Ukoliko pratite domaći hokej, bit će vam jasnije ukoliko kažemo da se radi o djedu bivšeg igrača Medveščaka Andyja, koji je u Zagrebu proveo četiri sezone. Sada klupski hokej igra u Norveškoj, ali je i dalje hrvatski reprezentativac. Preko ljeta, trenira i s djedom, koji mu je i uzor u životu. Marka ne usporavaju godine, on svakog tjedna odradi tri-četiri veteranska hakla. I uredno bude najbolji, iako je uvjerljivo najstariji. Njegova generacija već je odavno - pod zemljom. No, Ličanin je žilav.
U obitelji s osmero djece, rodio se u Minnesoti, par mjeseci nakon što su mu otac Marko i majka Jozefina iz Like stigli u SAD, a bio je jako blizu smrti tijekom 2. svjetskog rata, kad je pod vodstvom generala Pattona stigao blizu domovine svojih roditelja. Preživio je kao vezist bitku za Ardene, a dogurao je do kroz rat i do Austrije, do Mauthausena, te sudjelovao u oslobađanju koncentracijskog logora. Vratio se u SAD nakon rata i živio sasvim 'običan' život. Smetalo mu je što mora sjediti u uredu na poslu osam sati, pa bi Mark pješačio sedam kilometara do vlastitog doma svakog dana. Šetnja je prerasla u trčanje, pa je odlučio trčati maratone, a kako u Minnesoti ima snijega u izobilju - trčao je i maratone na skijama.
Godine 1983. se priključio lokalnoj hokejaškoj momčadi vatrogasaca i od tada igra s njima. Ne samo da igra, još im i uzima novac, jer su mu za 80-ti rođendan poklonili besplatnu članarinu, više ne mora plaćati najam dvorane. Valjda su mislili da neće još dugo igrati.
"Ozbiljno je naštetio našem proračunu", šale se suigrači, a Mark se prije par mjeseci teško se i ozlijedio na ledu.
"Sudario sam se sa suparnički igračem, dobio sam težak udarac u glavu. Pukla su mi dva rebra i doktor mi je preporučio šest tjedana mirovanja. Vratio sam se nakon tri na trening, jer volim hokej", rekao je Mark i otkrio tajnu svoje dugovječnosti: "Moraš si zadavati izazove, oni me guraju naprijed."
Ozlijeda je zabrinula obitelj, ali ni oni ne mogu ništa nezaustavljivom starcu.
"Ima 94 godine, ne mogu mu reći - djede, ne smiješ više na led. Ionako će napraviti sve po svom", smatra Andy, koji kao i svi Sertichi imaju velikog uzora u Marku.
"Imam 18 unuka, 33 praunuka i pet pra-praunuka. Nadam se da će pratiti moj stil života i jednog dana reći - želim biti kao svoj djed, pradjed ili pra-pradjed. Nadam se da ću igrati hokej i živjeti barem do 100-tog rođendana. Sviđa mi se dobivati rođendanske čestitke", zaključio je nezaustavljivi Hrvat kojem su suigači pokrenuli akciju da ga se primi u hokejašku 'Kuću slavnih', ali i da uđe u Guinnessovu knjigu rekorda.
