Hrvatska atletika je posljednjih 15 godina dala nekoliko iznimnih sportašica poput Blanke Vlašić i Sandre Perković no polaganim približavanjem kraju karijere potonje, slabije informirana sportska javnost je taman pomislila da je došao kraj nizu talenata u Kraljici sportova no tada su na sjeveru Hrvatske zasjale dvije iznimne mlade nade.
Govorimo o sestrama Klari (17) i Jani Koščak (16), članicama atletskog kluba Sloboda, koje pod paskom svog oca Patrika, nekadašnjeg desetobojca, haraju ne samo hrvatskim već i europskim višebojem u mlađim dobnim skupinama.
Starija od sestara Koščak, Klara, je nedavno dospjela u fokus javnosti nakon što je u Zagrebu srušila 51 godinu star juniorski rekord u skoku u dalj Radojke Fanzoti skočivši nevjerojatnih 6.30. Srušila je Klara i hrvatski seniorski rekord u sedmoboju skupivši 5615 bodova te jasno najavivši da će atletski svijet još čuti za nju, jer to je tek djelić njezinih impresivnih dosega.
Sportski inkubator obitelji Koščak stvara šampionke
No ni to nije sve iz 'inkubatora obitelji Koščak', jer godinu i pol mlađa Jana također ima što za reći. Ona je trenutno prva na svjetskoj listi u svojoj dobnoj kategoriji s hrvatskim rekordom od 5 829 bodova, a ako tome dodamo da u vis skače 179 centimetara, odnosno samo tri centimetra manje od mlađejuniorskog rekorda kojeg drži Blanka Vlašić, jasno je o kakvoj se o kakvoj se sportašici radi.
Jana Koščak vodeća je skakačica u vis u svojoj dobnoj kategoriji
To je bilo i više nego dovoljno da se zaputimo u Varaždin te iz prve ruke probamo doznati tajnu takvih senzacionalnih dosega. Dok smo na glavnom trgu Baroknog grada iščekivali sastanak u susret nam je stigla obitelj Koščak – sestre Jana i Klara, tata i trener Patrik te Franjica, majka i logistička podrška.
Nakon uvodnog upoznavanja i traženja mjesta gdje se svi možemo smjestiti prva stvar koja je me je zanimala je koliko ova obitelj ima atletskih rekorda u svome vlasništvu.
Nekoliko desetaka atletskih rekorda drže unutar obitelji
"U obitelji imamo 30, 40 rekorda sigurno u raznim disciplinama i dobnim kategorijama", ponosno je istaknuo Patrik Koščak. Naravno, krenuli smo odmah u seciranje uspjeha od prošle sezone kako bi spoznali koliko su Klara i Jana dominantne u svojoj konkurenciji.
"Najviše se ponosim hrvatskim seniorskim rekordom u višeboju i nastupom na Svjetskom juniorskom prvenstvu na kojem sam uz ozljedu zadnje lože uspjela doći do 5. mjesta. A u pojedinačnim disciplinama bilo je puno toga. Trčala sam dosta prepone i skakala u dalj. Na preponama sam ostvarila najvrjednije rezultat prošle sezone kada sam trčala 8.25 u 60 metara u dvorani i tim sam rezultatom napravila normu za nastup na Europskom seniorskom prvenstvu u Poljskoj. Nakon toga sam istrčala na otvorenom najvrjedniji prošlosezonski rezultat 13.45 na sto metara prepone što mi je donijelo zlato na Prvenstvu Balkana, a bila sam i juniorska prvakinja Balkana u dvorani na 60 prepone", počela je nabrajati Klara, a onda se nadovezao trener Patrik.
Klara Koščak dominira u trkačkim disciplinama
"Klara nije spomenula jedan strašan rekord. Skočila je 6.30 u skoku u dalj to je juniorski i mlađejuniorski rekord. Bila je balkanska prvakinja u štafeti, nastupala je u seniorskoj reprezentaciji na kupu Europe u Bugarskoj", pohvalio je svoju stariju kći s vidljivim ponosom u očima.
Jana na vrhu svjetske ljestvice
No kao što smo rekli, Jana, također, ima svoj set rekorda od kojih su neki zbilja impresivni. Ranije ovog tjedna je zasjela na vrh svjetske ljestvice u svojoj dobnoj kategoriji, a rekorde sve teže broji.
"Ne znam ni ja koliko ih ukupno imam, ali evo bacanje koplja prošle godine je bio jedan od najvrjednijih i najdražih, jer mi je koplje omiljena disciplina 51.26 (državni rekord za kadetkinje). Na 100 metara prepone sam bila prvakinja Hrvatske. Bila sam kadetkinja pa nije bilo baš previše međunarodnih natjecanja. Nije bilo Balkanskih prvenstva. Tipa taj rezultat u koplju je bila norma za Europsko na koje nisam mogla ići", ispričala nam je pomalo samozatajna Jana.
