Po Kanadi je skupljao novac i skupu opremu, bavio se i drugim humanitarnim radom u domovini. Klub ga je učinio i velikom zvijezdom, ali na kraju je morao otići iz rodnog grada u redove najvećeg rivala. I to u krokodilskim suzama. Plakao je pred nama. Nešto poput Nike Kranjčara.
Iako će neki reći da se to dogodilo preko noći, razlog je malo dublji, ali ga nije problem locirati. Marty Raymond i on nisu bili na istoj valnoj duljini. Trener Medveščaka ima svoju viziju koja baš i ne uključuje domaće igrače. Marty ima rezultat, Medveščak je na drugom mjestu u ligi.
Reći da Marty Raymond ne voli Hrvate bilo bi potpuno pogrešno, ali Kanađanin je više puta javno izrazio čuđenje nekim stvarima i pojavama u hrvatskom hokeju. Isticao je kako hrvatskim hokejašima nedostaju osnove, i kako nemaju najosnovniju želju za uspjehom. Navodno ih je i 'gazio' na treningu, što Zanoški nije mogao mirno gledati. Stao je u obranu domaćih igrača, došlo je do rasprave i tu je krenuo sukob, zbog kojeg trener i igrač nisu niti komunicirali proteklih mjeseci.
Nakon što je prije tjedan dana zabio gol Albi, Raymond je Zanoškog usred utakmice degradirao u četvrtu navalu, one igrače koji najmanje igraju. Trener mu je tako poslao jasnu poruku, a kada klub nije stao iza njega, Zanoški je počeo pakirati kofere. Jednostavno je preveliki emotivac da bi mogao gutati ono što smatra nepravdom.
Ranije je trener prekrižio i Johna Hećimovića, također miljenika tribina koji je Zagreb napustio nakon sukoba s Raymondom. Od lanjske momčadi više nema Mislava Blagusa i Dominika Kanaeta; Igor Lazić i Ivan Šijan također nisu u kadru. Kanaetu je dosadilo gledati utakmice s klupe i otišao je u Slovačku, Blagus je shvatio da je bolje igrati samo juniorski Ebel, jer neće dobiti šansu, dok su to na svojoj koži osjetili i Lazić i Šijan. Obojica se više niti ne sjećaju kada su bili u zapisniku u Ebelu.
Tko nam je ostao? Samo dva Hrvata u momčadi. Splićanin Dario Kostović i mladi Petar Trstenjak. Prvi, iako iza sebe ima godine igranja u iznimno jakoj ligi (Švicarskoj) također treneru nije u milosti, igra u četvrtoj navali, a Trstenjaka ne pušta na led niti kad je utakmica odlučena. Radije će nekog od bekova staviti u napad, nego pustiti na led dojučerašnjeg kapetana juniora Slovana iz Bratislave. Nije valjda da niti on nema znanja i snage za odigrati koju minutu u Ebelu. U ostalim klubovima u četvrtoj navali igraju mladi talenti, u Medveščaku stranci i Kostović.
Raymond tako 'fura' svoj film, a ovo je scenarij u kojem su svi na gubitku. Trener kojeg ovih dana preko društvenih mreža i foruma 'razapinju' navijači, klub koji se olako rješava bitnih igrača (ne samo Zanoškog) i gubi na ugledu, te reprezentacija - jer Tomislav nije ostao u klubu potrebne dvije sezone da zaigra za Hrvatsku.
Ebel nije 'rat' u kojem se mora pobijediti bez obzira na sve 'žrtve'. Kvalitetnih hrvatskih hokejaša tako je malo, da je svaki vrijedan čuvanja, pa i pod cijenu da klupsko vodstvo lupi šakom o stol i naloži treneru da oni moraju više igrati. Jer hokej će se u Zagrebu igrati i nakon Raymonda, samo pitanje je hoće li i za par godina klub imati novca za 20 stranaca i koliko će domaćih hokejaša jednostavno odustati od tog sporta.
Klub je odlučio napraviti potez koji će ga trenutno najmanje boljeti. Predsjednik Medveščaka Damir Gojanović je morao birati između trenera ili miljenika publike. Raymond je imao rezultat, a pitanje je i kako bi reagirali igrači koje je trener doveo u Zagreb. Ovako će se jedino morati bojati reakcije navijača...
