U petak, 29. studenog 2024., za hrvatske rukometašice počinju novi izazovi: čeka ih Europsko prvenstvo i nimalo ugodna skupina. Za prolaz u daljnji dio natjecanja, naše cure morat će se probiti kroz Dankinje koje nose visoki ugled na ovakvim natjecanjima, reprezentacijom Farskih Otoka te domaćine, Švicarsku. Posao im neće biti nimalo jednostavan, no straha nema - samo pozitiva.
Kako bismo dobili bolji uvid u ono što čeka Hrvatice, javila nam se Lucija Bešen, golmanica ove generacije, ali i osvajačica brončane medalje u Danskoj prije četiri godine.
Kakva su egeneralna očekivanja uoči Europskog prvenstva te kakva je atmosfera u taboru? Ima li nervoze ili je sve samo pozitivna trema?
"Generalna očekivanja su prikazati što bolju igru a to će naravno pratiti i rezultat. Nemamo nikakav pritisak rezultata, samo obavezu za ovaj dres dati sve od sebe. Trenutno smo fokusirani na prvu utakmicu. Pa idemo dan po dan, analizu svakog protivnika i vidjet ćemo gdje nas to vodi. Atmosfera je kao i uvijek dobra, trema pozitivna i jedva čekamo da sve krene i da uživamo u rukometu."
I sami ste prije četiri godine u Danskoj odnijeli broncu - mislite li da bi se takvo što moglo ponoviti i na ovom Euru?
"Bronca u Danskoj je nešto što će ostati upisano u povijest hrvatskog ženskog rukometa. Daj Bože da tako nešto ponovimo. Ali nismo opterećene time već kako sam rekla idemo korak po korak pa u koje nas visine to vine."
U skupini vas čekaju dosta naporni protivnici - otvarate protiv Danske, a s vama su još i Farski otoci te domaćini, Švicarska. Koja su Vaša mišljenja o ždrijebu, tko će biti najizazovniji protivnik, a na kome mislite da bi mogle, kako znaju reći, pokupiti bodove?
"Naporni je malo nespretna riječ. Rekla bih prije da je sport fizički naporan a da su protivnici zahtjevni. O Danskoj nemam puno riječi za trošiti. Europske viceprvakinje koje samo crpe nove igračice na vrhunskom nivou. Malo promijenjena ekipa s obzirom na zadnje godine, slično kao i mi. Ali svakako jedan od glavnih favorita na cijelom natjecanju. Farski otoci su možda mala nepoznanica u svijetu rukometa, ali u posljednjih par godina na muškoj sceni itekako dobro prezentirali. To im je vjerujem i cilj u ženskoj konkurenciji. Brza i atraktivna ekipa, vrlo slična Dankinjama, samo malo slabija kvalitetom. Švicarska ekipa domaćina s kojom igramo posljednju utakmicu na prvenstvu. Mlada i poletna ekipa u kojoj se proteklih godina ulagalo u njihovim akademijama."
"Sigurno jedna od reprezentacija koja je najviše napredovala posljednjih godina. Uz sve to mislim da se sa svakim možemo boriti za bodove, vjerujem da će tako i biti."
Dankinje su jedne od favorita i ekipa koja će iskoristiti svaki vaš promašaj. Kako se spremate za taj susret i na što ćete trebati obratiti pažnju kako bi rezultat išao vama u korist?
"Kao i svaka vrhunska ekipa, prijetnje dolaze sa svih strana. Teško je u takvim ekipama izdvojiti neki posebni forte kad su sve igračice na vrhunskom nivou i mogu na dobar dan odigrati vrhunsku rolu. Ekipno se spremamo na njihov napad i obranu. Treneri su sve već dobro izanalizirali i pripremili. Kod nas golmana je malo specifičnije i analiziramo njihove igračice pojedinačno."
Kakva je atmosfera na treninzima i u ekipi općenito?
"Atmosfera je dobra i radna. Pripremamo se i jedva čekamo da prvenstvo starta i da prezentiramo našu Hrvatsku na još jednom velikom natjecanju."
Kako komentirate vlastiti učinak u ekipi – pogotovo ako uzmemo u obzir da se mnogo toga svaljuje na golmane u slučaju da ekipa izgubi?
"Predugo sam u rukometu i znam da jedan dan kao golman možeš biti junak, a drugi glavni negativac. Sve je to u opisu posla. Najbitnije je da na dobre dane ne poletiš već taj zanos spustiš na zemlju i iskoristiš pozitivno. Isto tako kad te kude, da ne spustiš glavu nego se uzdigneš i budeš bolja. To sam s obje strane prošla mali milijun puta, drži te par sati, analiziraš što je moglo bolje i prebaciš stranicu. Utakmica je svaka 2 dana i nema vremena za plakanjem."
