Davor Filipović, budući ministar gospodarstva i bivši kandidat za gradonačelnika Zagreba, je bio perspektivan sportaš prije 20 godina. Čak i predsjednik Vlade, Andrej Plenković, s ponosom ističe sportske kvalitete i uspjehe čovjeka koji će uskoro preuzeti jedan od najbitnijih resora u državi.
Malo smo prokopali po njegovom sportskom pedigreu i zaključili da to nisu prazne priče. Vrhunac svoje košarkaške karijere je doživio 2002. godine kada je s mladom reprezentacijom Hrvatske na Eurobasketu uzeo zlatnu medalju. Jedan je to od najvećih uspjeha mlađih uzrasta u povijesti Lijepe naše, a budući ministar je sve utakmice igrao u početnoj petorci. Nije imao neku pretjerano veliku minutažu, a ni statistika mu nije impresivna no bez obzira na to je zavrijedio medalju oko vrata.
Ministrovih 8 posto šuta iz igre
Filipović je na tom turniru imao prosjek od jednog koša i jednog skoka po utakmici u nešto više od sedam minuta koje je provodio na terenu. Ono što je budućeg ministra svakako moglo brinuti u to vrijeme je poražavajući postotak šuta koji je imao na Eurobasketu, jer je iz igre upisao tek jedan pogodak iz 12 pokušaja, a imao je i skromnih 50 posto šuta s crte slobodnih bacanja. Drugim riječima, Filipović nije bio veliki potrošač lopti što je vjerojatno i dobro s obzirom na već spomenutu preciznost.
Njegova reprezentativna karijera nije tu stala, jer je godinu poslije igrao i na juniorskom Svjetskom prvenstvu. Hrvatska je na svjetskoj smotri zauzela četvrtu poziciju, a Filipović se nametnuo izborniku Jošku Pulji te je igrao dvostruko više nego na Eurobasketu.
Današnji ljubimac Andreja Plenkovića te je 2003. igrao 15-ak minuta po utakmici, a treba primijetiti da je šuterski napredovao u tom periodu. Naime, na Svjetskom prvenstvu je pogađao svaki četvrti šut i zabijao 2.5 poena po susretu. Bilježio je i blizu jednog skoka i asistencije po utakmici.
S vrha na dno Eurobasketa
No ni tu nije kraj Filipovićevom branjenju hrvatskog reprezentativnog dresa. Njegov posljednji nastup na velikim natjecanjima je bio 2004. godine u dresu U-20 reprezentacije. Naša reprezentacija je na tom natjecanju zauzela posljednje mjesto, a Filipović je igrao u prosjeku gotovo 20 minuta te zabijao nešto manje od dva poena po utakmici te je uz to dodavao po jedan skok i asistenciju.
Njegova individualna statistika, da se ne lažemo, nije impresivna no respekt zavrjeđuje činjenica da je u generaciji s Rokom Lenijem Ukićem, Frankom Kaštropilom, Markom Tomasom i Markom Banićem uzeo najsjajniju medalju na kontinentalnom prvenstvu, a to je nešto čime se ne može pohvaliti mnogo ljudi, pogotovo političara. Također, treba napomenuti da u toj reprezentaciji pored njega svoje mjesto nije mogao naći Kruno Simon, jedan od boljih hrvatskih košarkaša u posljednjih deset godina.
Preko New Jerseya preko Sinja do ministarske stolice
Uspjesi s reprezentacijom Filipoviću su donijeli košarkašku stipendiju na Sveučilištu Fairleigh Dickinson u državi New Jersey gdje je u dvije godine upisao devet nastupa uz zanemariv doprinos na terenu.
Košarkašku je karijeru zaključio u sinjskom Alkaru za koji je igrao dvije godine u Prvoj ligi sa statistikom sličnoj onoj koju je ostvarivao u reprezentativnom dresu.
Filipovića specijalizirani košarkaški portali (oni koji ga spominju) opisuju kao swingmana odnosno igrača koji pokriva više pozicija na terenu te može igrati kao bek ili krilo. Drugim, riječima njegova košarkaška karijera je bila nalik političkoj. Koristili su ga na puno mjesta, pojavljivao se na važnim pozicijama u sustavu, ali nije baš individualno briljirao.
