Kada je prije desetak dana Davor Filipović postao ministar gospodarstva i održivog razvoja u fokus javnosti je još jednom došla njegova košarkaška karijera koju je razvijao u mladosti. Mnogi je tada začudila informacija da ministar ima zlatnu medalju s juniorskog prvenstva Europe no činjenica je da Filipović nije jedini istaknuti pojedinac na hrvatskoj političkoj sceni koji u životopisu ima i sportske uspjehe iz mladih dana.
Jedan od onih koji se mogu pohvaliti sličnim uspjesima te velikim sportskim potencijalom u mladim danima je i MOST-ov zastupnik Zvonimir Troskot. Naime, nekadašnji kandidat za gradonačelnika Zagreba i trenutni saborski zastupnik poznat po inicijativi 'Narod odlučuje' u svojim tinejdžerskim godinama je bio iznimno talentiran vratar mlađih uzrasta zagrebačkog Dinama, a dogurao je i do U18 reprezentacije čiji su dio bili Niko Kranjčar i Luka Modrić.
'Disao sam s njima 24/7'
Upravo to je bio dovoljan razlog da Troskota kontaktiramo i malo porazgovaramo o njegovim nogometnim danima, prekidu karijere, odnosu s bivšim suigračima i navijačkoj pripadnosti u ovim napetim nogometnim danima kada HNL ulazi u dramatičnu završnicu, a njegov bivši suigrač Luka Modrić proživljava neke od najljepših trenutaka karijere.
Počeli smo s trofejnom juniorskom reprezentacijom koja se okitila broncom iz Engleske te njegovom ulogom u ekipi za koju su nastupale neke od ikona hrvatskog nogometa.
Detalj iz privatnog albuma Zvonimira Troskota kada je s Lukom Modrićem igrao za Dinamo u prijateljskoj utakmici protiv kolega iz reprezentacije
"Što se tiče same reprezentacije, bio sam stalno pozivan na kampove reprezentacije koji su se održavali u Tuheljskim Toplicama tijekom ljeta, a u Poreču tijekom zimskih priprema. Nakon izuzetno jakog turnira u Austriji gdje sam bio proglašen najboljim vratarem, zadobio sam poprilično tešku ozljedu ramena koju sam dugo liječio u Zagrebu i kod Stanislava Peharca u Puli. Nisam putovao u Englesku i Trinidad jer nisam mogao nastupati zbog ozljede, ali sam disao s njima 24/7 jer sam bio član te ekipe. Nešto slično kao Bokšić u Francuskoj 98'', rekao nam je Zvonimir Troskot koji i danas očigledno gaji veliku ljubav prema nogometu.
'Član te reprezentacije bio jesam, ali nisam nastupao na turnirima'
Odmah je iskoristio priliku da ispravi jedan pogrešan navod koji kruži medijima o njegovoj nogometnoj karijeri. Naime, na Wikipediji, a posljedično i medijskim prostorom se provlači informacija da je s generacijom 84' osvojio broncu na Euru u Engleskoj i nastupao na Svjetskom prvenstvu u Trinidadu i Tobagu što se zbog nesretnog spleta okolnosti.
"Pratio sam ih putem malih ekrana i čuo sam se s njima svaki dan. Tako da član te reprezentacije bio jesam, ali nisam nastupao na turnirima. To je netko krivo napisao na Wikipediji. Inače po čemu pamtim ta dva turnira? Po ozračju koje je bilo fenomenalno, po igračima koji su bili opasni na svim pozicijama i po Niki Kranjčaru koji je uz Fernanda Torresa i Sinama Pongolle bio najbolji igrač Europe U-17. Ipak možda moment za izdvojiti je bila pobjeda nad Engleskom 4:1 za treće mjesto", istaknuo je za RTL.hr Troskot kojem taj uspjeh reprezentacije usprkos ozljedi i dalje budi lijepe emocije.
