašlo van, kako nam je kazala u petak navečer nakon treninga.
"Ma došlo mi je u tom trenu i nekako mi se sve skupilo, znate ono kad se kupi dugo dugo i to sve, i u tom trenu sam zaplakala na banalno pitanje. Nije do pitanja bilo nešto, već mi je prošlo nešto kroz glavu, sjetila sam se svega, koliko truda, koliko odricanja, a koliko malo zasluga imamo. Nitko nas nije priznavao. Sve mi je to prošlo kroz glavu. Govorim o svemu sad, i o svojoj karijeri i o tome kako je ženski rukomet zapostavljen. Doslovno sve. Znam većinu priča od drugih cura, znam naravno i svoju, općenito ženski rukomet, vjerojatno treniraju djeca ali nije toliko popularan sport. Drago mi je radi svega što nam se događa".
Velike stvari se događaju
A događaju im se velike stvari. Djevojke su kreirale, osmislile najbolju svoju "koreografiju" do sad, a to je da su svojim igrama, zajedništvom i atmosferom u ekipi i van nje, zaludile naciju i postale hit, ne samo Eura, nego i u vlastitoj zemlji, tamo gdje su bile otpisane već prije početka turnira...
"Ma nije to prvi put. Znate što ću ja vama reći, tako nam je svako prvenstvo većinom. Kud god odemo, rijetko tko to i poprati, eventualno neki mali članak na predzadnjoj stranici u novinama u kojem piše da idemo na turnir i to je to. Mislim, to razumijem s obzirom da nismo imale neke rezultate", govori nam Valentina Blažević na koju se i potpisnik ovog teksta nadovezuje da deset godina hrvatska ženska rukometna reprezentacija nije izborila drugi krug Eura i šest godina do ovog turnira nije znala za pobjedu.
"Naravno da znamo za to i da smo svjesne toga svega. Na dva prošla Eura sam i sama bila, a prije toga isto znamo jer, kako treniramo tako i pratimo djevojke. Svjesne smo toga. I kad smo to sve napravile, nismo mogle vjerovati da smo stvarno to mi napravile. Znamo da smo hit u našoj zemlji i to nam je drago, ali mi ovdje nemam nikakvog osjećaja. Čitamo medije kako stignemo naravno, inače nam mobiteli zvone stalno, pratimo društvene mreže, naši prijatelji, poznanici, obitelji, ma doslovno punimo mobitele dva puta na dan. I onda još uz sve obaveze što imamo, i pripreme za utakmicu, video, medijske obveze i sve, što stignemo popratiti popratimo. No, govore nam da svi o nama pišu i govore. No, nekako i ja sve mislim da to nije istina, da je sve to što mi doživljavamo samo san", iskreno nam govori Valentina.
Paralelno s hrvatskom ženskom rukometnom bajkom u Koldingu, u Hrvatskoj djevojke ŽRK Bjelovar, inače trećeplasirane ekipe u Hrvatskoj, od utorka ne treniraju jer im nisu isplaćene plaće. Očito je to surova stvarnost ženskog rukometa kod nas...
"O tome se radi i to je tužno. Svi se sad veselimo i što kad se sve to završi? Najgore što kod nas ta euforija traje dok ne završi natjecanje, a poslije onda svi sve zaborave, a ne bi trebalo biti tako nego bi se u ženski rukomet trebao više ulagati. Znate kako je u drugim državama, evo npr. nas tu nekoliko smo otišle van jako mlade, zato što ili ćeš biti u Hrvatskoj i igrati usputno pa ćeš nešto drugo raditi, jer od toga ne možeš ni živjeti, ili ćeš ići vani, a vani isto nije jednostavno doći u tom trenu kao Hrvatica, jer ženska rukometna reprezentacija nije imala niti rejting niti išta. I to je ono, konstantna borba s jedne i druge strane, i nama vani, i curama u Hrvatskoj. Vani je to skroz drugačije i zato mislim da ovo što smo napravili je čudo, s takvim ulaganjem u ženski rukomet i sa klubovima koji nemaju financije za nešto više. Ne kažem da neki ljudi ne bi htjeli, sigurno da ima puno onih koji bi htjeli nešto napraviti, ali nitko novac ne daje u rukomet i to je naša surova realnost, dok se u drugim državama rukomet više financira, muški rukomet možda malo više ali i ženski isto tako. Ja nikad ne bi otišla iz Hrvatske, iz svoje kuće, da imam u Hrvatskoj sve. A što kad je to tako kod nas", u potpunosti nam se otvorila hrabra Kninjanka a ne Sinjanka, kako to stoji na Wikipediji, a pred kojom je, kao i njezinim suigračicama, najteži ispit do sad na turniru, jaka ekipa Norveške, uz Hrvatsku jedina neporažena reprezentacija na prvenstvu...
Polufinale se smiješi
Pobjeda bi Hrvatskoj značila potvrdu polufinala, povijesnog rezultata. Da ste to kome kazali prije početka prvenstva da je moguće, poslali bi vas u ludnicu...
"Dosad stvarno nismo nikako gledale unaprijed neku utakmicu, samo smo se pripremali za tu utakmicu koja nam dolazi. I to očito djeluje i niti u jednom trenutku nismo ni osjetile ono 'sad to moramo pobijediti', ne, igramo kao i u svakoj opušteno. Nadamo se i dat ćemo sve od sebe da pobijedimo i u petoj, da bude pet od pet, te da potvrdimo polufinale turnira. To bi nam bilo ostvarenje svih snova".
U Poreču na pripremama, kako nam je Ćamila Mičijević, okupili ste "plesnu grupu", kao da ste znale...
"Naravno da smo spremile koreografiju i ako pobijedimo Norvežanke. Na koju pjesmu? E, ne smijem vam to reći. Jesmo li se dogovorile koja će nam pjesma biti himna? To se još nismo dogovorili, ali dogovorit ćemo se brzo. Znate kako je, svaki put do sad nismo bile spremne na to hehe. Ma ove pripreme su krenule odlično, a nadam se da će tako i završiti".
'Mi još jučer nakon Rumunjki nismo mogle vjerovati što smo napravile, bile smo u šoku'
Polufinale je itekako realnost. Imaju pravo sanjati naše djevojke, kao i svi mi...
"Mi još jučer nakon Rumunjki nismo mogle vjerovati što smo napravile, bile smo u šoku. Danas se to sve malo slegnulo. Vjerujemo u to, vjerujemo u polufinale. Sad je to drugačija priča, naredali smo s pobjedama. No, mi gledamo da idemo iz utakmice u utakmicu, da ne bi bilo nismo znali. Čvrsto s obje noge stojimo na zemlji. I protiv Norveške i protiv Njemačke ćemo ići na pobjedu. I htjela bi ovim putem zahvaliti svim našim navijačima, svima koji nas bodre u domovini, čitavoj Hrvatskoj na nevjerojatnoj podršci koju dobivamo i drago nam je što ih uveseljavamo. Ljudi, nama to jako puno znači. I nadamo se da ćete svi biti uz nas i dalje", zaključila je Valentina Blažević.
Tablice omogućuje SofaScore LiveScore