Dodao je trener još nekoliko bitnih rezultata koje je mlađa sestra Koščak zaboravila spomenuti.
'Gledajte, njen rezultat u petoboju je najbolji na svijetu. Ima 4101, a prva sljedeća djevojka ima 3 900. To je fantastično. Evo u Hrvatskoj ima 7,8 kandidata koji mogu ispuniti normu za to Europsko prvenstvo u Jeruzalemu do 18 godina, doći do norme u jednoj disciplini. Jana sa svojim sedmobojskim rezultatima može imati normu u šest pojedinačnih disciplina. Može se desiti to, a to je ludo no ona želi nastupiti baš u sedmoboju', objašnjava nam Patrik.
Jana Koščak trči štafetu za reprezentaciju
Klara dominira u sprintu i skoku u dalj, Jana u skoku u vis
Možda ste već primijetili, ali zlatne sestre dominiraju u različitim disciplinama. Svaka ima svoj stil i svoje favorite, a uspjeh ne izostaje kako god se okrene. Tako Klara preferira skok u dalj i sprinterske discipline. Čak joj nije omraženo ni, među višebojcima tradicionalno nepopularnih, 800 metara no kuglu baš ne preferira.
S druge strane Jana rastura u skoku u vis i bacanju koplja, a za 800 metara nam jasno kaže 'Ja to stvarno ne volim. Nitko se tome ne veseli. Prije starta je uvijek trema i loše vam je jer je to takva disciplina a pogotovo što si odradio šest disciplina prije toga'. Inače, otac Patrik je bio državni prvak na 800 metara prije no što se prebacio na desetoboj.
Kako su se stvarale prvakinje u sedmoboju?
Rezultati su impresivno što samo po sebi nameće pitanje, kako u obitelji Koščak sportski talenti tako dobro niču. Tu se u priču uključila do tada tiha mama Franjica koja je ponudila objašnjenje.
'Ima puno stvari koje su od početku bile drugačije kod nas. Lopte su bile normalan rekvizit, reketi, boksačke rukavice i slično. Nisu ograničavane ni na koji način. Jana nije hodala kroz dnevnu sobu nego bi se zaletjela i napravila dva, tri okreta na trosjedu i završila u drugoj sobi. Kod nas je uvijek bilo zanimljivo. Nismo tome pridavali pažnju ni kočili ih. Nije bilo straha a ozljeda je bilo, ali su se s tim ozljedama i nosile. To je normalan razvoj. Nikad nismo govorili 'nemoj tu da ne padneš' ili 'pazi past ćeš', otkrila je posebne navike koje su Janu i Klaru od ranih dana usmjeravale prema sportu.
'Mi smo jako puno vremena proveli na igralištima i cijelo je vrijeme bilo kroz igru. Moja prednost je bila u tome da to što sam mogao prepoznati kada bi nešto prerasle ja bi odmah smišljao nešto novo, neki novi izazov. Stalno smo ih izbacivali iz sigurne zone, a njima bi to bili novi izazovi i nije im bilo dosadno. I cijeli život tako funkcioniraju', ponudio je otac Patrik detalje ove po svemu sudeći uspješne metode.
Na tragu Vlašića i Kostelića
Inače, Klara i Jana nisu odmah uskočile u sedmoboj. Starija sestra je prvo trenirala gimnastiku da bi na ljeto između prvog i drugog razreda osnovne škole igrom slučaja ušla u atletiku. Jana je, pak, pratila Klaru na treninge pa se i ona zaljubila u taj sport da bi obje 2018. godine prešle u višeboj, nakon što se otac vratio u atletski klub Sloboda.
Posljednjih trideset godina većina najvećih sportskih dostignuća u individualnim sportovima u Hrvatskoj proizašlo je iz obitelji koje su cijele bile u razvoj. Lako se prisjetiti Vlašića i Kostelića, a nedavno smo pisali i o boksačkoj obitelji Veočić. Ono što im je svima zajedničko je specifična radna atmosfera, a ništa drugačije nije ni kod Koščaka.
'Znamo se mi na treninzima i posvađati, ali tu postoji jedna velika prednost, a to je što smo 24 sata zajedno i možemo raspravljati non-stop o nekim greškama i detaljima na kojima možemo raditi. Da mi tata nije trener to bi mogli napraviti samo na treningu. Ovako imamo puno više komunikacije, tako da se mnoge stvari puno brže popravljaju i to ima veliki utjecaj na rezultate', otkrila nam je Klara koja je uz sve vrhunske rezultate i odlična učenica opće gimnazije na engleskom jeziku.
