Možete li zamisliti da Domagoj Duvnjak, Luka Cindrić, Željko Musa ili Luka Stepančić za vrijeme jednog velikog reprezentativnog natjecanja, primjerice za vrijeme prošlog Eura u Hrvatskoj, spavaju kod kuće, a ne u hotelu zajedno s ostalim igračima i da, u slučaju lošijeg rezultata, ne budu, zajedno s izbornikom, na nišanu medija i općenito javnosti?
Za Hrvate je sport nerijetko pitanje života ili smrti
Za nas je sport jako bitan, nerijetko pitanje života ili smrti, posebno kad se radi o nogometnoj i rukometnoj reprezentaciji, jer smo emotivni, mala zemlja s velikim snovima, sportski nastrojeni, volimo svoju zemlju, naciju, uspjesi nas vesele i na trenutak nas nekako i odmiču od stvarnosti u kojoj živimo, od svakodnevnih problema...
Denmark's Mikkel Hansen (R) vies with Austria's Janko Bozovic during the IHF Men's World Championship 2019 Group C handball match between Austria and Denmark at the Jyske Bank Boxen arena in Herning on January 15, 2019. (Photo by Jonathan NACKSTRAND / AFP)
U jednom trenutku hvalimo svoje ljubimce i dižemo ih u nebesa, dok u drugom istu tu momčad kritiziramo i dosadašnje uspjehe, sve dobro napravljeno bacamo u blato. Za nas su neuspjesi i lošiji rezultati ravni katastrofi...
Skandinavci su svijet za sebe
No, kod Danaca nije tako, Skandinavaca općenito. Oni drukčije gledaju na sport, na život, imaju drukčije vrijednosti i naposljetku drukčiji odnos prema sebi samima. Za njih je sport zabava, naravno i svojevrsna prezentacija vlastite zemlje u svijetu, ali opet - zabava! Nije pitanje života, nije najvažnija stvar na svijetu, za njih je obitelj uglavnom na prvom mjestu i oni to pokazuju u svakodnevnom bavljenju poslom, ne samo u sportu.
21.01.2018., Arena Varazdin, Varazdin - Europsko rukometno prvenstvo, skupina II, 4. kolo, Njemacka - Danska. Photo: Igor Kralj/PIXSELL
Vidjelo se to i na nedavno završenom 26. Svjetskom rukometnom prvenstvu u Danskoj i Njemačkoj. Pet dana prije početka prvenstva na kojem su Danci napadali jedino veliko zlato koje im je nedostajalo u bogatoj riznici uspjeha, ono svjetsko, trenutačno najbolji rukometaš svijeta, MVP i najbolji strijelac Svjetskog prvenstva koje su Danci završili sa zlatom oko vrata, "svemirac" Mikkel Hansen, postao je otac.
Drukčije životne vrijednosti
I tu dolazimo do priče kakvu mogu izmisliti, kakvu mogu kreirati samo Skandinavci. Hansen je od svog izbornika Nikolaja Jacobsena dobio dopuštenje da bude uz svoju djevojku tijekom rođenja sina Eddieja Maxa uoči samog početka turnira.
Vratio se u kamp reprezentacije dan nakon rođenja, ali je potom dobio dozvolu da svaku noć tijekom SP-a može provesti kod kuće uz novorođenog sina. Iznimka je bila samo utakmica protiv Francuske, ali samo zato što su jedino nju Danci igrali izvan Danske, u njemačkom Hamburgu.
I nije samo on dobio dopuštenje u jednom trenutku da napustiti reprezentaciju. Tijekom SP-a otac je drugi put postao i Nikolaj Orispa, pa je i njemu Jacobsen omogućio da bude uz svoje najmilije. Sve u svemu, izbornik Danske jako je miran oko tih i takvih stvari, pokazajući da je obitelj iznad svega, istaknuvši “da su na taj način bolje fokusirani na ono što rade na terenu”.
Pamte se riječi velikog Šarūnasa Jasikevičiusa
Vratit ćemo se malo u prošlost. Godina je 2017. Legendarni bivši litavski košarkaš, sad trener Žalgirisa Šarūnas Jasikevičius, na jednoj presici stao je u obranu svog tadašnjeg igrača Augusta Lime, koji nije igrao utakmicu play-offa zbog rođenja kćerkice.
'Mislite da je košarka najvažnija stvar?'
Žalgiris je pobijedio u toj polufinalnoj utakmici, a novinar je htio znati kako Jasikevičius gleda na to što on nije igrao tako važnu utakmicu. Odgovor koji je dobio zapanjio je sve, pa i samog novinara. "Kako sam se osjećao? Pa ja sam mu dao dopuštenje za to".
Na pitanje novinara je li normalno da igrač napusti momčad tijekom polufinala, Šaras mu je odgovorio: "Imate li vi djecu? Ne... E, kad budete imali svoju djecu mladiću, onda ćete shvatiti. Je li to vrhunac ljudskosti? To je stvarno dobro pitanje. Mislite li da je košarka najvažnija stvar u životu? Polufinale je važno kažete... Kome je važno? Kome? Žalgirisu? Jeste li vidjeli koliko je navijača bilo na utakmici? Polufinale je važno, kažete...
Kad budete prvi put vidjeli svoje dijete, onda ćete shvatiti što je najvažnija stvar u životu. Onda možemo razgovarati o tome. Ništa ne može biti važno, čarobnije od toga kad ti se rodi dijete. Vjerujte mi na riječ. Nikakve titule, ma ništa od toga... Augusto Lima je trenutačno u nebesima gledajući s emotivne strane. Jako sam sretan zbog njega", kazao je Šarūnas Jasikevičius u svjetskim medijima te dobio pohvale.
