Trener HNK Gorica Željko Sopić gostovao je u studiju Net.hr-a i u sat i 39 minuta razgovora pričao o svemu. Sopić je nekonvencionalni trener koji svojim karakterom i pristupom trenerskom poslu oduševljava hrvatsku nogometnu javnost. S njim nikad nije dosadno.
Drugačiji od drugih
Bio nam je ovo drugi razgovor s njim, nakon onog telefonskog prije dvadesetak dana i naš dojam je da s tim čovjekom baš možeš razgovarati o svemu. Sopić sa svojim potezima i izjavama izlazi iz gabarita običnih nogometnih trenera. On je svoj, drugačiji od drugih...
"Kad sam igrao u Borussiji Monchengladbach, noć prije svake utakmice kod kuće ili gostovanja, bila je piva u 22.00 na šanku i pričalo se o svemu samo ne o nogometu, o sasvim nešto desetom. I to je dugo funkcioniralo dok tadašnji trener nije vidio da jednostavno neki igrači ne piju pive, a neki tipa Toni Poister popiju po šest - sedam pa je rekao da možda i takvo što nije pametno. No, tu spoznaš suigrača na jedan poseban način jer ovo je surovi profesionalizam i u svlačionici se govori samo o nogometu", kazao nam je Željko Sopić kojem je otišlo iz HNK Gorica 10 igrača koji su bili nositelji...
Puno odlazaka u Gorici
"Jako puno imamo odlazaka. Svi koji su otišli, tih deset igrača su oni koji rade prevagu s time da još pored toga imamo dva igrača koji su s mladom U-21 reprezentacijom - Pršir i Krizmanić. Fruk se vratio u Fiorentinu jer je on bio na posudbi kod nas. Bralić i Fučak su se vratili u Osijek. Neki su otišli, neke nismo mogli zadržati što zbog novaca što zbog toga jer su neki malo prestari, a mi želimo biti malo mlađi. Trenutna situacija i nije baš bajna. Filip Mrzljak se vratio s operacije i odmah se primio nakon zadnjeg koa, tako da ga nema. Sve u svemu tzv. transformersi, isto je i nama i Dinamu i Hajduku i Osijeku - to su klasični transformersi. Znači, ideš i preslaguješ se i hodu. I onda dođe neki predsjednik, ne govorim sad o predsjedniku Črnku i pita, tako to kod nas u Hrvatskoj obično funkcionira - a zašto ne igrate tako dobro?! Zato jer za to treba neko idealno vrijeme koje mi realno nemamo".
Sopić nam u svom stilu objašnjava:
"Ja bih trebao biti Houdini, uzeti šešir i izvlačiti. Tako to ne ide. 90% trenera u Hrvatskoj vozi formulu 1. Kad smo se već dotaknuli te teme, Igor Bišćan će dobiti reprezentativce tek za desetak dana, a prve dvije utakmice u novoj sezoni su im protiv Hajduka. I što da je tu došao neki teži suparnik u Europi i automatski si u problemima. Ti samo kažeš da si Željko Sopić i oni automatski će sve napraviti, da, kao da sam Houdini, ima navodno štapić čudotvorni i sad ću nabaviti od Harryja Pottera onaj, jer to tako ide. Imam i plašt i periku isto. Poanta svega je da nije lagano".
'Igrači su najpokvarenija roba u nogometu'
Jesu li igrači najpokvarenija roba u nogometu?
"Jesu, bio sam igrač i definitivno jesu. Naravno da će igrač kao pojedinac misliti na sebe, na obitelj, na sve ostalo, ali moraju se malo saživjeti s ambijentom i sa zemljom u kojoj radimo. Mi živimo i radimo u Hrvatskoj, a igrači bi htjeli imati poljske plaće. Ne ide to tako. Trebamo biti svjesni gdje radimo. Evo primjerice, Soudanija nismo potpisali jer je on htio potpisati ugovor 8. lipnja. Ja kao trener nisam jednostavno želio, bez obzira koliko bio dobar sa Soudanijem i znao njegovu kvalitetu, a to je sigurno 15 golova po sezoni, da potpiše prije nego što potpišu igrači koji su zaslužni što će Gorica u narednoj sezoni igrati prvu ligu. I tu je puklo s Soudanijem, otišao je na kraju u Maribor. Realno, već je klub Maribor od Gorice, budžet im je malo veći, liga slabija i sa 35. će zabiti jedno 20-25 golova po sezoni i to je to".
