Najbolja hrvatska atletičarka Sandra Perković osvojila je četvrto mjesto u finalu bacanja diska na Olimpijskim igrama u Tokiju ostavši bez medalje nakon što je osvojila zlato u Londonu i Rio de Janeiru.
Perković je u Tokiju imala priliku postati prva atletičarka u povijesti koja je na olimpijskim igrama osvojila tri zlatne medalje u jednoj disciplini. Sandra je na OI u Londonu 2012. osvojila zlato sa 69.11 metara, četiri godine kasnije u Rio de Janeiru sa 69.21, dok je u Tokiju nažalost, bila četvrta sa 65.01.
Zlato je osvojia Amerikanka Valerie Allman koja je već u prvoj seriji bacila 68.98 metara, druga je bila Njemica Kristin Pudenz sa 66.86, dok je broncu osvojila Kubanka Yaime Perez sa 65.72 m, a dodajmo kako je natjecanje obilježio pljusak zbog kojeg je finale prekinuto nakon druge serije na skoro sat vremena.
Sandra Perković
Puna emocija
Sandra se nakon nastupa rasplakala pred dvojicom hrvatskih novinara i vrlo je emocionalno podnijela ostanak bez olimpijske medalje.
"Ne mogu reći da sam ponosna, nisam bila na razini, nisam bila na nivou. Od kad smo došli u Tokio nešto mi fali, nešto mi smeta, nešto je od početka govorilo da će ovako završiti... treba rasti metar po metar, a ne rokati. Borila sam se do kraja. Pariz 2024. drugačije ćemo krenuti. To je za tri godine i nadam se da će biti puno bolje", rekla je Sandra Perković za HRT.
"Ljuta sam samo na sebe, nije kriv ni kiša, ni klizavi krug, ni Ahilova tetiva već isključivo samo ja. Sama sam kriva jer samo ja držim disk u ruci. U prvom hicu mi je disk iskliznuo iz ruke, svi diskovi su bili mokri, a ja umjesto da se smirim i koncentriram, ja pokušavam baciti stotinu metara. I šta se dogodi? Pala je kiša. I ne možeš napadat, ja nisam napadala broncu ni srebro, ja sam borac, ja napadam samo zlato", procijedlla je Sandra kroz suze u utrobi Olimpijskog stadiona.
'Borila sam se koliko sam mogla'
"Ne tražim nikakvo opravdanje, žao mi je prvog hitca jer je bio pun vode, ali drugi hitac nije bio na razini. Treba rasti metar po metar, ne rokati, i onda dođe kiša, zagrijali i ohladili smo se par puta, krug mi ne odgovara, a odgovara drugima... Njoj svaka čast, 69 metara po ovim uvjetima, i onda ti ne može nitko ništa. Znam da sam se borila do kraja."
"Biti u bilo čemu četvrti na svijetu nije loše, ali nije to moje mjesto. Mislim da je moje mjesto više na ljestvici. Znam da mogu bolje. Borila sam se koliko sam mogla i više sreće drugi put", poručila je naša atletičarka.
