Dugogodišnji rukometni reprezentativac Hrvatske, Ivan Čupić, napisao je novu kolumnu za HRS. Osvrnuo se na remi s Danskom i na šanse kauboja da na Svjetskom prvenstvu izbore četvrtfnale.
"Jako sam sretan i tužan u isto vrijeme. Sretan jer je Hrvatska odigrala sjajnu utakmicu, pokazala snagu, moć, karakter, nevjerojatnu upornost, ali nažalost nije nagrađena pobjedom. A tužan jer sport je ponekad nepravedan i nije nas nagradio za ono što smo pokazali protiv svjetskih prvaka. Nada još postoji, ali objektivno nije velika.
Mi smo po mom skromnom mišljenju bili bolja momčad u tih 60 minuta. Natjerali smo Dance da igraju onako kako mi želimo. Naši igrači su bili agresivni, čvrsti, imali smo „gard“, kao što to voli reći moj prijatelj Željko Musa, koji je s Duletom (Domagoj Duvnjak) odigrao sjajnu utakmicu. Oni su zajedno zatvarali sve moguće rupe, pomagali Jeliniću i Martinoviću, i dovodili nas u situaciju da Danci nerijetko nemaju napadačkih rješenja. Ne, nismo bili preagresivni kao što nam sada pokušavaju podmetnuti Danci. Goropadni da, spremni za borbu da, pokretljivi da, zapravo baš onakvi kakvi moramo biti protiv skandinavskih ekipa.
Imali smo izvrsno otvaranje koje je dobrim dijelom usmjerilo cijeli tijek susreta. Znali smo što želimo, na koji način to trebamo napraviti, pokazali da je ova ekipa jako homogena, da ima duh zajedništva i da može jako puno. Primili smo 32 pogotka od svjetskih prvaka. Siguran sam da nitko u Hrvatskoj nema prigovora na to. A sjetite se, prije desetak dana Egipat nam je dao 31 i svi su skočili na noge, tvrdeći da nemamo obranu, da smo slabi, mekani. Moderan rukomet je to rukomet. Zaboravite vremena kad se primalo 22, 23 pogotka po susretu pa tvrdilo da ta momčad ima dobru obranu. To je prošlost.
Odlično otvaranje protiv Danske
Imali smo izvrsno otvaranje koje je dobrim dijelom usmjerilo cijeli tijek susreta. Znali smo što želimo, na koji način to trebamo napraviti, pokazali da je ova ekipa jako homogena, da ima duh zajedništva i da može jako puno. Primili smo 32 pogotka od svjetskih prvaka. Siguran sam da nitko u Hrvatskoj nema prigovora na to. A sjetite se, prije desetak dana Egipat nam je dao 31 i svi su skočili na noge, tvrdeći da nemamo obranu, da smo slabi, mekani. Moderan rukomet je to rukomet. Zaboravite vremena kad se primalo 22, 23 pogotka po susretu pa tvrdilo da ta momčad ima dobru obranu. To je prošlost.
Dojma sam da se dižemo iz utakmice u utakmicu, da nam samopouzdanje raste. Mi koji smo dio toga znamo da imamo dobre igrače. I bilo je samo pitanje vremena kada će se to posložiti u dobru priču. Ova nažalost, možda neće imati sretan kraj, jer teško ćemo do četvrtfinala, ali ne zaboravite Hrvatska ja za dvije godine domaćin svjetskog prvenstva i gotovo svi ovi
igrači, plus još nekoliko onih koji su ozlijeđeni mogu igrati na tom natjecanju. Tada će se karte sasvim drugačije dijeliti, u to sam posve siguran.
Nikada ne volim pričati o sucima poslije utakmice. Ja sam vjerojatno čovjek koji je dobio mali milijun isključenja zbog svađa s njima. Priznajem, ponekad tako izbacujem svoje frustracije, ali ostaje činjenica da španjolska „gospoda“, ako ih tako možemo nazvati, nije bila na visini zadatka. Mi koji smo bili ispred tv ekrana, za razliku od njih pa i igrača i klupa i delegata, imali smo priliku vidjeti gotovo svaki detalj i u usporenoj snimci pa nam je lakše dati svoj sud. U četiri, pet, situacija su nas jako oštetili: koraci Pytlicka pa lakat uvaljen Karačiću pa koraci Martinovića gdje jedan sudac pokazuje 9 metara, a drugi korake, Danci uzimaju loptu i zabijaju nam pogodak iz kontre itd, itd… S druge strane, u tri, četiri situacije koje su bile 50-50, opet su sve odluke otišle na stranu Danaca. Zato neću trošiti vaše dragocjeno vrijeme na nešto, što ne možemo promijeniti.
Izdvojio jednog igrača
Puno mi je draže reći da smo u mom kolegi na desnom krilu, Filipu Glavašu dobili top igrača. Bio je jednostavno briljantan. Nevjerojatno miran sa sedam metara, a na vratima je najbolji svjetski čuvar mreže. Zabio je potkraj i iz igre jedan jako važan pogodak iz ne baš jednostavne situacije. Bio je razigran, rastrčan, agresivan u obrani, motivator i ekipe i gledatelja, jednostavno besprijekoran. Sadašnjost i budućnost hrvatskog rukometa. I skidam mu kapu do poda.
Znam da se svi sada bave matematikom, zbrajaju i oduzimaju, traže mogućnost kako da Hrvatska ipak vidi to toliko željeno četvrtfinale. Ali realno, šanse nam nisu velike. Ono što mi se sada čini puno važnijim jeste da se posvetimo susretima s Belgijom i Bahreinom, odigramo ih na najvišoj mogućoj razini i pokušamo doći barem do 9. mjesta koje će vjerojatno također biti dovoljno za olimpijske kvalifikacije. A kada Svjetsko prvenstvo završi, onda treba napraviti pravu analizu i vidjeti, što je bilo dobro, što loše, gdje smo griješili i kako to popraviti. Zato pustimo momčad na miru da odigra turnir do kraja, bez naših dodatnih pritisaka, analiza, sugestija. Oni najbolje znaju što su propustili i što moraju učiniti", piše Čupić.