ZAŠTO SE ZAPRAVO ĆORLUKA OPET VRAĆA U REPREZENTACIJU: / Je li moguće da legendarni Vatreni stiže iz sasvim krivih razloga?

Komentar: Malo je reći da smo bili iznenađeni kada smo vidjeli vijest o tome da izbornik Zlatko Dalić uzima još uvijek aktivnog nogometaša moskovskog Lokomotiva,

Bruno Herljević

Bruno Herljević

5.5.2021.
13:27
Profimedia
Imaš priču? Javi nam se!Pošalji priču

Jose Mourinho, sin je bivšeg portugalskog vratara Josea Felixa Mourinha. Portugalac je 1980. godine započeo nogometnu karijeru kao nogometaš, ali je bio nezadovoljan vlastitim nedostatkom nogometnih vještina pa se vrlo brzo se prebacio na nogometni menadžment. Nakon što je kratko vrijeme radio kao asistent treneru u momčadi Estrela Amadora, Mourinho postaje prevoditelj engleskog jezika sir Bobbyju Robsonu, koji je vodio Sporting Lisabon. Od njega je Mourinho mnogo naučio. Nakon Sporting Lisabona i Porta, Robson odlazi u Barcelonu, ali sa sobom dovodi i Mourinha koji kao mladi asistent sve više napreduje. U Barceloni je osim s Robsonom radio i s Louisom Van Gaalom, još jednim trenerskim velikanom.

Mourinho zatim, nakon godina i godina prakse, preuzima Benficu koju počinje samostalno voditi. Nakon kratkih, ali uspješnih razdoblja u Benfici i U.D. Leiriji, Mourinho odlazi u Porto. Mourinho od Porta stvara moćni sastav koji 2003. godine osvaja trostruku krunu - prvenstvo, kup i Kup UEFA. Još veći uspjeh slijedi 2004. kada Mourinho, osim obranjenog naslova prvaka, osvaja i Ligu prvaka.

Ti rezultati bili su dovoljni da ga ruski milijarder Roman Abramovič dovede u Chelsea. U Engleskoj, portugalski stručnjak s Chelseajem osvaja dva uzastopna naslova engleskog prvaka 2005. i 2006. godine. Nakon naprasnog odlaska iz londonske momčadi, Mourinho odlazi u Italiju, gdje sredinom 2008. godine potpisuje za Inter Milan. U roku od svega tri mjeseca, s klubom osvaja prvi trofej - talijanski Superkup. Svoju debitantsku sezonu u Serie A završio je osvajanjem Scudetta, koji je obranio godinu poslije. S Interom osvaja Ligu prvaka 2009./10. i postaje treći trener u povijesti nogometa, uz Ottmara Hitzfelda i Ernsta Happela, koji je postao prvak Europe s dva različita kluba.

Zatim, 2010. godine Real Madrid potvrđuje da je potpisao ugovor s Mourinhom. U dvije godine, s Realom osvaja tri trofeja - La Ligu, Kup Kralja i španjolski Superkup. Nakon Reala, vraća se u Chelsea s kojim ponovo postaje prvak Engleske 2015. godine i osvaja Engleski Liga kup iste te godine. Onda, u razdoblju od 2016. do 2019. godine, trenira Manchester United. S njim isto tako pravi uspjehe, osvojivši UEFA Europsku Ligu, Liga kup i FA Community Shield. Kasnije je 2019. godine, nakon kraće pauze, preuzeo Tottenham, s kojim se razišao prije nekoliko tjedana, da bi sada dogovorio preuzimanje Rome u sljedećoj sezoni.

'Od nule', ali u reprezentaciji

Trenerski put Josea Mourinha uzima se nerijetko kao primjer zdravog i ispravnog načina ulaska u menadžerske i trenerske vode. Kretanje od nule, s pozicije prevoditelja, analitičara, trenera mlađih uzrasta ili ako je riječ o iznimnom talentu, glavnog pomoćnog trenera u nekom manjem klubu, pa tek onda nakon godina skupljanja iskustva i učenja, strpljivo se bira pravi trenutak za preuzimanje najodgovornije uloge, one trenerske.

