Poljak je rođen 3. rujna 1944. godine u Zagrebu gdje je početkom 1960. godine počeo igrati u Mladosti kod trenera Jure Amšela, koji je pored njega još otkrio i Ozrena Bonačića i Karla Stipanića. Za "žapce sa Save" igrao je od 1960. do 1976. godine, a jedan kratki period na početku karijere nastupao je za Betinu s otoka Murtera i momčad Filip Jakova.
Tijekom 16 godina igranja u Mladosti osvojio je titule prvaka Jugoslavije 1962., 1967., 1969. i 1971. godine, kao i Zimsko prvenstvo Jugoslavije 1961., 1962. i 1964. godine. S Mladosti je bio prvak Europe 1967., 1968., 1969. i 1971. godine, kao i pobjednik europskog Superkupa 1976. godine. Četiri je puta bio najbolji strijelac Europe i više godina najučinkovitiji igrač reprezentacije Jugoslavije pod čijom je kapicom bio i treći strijelac na Olimpijskim igrama 1968. godine u Meksiku te jedan od ponajboljih igrača na olimpijskom turniru na kojem je bio na vrhuncu igračke karijere.
Dobitnik nagrade HOO-a za životno djelo
Ljubitelji vaterpola koji ga znaju i po nadimku Žmega, pamtit će ga po odličnim nastupima u kapici s brojem 7, ali još više po vedrom duhu koji ga nije napuštao ni tijekom dugotrajne teške bolesti ni nakon amputacije obiju potkoljenica.
Miroslav Poljak dobio je 2010. trofej Hrvatskog olimpijskog odbora "Matija Ljubek" za životno djelo, dok je 2009. odlikovan državnim odličjem Red Danice Hrvatske s likom Franje Bučara.
Posljednji ispraćaj Miroslava Poljaka bit će u petak, 6. studenoga, u 13.35 sati, na krematoriju zagrebačkog groblja Mirogoj.