"Fućku nikad nije ništa teško, ali će iskomentirati sve, ali dobro to je on, to je ta osobnost. Bilo je i u moje igračko doba kinjkavijih igrača, primjerice Dražen Biškup. Izvrstan igrač, kapetan, vođa, ali često je volio podignuti glas zašto ovo, zašto ono. Svi su prije radili sa smiješkom. Današnje generacije se samo vole primiti za dio tijeka i reći jao, loža ili nešto. A ja sam vesla sisao i ja to ne razumijem. Ja volim svojim igračima reći dečki, kod mene ima samo jedan problem - dok ste vi išli krasti ja sam se vraćao. "
Anegdote i priče iz davnina
Sopić je pričao i o stvarima koje ne voli i otkrio nam anegdotu...
"Ne volim kad me igrač ne sluša, kad mi kasni... Znači, mora se fokusirati na jednu fucking stvar da dođe sat vremena prije i onda mi dolazi 15 minuta prije i ne razumijem, on misli da ću ja okrenuti glavu. Nikad im ne okrećem glavu. Evo, imali smo ja i Roy Ferenčina u Al Aynu kad sam radio u U-21. Dakle, imamo deset pobjeda za redom i čovjeka kažnjavam, dakle nemoguće koliko ga kažnjavam. Bivši trener Dinama Ibrahimović došao je na kazneni trening. Trebao je samo trčati i na taj kazneni trening majstor kasni 20 minuta. Nema, to je vrh piramide. On se smije i njemu je to sve zabava. On je otrčao, a mi smo ludi ono, svaki dan. Znači, nabiralo mu se, stalno je kasnio. Roy Ferenčina mu je brojao, a ovaj mu se derao stalno discount, discount, kao da smo u Lidlu. Onda smo s njim došli, s tim igračomdo tog visokog nivoa da mi konačno kaže istinu, kakva god ona bila o tome zašto stalno kasni, a on mi je tad rekao da je igrao igrice u pustinji 40 ili 60 sati. Pogledao sam Ferenčinu kad sam to čuo i rekao ubit ću ga. To je neki drugi svijet, tamo gdje prestaje logika počinje arapski svijet".
Pelin i nagovaranje
Kaže da je potrošio bar 500 eura na peline s kojima je nagovarao menadžere da dovede u Goricu njihove igrače koje zastupaju...
"Kad sam došao u Goricu zvao sam pojedinačno igrače i njihove menadžere, a nitko ti neće doći jer je klub stajao rezultatski loše. Pa evo, osim cjelodnevnog zvanja, mislim da sam potrošio jedno 500 eura na peline s menadžerima, jer ih trebaš uvjeravati. I ja i Mario Brkljača. Baš smo oboje to rekli prije jedno dva tjedna predsjedniku Črnku. Braliću sam rekao da nam treba boca s kisikom i da je on taj. Fučka je bilo nešto lakše nagovoriti. Mrzljaka nije bilo lako nagovoriti, Štigleca. Imali smo dosta problema. Imamo mi i jednog Houdinija u klubu, on stvarno dobro maže. Znat će on o kome se radi."
S ponosom ističe da je navijač Dinama...
"Ne skrivam i javno kažem da sam navijač Dinama. Rekao sam kod Breke Zagreb Avalanche, onda ljudi tamo pokazuju u Rudešu grafit Zagreb Avalanche. Ne ne, gospodo, to su vam godine negdje devedesete pa jedan plavi transparent piše Zagreb Avalanche, to vam je jako jako davnih dana bilo."