Kao i u svakom poslu, potrebno je, odnosno najbolje je, krenuti s dna i polako se penjati prema vrhu. Eto, novinari kreću s neke "prašinarske" pozicije, pa tek kasnije, kada dokažu uredniku da su stvorili ekspertizu i skupili iskustva, dobivaju šansu napisati nešto konkretnije ili se okušati u nekom uredničkom poslu. No, nekako nam se čini da u hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji ne uvažavaju takav model rada. Kod nas očito nema "od nule", odnosno ima, ali "od nule" se kreće na najvišim pozicijama. Rekli bi zlobnici i cinici da je to uhljebljivanje, ali nećemo ići tako daleko.

Malo je reći da smo bili iznenađeni kada smo vidjeli vijest o tome da izbornik Zlatko Dalić uzima još uvijek aktivnog nogometaša moskovskog Lokomotiva, Vedrana Ćorluku kao svog pomoćnika u reprezentaciji.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Imaš priču? Javi nam se!Pošalji priču

Čovjek je prije manje od mjesec dana objavio da možda neće igrati za Lokomotiv sljedeće sezone, ali nigdje nije izričito rekao da se sprema u mirovinu, a kamoli da je već upisao trenersku akademiju i da se planira tim poslom baviti u buduće. Dapače, u jednom intervjuu prošle godine rekao kako misli da je "preživčan" da bi se bavio tim poslom, a opet sada predsjednik HNS-a, Davor Šuker, navodno za ruske medije tvrdi da će Ćorluka karijeru nastaviti kao pomoćni trener u reprezentaciji.

"Vedran je imao fenomenalnu karijeru u reprezentaciji. Zbog toga smo odlučili da će biti asistent Zlatku Daliću na Europskom prvenstvu. To je naša zajednička odluka. Jako sam sretan što će Vedran biti s ekipom. Siguran sam da će osoba poput njega ujediniti momčad i da će pomoći mladim igračima", rekao je Šuker. Kazali smo navodno jer u trenutku pisanja ovog komentara nije bilo službene objave da Ćorluka dolazi u reprezentaciju.

Što će on sada tamo?

Prva stvar koja je prošla kroz glavu autoru ovog komentara, bila je - što će, pobogu, Ćorluka raditi u reprezentaciji? Iako je, neupitno, imao veliku nogometnu karijeru, radio je sa sjajnim trenerima, ima pregršt igračkog iskustva i bio je kapetan, čovjek ima ravno nula dana trenerskog staža, a već postaje pomoćni trener u reprezentaciji. I to ne bilo kojoj već onoj koja je i dalje aktualni doprvak svijeta.

Nedvojbeno, Ćorluki će ovo biti prilika života, baš kao što je bila i Ivici Oliću, koji je također krenuo od nule na poziciji Dalićeva pomoćnika pa je na kraju dobio posao u moskovskom CSKA, s kojim mu, nažalost ne ide baš najbolje. No, mi se moramo pitati, to nam je esencija posla, treba li reprezentacija biti poligon za praksu mladim i neiskusnim trenerima?

Ne kažemo da Ivica Olić nije radio dobar posao ili da ga Ćorluka neće raditi, ali ovdje je ipak riječ o elitnom poslu koji bi trebao biti rezerviran samo za najprobranije i najkvalitetnije trenere i prije svega menadžere.

Izbornički posao zapravo je manje trenerski, a više menadžerski. Da bi reprezentacija bila pod kontrolom, pogotovo ovakva kao što je naša, prepuna zvijezda iz najjačih europskih liga, stručni stožer i izbornik moraju biti vrhunski psiholozi, pedagozi, motivatori, čak i filozofi, ali najviše od svega moraju znati upravljati ljudskim resursima ili kako to Englezi vole reći moraju imati dobar "man management".

Zašto je zapravo u reprezentaciji?

