Jugoslavenski su treneri su 1980-ih napravili revoluciju te stvorili efikasnu i atraktivnu vrstu rukometa koju su drugi prihvatili i kopirali. Bjelovarčani su svojim rukometnom pokorili Europu i uspostavili obrise tada modernog rukometa. Dan-danas sve ozbiljne momčadi koriste križanje kako bi došle u situaciju dva-na-dva, što su tada uveli naši treneri i danas se to u Zapadnoj Europi i Skandinaviji naziva ‘jugo’ prema školi iz koje je došlo.
Takav način rukometa funkcionirao je i prije 20-ak godina kada je Hrvatska bila svjetski (2003.) i olimpijski (2004.) prvak. Hrvatska je imala genijalce u napadu poput Balića, Metličića i Lackovića, a tvrdom obranom dobivala utakmice i osvajala odličja kroz cijelu prvu dekadu 21. stoljeća. Problem je nastao nakon te genijalne generacije. Hrvatska je ostala u prošlim, romantiziranim vremenima, rukomet je otišao naprijed, počeo se igrati puno brže. Danci i ostali Skandinavci su uspostavili nove trendove dok smo mi ostali u prošlosti, igrali sporo i bez ideje oslanjajući se na individualnu kvalitetu koja je opala nakon što se zlatna generacija umirovila, a Duvnjak ostario i izranjavan ozljedama. Naša struka je odbijala prihvatiti da se rukomet promijenio. Hrvatska je na posljednja tri SP-a zauzela redom šesto, petnaesto, deveto mjesto i što je najporaznije, propustila Olimpijske igre 2021. u Tokiju.
Došao je spasitelj
Morali smo povući radikalan potez i napraviti ono što su hrvatski nazovi eksperti pljuvali od samoga starta (valjda osjećajući se ugroženo i uvrijeđeno), dovesti stranog izbornika koji ima moderne poglede na rukomet i koji će Hrvatsku shvatiti kao projekt. Koji će dati sve od sebe da posrnulog velikana vrati na vrh svijeta. Došao je Dagur Sigurdsson. Čovjek koji je do vrha doveo Njemačku s kojom je 2016. osvojio europski naslov, a u Njemačkoj je prije toga podigao Füchse Berlin iz osrednjeg kluba do ponajboljeg u njemačkog. Nakon reprezentacije Njemačke je angažiran u Japanu prije OI kao savjetnik, a nakon šest mjeseci je postao i izbornik i podigao je reprezentaciju, ali i cjelokupni japanski rukomet u svega nekoliko godina. Dagur je u Hrvatskoj vidio novi veliki projekt i izazov. Reprezentacija s velikim renomeom koja je u krizi rezultata, a ima mlade igrače koji bi mogli postati svjetske klase. Dagur je odmah uveo svoj brzi rukomet. Pokretljiva obrana koja se bazira na brzim igračima koji mogu igrati u oba smjera, napad koji je brz, ubojit i tranzicija koja melje protivnika. Rukomet se od Balića do danas promijenio i hrvatska to nije htjela prihvatiti sve do dolaska Dagura Sigurdssona.
Sigurdsson je brže od očekivanog doživio prvi veliki uspjeh s našom reprezentacijom. Već na svojem prvom Svjetskom prvenstvu je došao do finala. Pomoglo je to što smo bili domaćini, ne bježimo od toga, ali činjenica je da je Dagur vratio Hrvatsku među elitu. Uspostavio je ono što izbornici između Červara i njega nisu imali. Autoritet! Najbolji primjer toga je situacija Karačić. Dagur je odlučio uoči Olimpijskih igara u Parizu da su mu na srednjem vanjskom Duvnjak i Cindrić ispred Karačića. Obojica su se složili da nema smisla da Igor u ovim godinama prolazi kompletan proces priprema kako bi bio treći srednji vanjski. Tako je bilo i uoči ovog prvenstva. Da je neki naš bivši izbornik napravio takav potez, vjerojatni bi ga se propitivalo u javnosti, ali Dagura nitko nije upravo zbog autoriteta koji je uspostavio. Zato se Karačić odmah odazvao kada ga je izbornik zatrebao usred prvenstva. Igor je došao i odigrao odličnu rolu u pohodu na svjetsko srebro.
Dagur Sigurdsson ostaje na klupi Hrvatske, otkrio je to u razgovoru za RTL. Na fotografiji se pozdravlja s Marinom Šipićem, jednim od junaka, čovjekom koji je zabio onaj pobjednički gol sekundu do kraja Mađarskoj u četvrtfinalu u Areni Zagreb.
Nakon finala Dagur je rekao kako je ovdje došao na duge staze. Rekao je kako želi Hrvatsku vratiti na vrh, rekao je kako želi da Hrvatska do sljedećih Olimpijskih igara bude najbolja reprezentacija svijeta. Ovako brzi uspjeh sigurno niti on sam nije očekivao, ali ovo je tek početak njegova posla u Hrvatskoj, nikako ne kraj. Priznali smo si da nam treba netko tko će moderni rukomet vratiti u Hrvatsku. Doveli smo ga i sad smo spremni vratiti reprezentaciju tamo gdje pripada, u sam vrh svjetskog rukometa.
POGLEDAJTE VIDEO: Branko Tamše u podcastu Net.hr-a: 'Braća Grimm bi teško osmislila rukometnu bajku Hrvatske'