O toj temi razgovarali smo s najboljim svjetskim rukometašem 90-ih godina prošlog stoljeća, po mnogima uz Ivana Balića najboljim hrvatskim rukometašem svih vremena Patrikom Pakom Ćavarom...
"Mogu vam reći da sam ugodno iznenađen onim što je danski izbornik Nikolaj Jacobsen napravio. Njegov potez je vrijedan hvale. Nisam se dosad susreo s takvim nečim. Da je to dobar potez govori i njihov rezultat na SP-u. Što se tiče Mikkela Hansena, bio je daleko najbolji igrač i strijelac na turniru. Glavni čovjek koji je Dancima donio zlato.
Mislim da u takvim situacijama mora postojati veliko povjerenje na relaciji igrač - trener. Ma, to je jedna drukčija kultura, kod nas se porazi, neuspjesi, sport, nekako mnogo strože gledaju. Da se tako nešto dogodilo kod nas i da smo odigrali, primjerice, loš turnir, lošije, da nismo ispunili uvijek visoka očekivanja javnosti, to bi bila pljuvaona jedno mjesec dana bez prestanka", objašnjava nam Patrik Ćavar i nastavlja:
Različito shvaćanje sporta u odnosu na Hrvatsku i naš odgoj i - disciplina
"Nije samo takvo razumijevanje sporta u Skandinaviji, nego i u ostalim zapadnim zemljama. Evo, navest ću vam svoj primjer. Ja sam na zalasku karijere igrao u Francuskoj. Sa mnom su bili Mario Kelentrić i srpski igrač Marko Pavlović. To je za mene bila posebna draž jer sam se uvijek borio za vrhunske rezultate, a pred kraj karijere našao sam se u situaciji da se s klubom borim za opstanak u prvoj ligi. Nakon jedne važne utakmice koju smo ili izgubili ili odigrali neriješeno, nama trojici je to teško palo.
Umalo da smo plakali. Uđemo mi u svlačionicu, a Francuzi se zezaju, piju pivo... Nismo znali da li da još više plaćemo ili da im izvučemo uši zbog takvog pristupa. Oni jednostavno imaju neki ležerniji pristup. Mnogo su fleksibilniji, nema kod njih puno tugovanja. No, to je različito shvaćanje sporta u odnosu na Hrvatsku i naš odgoj. Čelična disciplina je bitna za vrhunske rezultate. Mi drukčije gledamo na sport."
15.07.2018.., Zagreb - U fan zoni "Budi ponosan" na Trgu bana Josipa Jelacica navijaci gledaju prijenos finalne utakmice Svjetskog nogometnog prvenstva u Rusiji izmedju Francuske i Hrvatske. Photo: Goran Stanzl/PIXSELL
Surova stvarnost shvaćanja sporta u našoj domovini
Ćavar je istaknuo surovu stvarnost shvaćanja sporta i gledanja na njega u našoj domovini. U ovom slučaju rukometne reprezentacije. "Ono što moram reći o hrvatskoj javnosti je to da nismo realni. Malo smo razmaženi. Mi samo priznajemo prva mjesta. Ako, kojim slučajem, s lošijom momčadi ne napraviš neki dobar rezultat, odmah si na udaru, ne valjaš ništa. Pa, to je realnost ljudi moji. U tom trenutku nismo bili pravi. Nedostaje nam pozitive u shvaćanju sporta.
Vratit ću se na SP. Stojim kod onoga što sam rekao, da smo mi u top pet reprezentacija svijeta. Prije smo bili velesila, ali sad smo samo sila i nismo u prvom krugu favorita za osvajanje medalja. To ljudi u Hrvatskoj moraju shvatiti, to cjelokupna hrvatska javnost mora shvatiti, usvojiti i na taj način gledati na hrvatski reprezentativni rukomet. To se sad i pokazalo. Danci, Francuzi, Norvežani su tri najjače momčadi na svijetu u ovom trenutku. To je naša realnost, nije katastrofa. Stvari u sportu i odnosi igrača i trenera u njemu evoluiraju, pa mislim da će takvo shvaćanje sporta jednog dana, jednog lijepog dana doći i kod nas i otići nabolje".
15.07.2018., Zagreb - U fan zoni "Budi ponosan" na Trgu bana Josipa Jelacica navijaci gledaju prijenos finalne utakmice Svjetskog nogometnog prvenstva u Rusiji izmedju Hrvatske i Francuske. Photo: Dalibor Urukalovic/PIXSELL
'Pitanje je tu kulture, discipline i dobrih međuljudskih odnosa'
Ćavar je objasnio i zašto su Skandinavci uvijek našpanani, onda i kad tamošnja javnost nema neka očekivanja od njih, ovisno o kojem sportu se radi, naravno... "Stvar je u njihovu mentalitetu. Oni su jednostavno takvi, naviknuti su na rad, nije bitno radi li se o sportu, poslu, rade li kuću itd... Oni su takvi. Ono što bih naglasio je disciplina, tu su oni jako dobri. I odnosi između sebe. Sjećam se tih Šveđana kad su bili u špici, kad su harali rukometnim svijetom valjda 15 godina Svensson, Wislander, Olson i društvo.
Gledao sam ih malo sa strane. Imaju oni time-out, svi pričaju jedan s drugim dobronamjerno, trener im skoro ništa niti ne govori. Imaju tu svijest, imaju taj odnos da pomažu jedni drugima, bez ikakve zle namjere i primisli. Ako netko ispred nekog dobije priliku, ovaj drugi se neće naljutiti. Zna da je to u tom trenutku za dobro momčadi. Pitanje je tu kulture, discipline i dobrih međuljudskih odnosa", zaključio je Patrik Ćavar.