Iako je na određeni način kao nogometaš bio karizmatičan, Ćorluka teško može imati ikakvog iskustva kada je u pitanju upravljanje ljudima, teško da može imati taktička znanja, stečena prije svega trenerskim iskustvom, odnosno, teško da može svojim trenerskim i menadžerskim vještinama podići reprezentaciju na neku višu razinu. Možda se varamo, možda je Ćorluka trenersko čudo i genijalac, ali nekako se čini da je u reprezentaciji iz nekih sasvim drugih razloga.

Prvi razlog koji nam pada napamet jest taj da je Ćorluka tu samo kako bi održavao dobru atmosferu i motivirao bivše suigrače. Dobro je to radio i na Svjetskom prvenstvu, na kojem je bio pričuva i na kojem se većinu vremena oporavljao od ozljede. Dobro je to radio na prvenstvu prije kada je s onom vaterpolskom kapicom i raskrvarenom glavom odigrao praktički cijeli Euro. Ali, de facto, požrtvovnost i podizanje timskog duha, odnosno morala u reprezentaciji, nisu neke reference za dobivanje posla pomoćnog trenera, odnosno, ne bi trebale biti.

Prema nekim uzusima, trenerski posao, bilo onaj glavnog trenera ili pomoćnog, pogotovo u reprezentaciji, trebao bi se valorizirati prema stažu, iskustvu, kvaliteti, prijašnjim pozicijama, uspjesima na prošlim radnim mjestima, a ne prema tome ima li netko petlje igrati krvave glave i zna li zaurlati na suigrače da se trgnu iz letargije.

Nažalost, nije nam nikako logično da u trenucima kada se hrvatska reprezentacija silno muči s uspostavom nekog smislenog sustava, kada se jasno vidi da igra, nakon tri i pol godine Dalićeva mandata, gotovo da i ne postoji, kada se jedva razaznaju neki mehanizmi u igri i kada automatizama gotovo da i nema, kada se jasno vidi da na terenu nema neke prevelike kemije među igračima, HNS i Dalić uzimaju za pomoćnog trenera čovjeka koji će se vrlo vjerojatno baviti samo motivacijom.

Rješenje za lošu atmosferu?

Drugi razlog je onaj nonsens koji je Dejan Lovren izgovorio nakon prošlog ciklusa. Podsjetit ćemo vas samo...

"Mislim da se novi dečki u reprezentaciji moraju dokazati. To ću kazati i to smo im mi stariji rekli u lice. Oni se moraju dokazivati iz dana u dan i to ne samo na utakmicama, nego i na treninzima. Ne smiju misliti da su u reprezentaciju došli samo tako, nego da pokažu zašto su zaslužili poziv. Mi stariji igrači to vidimo i dobro znamo da je prije bilo drukčije... Kad smo mi kao mlađi dolazili u reprezentaciju, ginuli smo na svakom treningu samo da uđemo u postavu. Danas novi klinci sve olako shvaćaju i svoj stav prema reprezentaciji i nama starijima moraju promijeniti. Oni to znaju, mi smo im to rekli. Ne krivim ih previše, mladi su, druga su vremena i vjerujem da će sve doći na svoje. Da će se i oni malo opustiti kroz pripreme. Moraju pratiti nas starije. Nekad nas respektiraju, a nekad baš i ne. Mislim da sve više postajemo iskreni. Ja ću uvijek svakome reći što mislim i toga se ne sramim. Kad je reprezentacija u pitanju, pravila se moraju poštovati. Ne možeš utakmicu odrađivati sa sedamdeset ili osamdeset posto ili se naljutiti ako nisi u prvih jedanaest. Ako mi stariji ginemo na terenu, moraju i oni", izjavio je Lovren za SN nakon završetka prošlog ciklusa.