Sjećanje na utakmicu u kojoj je obranio tri jedanaesterca na jakom turniru u Francuskoj
'Tada sam uvidio da nogomet jednostavno neće biti moj životni put'
Naravno, logično je pitanje bilo zašto se odlučio za politiku kada je ispred sebe imao možda i uspješniju sportsku karijeru
"Razlozi prestanka igranja nogometa su bili učestale ozljede ramena i odlazak na studij. Nisu to bile lagane odluke i sjećam se da mi je bilo jako teško na fakultetu jer sam morao pustiti cijelo jedno bogato desetljeće mog života i krenuti u drugom smjeru. Dok sam bio na studentskoj razmjeni u Singapuru, preuzeo sam poziciju prvog vratara sveučilišta i trener je htio da ostanem igrati u prvoj singapurskoj ligi. Poslao je preporuke na nekoliko nogometnih adresa, zvao me na pripreme i turnir koji se održavao na Tajlandu, međutim tada sam već uvidio da nogomet jednostavno neće biti moj životni put, zahvalio sam se na pozivu i krenuo sam putem financija i ekonomije", kaže Troskot.
Navodno je imao i ponudu da stane na vrata singapurske reprezentacije, no u telefonskom nam je razgovoru rekao kako za to nema materijalne dokaze, ali da je kontakt tog tipa postojao no nikad nije bio opcija za njega.
Preporuka legendarnog Zlatka Žoge Škorića koja je Troskota iz HAŠK-a dovela u Dinamo
'Niku Kranjčara sam vidio prije nekoliko mjeseci'
Iako je davnih dana odustao od nogometa, našeg sugovornika još uvijek puno toga veže za nekadašnje suigrače s kojima, kako sam kaže, više ili manje i dalje ima kontakt.
"Inače sam okupio cijelu generaciju Dinama 84' i 85' gdje se tu i tamo svi vidimo, bacimo koji hakl i sjednemo na piće zajedno. Dobro je vidjeti sve te momke opet na okupu. S nama je u toj grupi i Hrvoje Čale koji je s Lukom Modrićem u kontaktu jako često, tako da preko Čaleta pratim što Luka radi i kako napreduje na osobnom i profesionalnom planu. Niku Kranjčara sam vidio prije nekoliko mjeseci. Šetao se sa Zrinkom po Trgu bana Jelačića pa smo popričali kao u dobra stara vremena", otkriva nam s velikim entuzijazmom i pomalo sjete Zvonimir Troskot.
Nagrada za najboljeg vratara u Bludenzu
'Dinamu sam dao svoju mladost'
Naposljetku nismo mogli u jeku napete završnice HNL-a priupitati zastupnika Troskota za koji hrvatski klub mu srce danas tuče.
"Danas manje pratim nogomet zbog svojih obveza, ali po pitanju navijanja odgovor je uvijek isti – Dinamo Zagreb. Zapravo ne mogu reći da je riječ samo o navijanju. Dinamo duboko živi u meni i ja u njemu. Dinamu sam dao svoju mladost, a on meni svoju vječnost. Puno je tu uspomena, međunarodnih putovanja, jakih utakmica, čuvanja tradicije kluba i institucije navijača koji su uvijek bili čuvari zagrebačke časti, Katoličke Crkve i Hrvatske", ustvrdio je na početku, a onda završio.
Izdvojeni intervju koji je u mladim danima dao za španjolsku Marcu
"Igrati u Dinamu 90-ih bila je čast i posebna odgovornost, jer smo bili generacija koja je putovala po Europi za vrijeme i nakon Domovinskog rata. Našim smo igrama gotovo uvijek osiguravali da se hrvatski barjak ponosno vijorio iznad zastava nogometnih velesila. Imali smo stav srca 's kime igramo u finalu' i prije početka turnira i neovisno o protivničkim momčadima. Predstavljali smo naše kvartove, naša školska igrališta, naše 'juniorsko igralište' na Sveticama, maksimirski stadion, naše navijače, naš Zagreb, i našu Hrvatsku", zaključio je Troskot svoju priču o nogometu i svojim nogometnima danima.