Među sestrama nema rivalstva
Osim što im je otac trener, njih su dvije sestre u istoj disciplini pa je logično pitanje ima li rivalstva među njima.
'Nema rivalstva među nama, ali evo sad smo u Brnu imali prvo natjecanje gdje smo se obje natjecanje jedna protiv druge. Ja sam trenutno u kategoriji do 18 a Klara do 20 godina i te se kategorije ne miješaju (Jana 2006., Klara 2004). Na 100 i 200 i Klara je pobijedila što je bilo i očekivano, ali ja nju ne smatram rivalkom. U višeboju zapravo ne smatram nikoga rivalom jer se tu uvijek borim protiv sebe', otkrila je mlađa sestra Koščak i dodala kako joj puno pomaže i motivira je to što joj je sestra u istom sportu.
Klara već polako ulazi u seniorske vode iako je još uvijek tinejdžerica. Rezultati su dobri no to je uvijek osjetljivo razdoblje u životu mladih sportaša.
'Razlika između seniorskih i juniorskih natjecanja je ogromna. Više mi se sviđaju juniorska natjecanja, jer seniori dođu sa slušalicama na glavi, svatko gleda samo sebe i nema te atmosfere ni razgovora. U većini slučajeva ni ne čestitaju poslije. Na juniorskim natjecanjima je to jedna ekipa, zagrijavamo se skupa, družimo se u hotelu i tako dalje. Što se tiče samog natjecateljskog dijela je zahtjevnije, ali srećom mi u atletici imamo tu jednu kategoriju mlađih seniora koja je prijelazna kategorija do 23 godine', konstatirala je.
Veliki planovi za Kolumbiju i Jeruzalem
S obzirom na to da su još uvijek vrlo mlade, ove trofejne varaždinske atletičarke moraju balansirati između sportskih uspjeha, škole i tinejdžerske svakodnevnice. Sudeći po tome da su obje odlične učenice u Prvoj gimnaziji reklo bi se da s tim nemaju previše problema
Ljeto se približava, a s njim i školski praznici no za Klaru i Janu nema odmora, jer su postavljeni visoki ciljevi i za iduću sezonu. Naravno, zanimljivo je bilo čuti i kakvi su im dugoročni planovi.
'Mlada sam i od ove sezone očekujem Europsko prvenstvo u Jeruzalemu i još me u 7. mjesecu čekaju Europski olimpijski dani mladih što nije samo atletsko natjecanje već ima i biciklizam, odbojka, rukomet i još dosta toga. Pobjednici Europskih OI mladih idu na Svjetske. To mi je veliko natjecanje koje ciljam te Balkanska prvenstva. A gad govorimo o dugoročnim planovima mogu samo reći da se svakako želim nastaviti baviti atletikom, ali neću se forsirati', otkrila nam je Jana.
'Najvažniji mi je nastup na Svjetskom prvenstvu u Kolumbiji te Balkanska prvenstva. Dugoročno imam sličan stav kao i Jana. Ne mislim se forsirati, ako ne budem uživala u tome. Budem se atletikom bavila dok mi bude lijepo i s tim će doći dobri rezultati', zaključila je u sličnom tonu i starija sestra Koščak.
S lijeva na desno: Jana, Patrik i Klara Koščak
Možda ih vidimo i u Parizu 2024.
Razgovor se primicao kraju kad je Patrik Koščak otkrio i jednu vrlo zanimljivu informaciju vezanu za budućnost ovih mladih atletičarki.
'Klara je već sad u jednom programu Olimpijskog saveza koji se zove olimpijske nade za Pariz 2024. Gdje realno i Jana može od iduće godine biti u tom programu ako se neke stvari poklope. Obje su u razvojnim programima. U grupi imamo još dvoje atletičara, do nedavno smo imali još jednu curu, a svih petoro su u tim razvojnim programima HOO. Roko Farkaš je po meni, uz Janu, jedini ozbiljan kandidat za medalju na Europskom prvenstvu u Jeruzalemu u višeboju. Tu je i Janko Kišak, preponaš 2006. godište, ove godine je rušio rekord hrvatske u preponama i on više naginje prema tome. Imamo jednu lijepu, kompaktnu grupu', zaključio je na kraju dodavši kako im napredak olakšavaju dobri uvjeti i podrška koju uživaju od kluba, grada i klinike Cerebellum.
Nakon posjeta Varaždinu i višebojskoj obitelji Koščak mogu samo zaključiti da, ako se odluče svoje karijere graditi u atletici, Klara i Jana neće ostaviti trag samo u nacionalnim okvirima već će se za njih čuti i mnogo dalje.
