Što nam je do sada ponudila Francuska? Strah od terorizma i iznimne sigurnosne mjere, neukrotive huligane na ulicama, štrajkove i prosvjede, ali i pozitivnu atmosferu na većini utakmica te sasvim solidan nogomet. To je ono što bi se uguralo pod podvučenu crtu nakon što je za pet dana nogometno kolo napravilo puni krug.
Tajni više nemaju izbornici, oni su svoje karte manje-više otkrili, ali isti je slučaj i s organizatorima. Francuze jedni hvale zbog načina na koji se nose sa svim problemima, drugi ih kude zbog prilično loše organizacije a istina je, kao i obično, negdje u sredini. Bilo je očito da će u Francuskoj, nakon terorističkog napada na Pariz u studenome prošle godine, fokus staviti na borbu protiv najopasnijeg neprijatelja - zemlja je i dalje u izvanrednom stanju, mnogo policajaca i vojnika je u gradovima, a mjere sigurnosti su iznimne.
Zemlja s mnogo problema
Međutim, Francuska je zemlja s mnogo problema, a Euro je postao sjajna prilika da ih se izbaci na površinu. Ionako ne baš najčistija europska metropola, Pariz nas je prije pet dana dočekao zatrpan smećem. Tamošnji komunalni radnici svoja su prava tražili štrajkom.
Uskoro je grève postala riječ koju smo slušali na svakom koraku - u prvih pet dana štrajkali su i lokalni i regionalni željezničari (polovina vlakova bila je otkazana), na let za Bordeaux nismo mogli zbog štrajka AirFranceovih pilota, a na naknadno rezervirani vlak jedva smo stigli jer su taksisti blokirali gradske ulice i naš Uber baš i nije bio dobrodošlo društvo.
Stade de France
Pariška policija morala se nositi s problemom sigurnosti natjecanja i prosvjedima, ali su im barem život olakšali navijači. U gradu su bili Rumunji, Turci, Hrvati, Šveđani i Irci i svi su se samo dobro zabavljali. Pravo pitanje za organizatore je zašto su najriskantniju utakmicu po pitanju huliganizma poslali u Marseille.
Znalo se da se Englezi i Rusi ne vole i znalo se da obje zemlje imaju povijest kada je u pitanju huliganizam na velikim natjecanjima; pitanje je kako su Francuzi zaboravili da će u Marseilleu svoju riječ imati i treća strana u obliku domaćina. Gotovo ista pogreška napravljena je jučer i danas, kada je engleskim navijačima službeno savjetovano da umjesto u Lensu - gdje je hotelski kapacitet mizeran - odsjednu u Lilleu. Tamo gdje danas igraju Rusi.
Rupe u osiguranju
Krvave i razbijene glave i miris suzavca razlog su zašto je Rusija, kako su to lijepo upakirali, uvjetno izbačena s Europskog prvenstva. Utakmice su i na ostalim stadionima pokazale rupe u toliko hvaljenom osiguranju; barem su četiri gola proslavljena bakljama, hrvatski je navijač završio u terenu, a nekoliko novinara - među kojima je i vaš reporter - pogreškom organizatora je završilo lutajući u zabranjenoj zoni iako je zvuk mašine za provjeru akreditacije jasno dao znak da nam tu nije mjesto.
No, Francuska je za prvu rundu barem na terenu pokazala dovoljno – ili barem jednako onome što smo očekivali. Stoji činjenica da je od 1980., kada je uvedeno natjecanje po skupinama, ovo prvenstvo u prosjeku ponudilo najmanje golova u prvom kolu (1,83 po utakmici), ali isto je tako činjenica da se veliki broj utakmica, iako najčešće spletom (ne)spretnih okolnosti, pretvorilo u odličnu zabavu s ne baš najkvalitetnijim nogometom.
Čačić položio malu maturu
Raspravljati o najvećem razočaranju nakon prvog kola bilo bi zaista nezahvalno, jer je konkurencija prilično žestoka. Belgijci su odigrali jako loše i potvrdili sumnje koje smo imali prije EP-a; Portugalci i pored najvećeg broja udaraca u okvir, stvorenih šansi i najvećeg posjeda u prvom kolu ostali su bez dva boda protiv Islanda; Švedska je i pored činjenice da nije šutnula loptu u okvir uspjela postići gol i osvojiti bod.
lekcija nije bila samo trenerska majstorija i najimpresivnija partija jedne momčadi, nego i potvrda koliko je na ovakvom natjecanju važna uloga izbornika. Kako je netko na Twitteru napisao, bila je ovo utakmica u kojoj je trener bez tima pobijedio tim bez trenera.
Malu maturu, i to u prilično zrelim godinama, položio je i AnteČačić, čija Hrvatska, uz tek neke propuste protiv Turaka izgleda zaista dobro i moćno. Modrićeva bomba bila je dovoljna za trijumf, Pariz ćemo pamtiti i po krvavoj glavi ali pravi nogomet za sve nas počinje tek danas.
Karte su otvorene - za izbornike, momčadi i organizatore; pred nama je uspon na prvoj brdskoj etapi Tour de Francea.