Dakle, Lovren tvrdi da atmosfera nije baš najpozitivnija u reprezentaciji, odnosno, da ovi senatori imaju određenih problema s, nazovimo to, mlađima, iako ne znamo kako su to ovi ostali "mlađi", ako je većina njih u srednjim dvadesetim godinama, a neki već gaze i prema tridesetima. Ne znamo na koga točno Lovren misli, ali nagađamo da su to ovi igrači koji su stigli u reprezentaciju nakon Svjetskog prvenstva 2018. godine.

I što onda Dalić i HNS rade kako bi popravili situaciju? Umjesto da pokušaju s nekim vrhunskim taktičarom, koji bi malo uredio igru, koji bi povezao linije, stvorio koheziju na terenu i popravio što se popraviti da uoči Eura, dovode, odnosno, vraćaju u reprezentaciju još jednog senatora koji je, mi zaista ne vidimo drugi razlog, zadužen za popravljanje neurednih odnosa među igračima. Ne želimo pametovati niti nametati bilo što izborniku, mi smo tu samo kako bi opservirali i donijeli nekakav zaključak, ali ovaj potez s povratkom Ćorluke i ukazivanju gotovo pa beskrajnog povjerenja na jednoj vrlo važnoj i odgovornoj poziciji čini nam se ipak pomalo i populistički.

Populizam?

Na koncu dolazimo i do trećeg razloga, posljednjeg. Ne možemo ne zapitati se. Zašto Dalić ima toliku potrebu okruživati se i čeličnim stiskom držati, za te takozvane senatore i legende reprezentacije, bez obzira na to imaju li oni ikakve reference za trenerski posao, odnosno, bez obzira na to jesu li još uvijek u optimalnoj formi za reprezentaciju? Ovako na prvu izgleda to veoma populistički. Hrvatski navijači, većinski, "puše" sve te legende, od Darija Srne koji se već nekoliko puta spominjao u kontekstu pomoćnika Daliću, pa do Dražena Ladića, Marijana Mrmića, a ranije su tu defilirali i Aljoša Asanović, Nikola Jurčević, Robert Prosinečki, a Dalić samo nastavlja tu tradiciju dovođenja zvučnih imena s vrlo malo ili gotovo ništa trenerskog i rukovodećeg iskustva.

Jer, sjetimo se, uglavnom nitko od gore navedenih nije imao neke reference za dobivanje tako elitnog posla, osim zvučnog imena, ali zato su navijači imali prilike još malo na TV ekranima gledati igrače koje su toliko voljeli i bili su veoma zahvalni izbornicima što su zaposlili legende hrvatskog nogometa.

Ne vidimo da je situacija s Ćorlukom drugačija. Bilo bi zaista sjajno kada bi Ćorluka ispao nekakav trenerski "prodigy", taktičarski inovator ili što već, ali sve nam se više čini kako je stvarni razlog njegova dolaska, vjerojatnog dolaska, u reprezentaciju ipak drugačije prirode. Je li potez Dalića i Šukera ispravan, jesu li trebali potražiti nekog iskusnijeg taktičara ili provjerenog i kvalitetnog trenera koji će sa stručnim stožerom pokušao popraviti nedostatke u igri uoči Eura, je li Ćorluka donio ispravnu odluku time što će trenersku karijeru započeti na najvećoj sceni u reprezentaciji ili je možda, ako doista ima velike ambicije postati trenerom, trebao krenuti Mourinhovim stopama? Naš je skromni dojam da možda i jesu, ali eto, vidjet ćemo u sljedećih nekoliko mjeseci.


*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Net.hr-a.

Možda će te zanimati

Imaš priču? Javi nam se!
Imaš priču, ekskluzivu ili jednostavno temu za koju bi se trebalo čuti? Javi nam se, a mi ti jamčimo anonimnost.
Pošalji priču
Imaš priču? Javi nam se!
Imaš priču, ekskluzivu ili jednostavno temu za koju bi se trebalo čuti? Javi nam se, a mi ti jamčimo anonimnost.
Pošalji priču

Izdvojeno

Regionalni portali

Zaštitne maske za lice troslojne - 50 komada
22,12kn55kn
Mekane i udobne, pružaju zaštitu od 95%.