'Igrao sam u Lokomotivi kad smo si sami prali stvari u kadi'
Nino Bule je kazao svojedobno da su on i Sopić postavili temelje današnje Lokomotive...
"Definitivno. Nino je došao u prvoj ligi, a ja sam došao u drugoj. Bilo je tu većih igrača, ali onog trenutka kad smo mi došli tamo, još se nisu prale stvari. Stvari su se prale doma, baš romantika. Žmikali smo si stvari u kadi na pripremama, nešto neopisivo. Krenuli su u Lokomotivi od nule i gospodin Šikić je malo po malo to dizao. Dinamo je nekad pomagao s igračima tih prvih godina, ali vremena su se promijenila".
O Gabrijelu Rukavini govori:
"Tko kaže da on neće doći u Goricu. Da, htio sam ga. Možda neće ostati u Dinamu. Definitivno bi htjeli imati takvog igrača".
Za Vladimira Jugovića tvrdi da je najbolji igrač s kojim je ikad igrao...
"Definitivno i tad nije bio na vrhuncu, imao je 35. ali bolesno. Jedan od najvećih gospodina s kojim sam igrao, a nisu svi takvi. Imam puno prijatelja Srba, ali puno ih i ima bezobraznih, ovakvih - obakvih. On plovi terenom, imao je ono nešto. Ozbiljan igrač i vrhunski čovjek. Ta uživancija na terenu, sve je vidio. On je bio najbolji i naklon mu do poda".
'Mara je u to vrijeme bio definitivno najluđi'
Željko Sopić je veliki prijatelj sa Silvijom Marićem, legendom Dinama i zagrebačkog te hrvatskog nogometa. "Mara", je poseban lik i njih dvoje imaju anegdota za plakanje...
"Bilo je to neko drugo vrijeme, ali ima tu anegdota da. Znači, mora se shvatiti kontekst tog vremena i situaciju. Željko Sopić tad igra za neki 'smiješni' NK Zagreb, a Mara diže Maksimir na noge - Partizan, Celtic... Ali, Mara je Mara, nepromjenjiv je. On zove nakon Celtica ili Partizana. Zabio je tri gola i drugi dan ja, on i Dario Šimić u Dalmatinu. Dolje se igra onaj neki nogomet da su ti ruke vezane. I dođe Mara meni, čuj, moramo ići dolje, oni su već dulje dolje, nepobjedivi su i baš mi idu na onu stvar. Baš ne nerviraju, ajmo dolje ovo ono. Naravno, Šimić je uvijek bio malo onako - ja ne idem, ma daj. Marić je meni rekao ajmo Sopa, ne možeš me izdati. Okupilo se ljudi oko nas, skupilo se 500 ljudi, čovjek samo pogleda oko nas, lijevo - desno i kaže ne smijemo izgubiti. To je bilo bacanje tamo, niti znamo pravila, što smijemo što ne smijemo. Dan prije čovjek je imao ono, ne abnormalnu potrošnju nego je jutros nakon nje došao valjda doma u 9 ujutro, pa mu je ovo baš pasalo. Mara je u to vrijeme bio definitivno najluđi. To koliko je Silvio Marić u to vrijeme bio lud, pa to ne mogu današnje generacije niti napisati, da pišu ne znam kakvu knjigu. Kakvi science fiction romani, Mara je bio iznad toga. Te ideje, to je Mungos Kašina. Nema dalje... Uzmi ruksak i idemo. Niti znam s kim idem, niti znam zašto imam ruksak, niti što imam u njemu. Ide se i to je to. To je bilo to, to je bila njegova ideja i idemo, iako ni dan danas ne znam zašto sam išao uopće. A svadba mu je bila nešto posebno"...
O čemu smo još razgovarali sa Željkom Sopićem i što nam je još pričao pogledajte u priloženom videu gore.
Borilački spektakl BKFC 46 održava se ovog vikenda u Engleskoj, a prijenos možete pratiti isključivo na platformi PLAY Premium.
