Prošlo je već 20 godina otkako je vraćeno, kako to navijači vole reći, "sveto" ime Dinamo. Tog 14. veljače 2000. godine, eto simbolično, baš na Valentinovo, ispisana je nova povijest zagrebačkog kluba s adresom u Maksimiru. Bila je to ujedno i najveća pobjeda Bad Blue Boysa, ali bio je to i trijumf naroda nad politikom.
To vraćanje imena "Dinamo" i pobjeda nad režimom, urezano je duboko u pamćenje svim dinamovcima i to toliko duboko, da se priča o "Plavom Valentinovu" održava i štuje i 20 godina kasnije, a vjerojatno će tradiciju njegovati i generacije koje dolaze.
'Imamo Dinamo'
Tadašnji predsjednik države Franjo Tuđman smatrao je kako je ime "Dinamo" ostavština komunizma i odlučio je preimenovati Dinamo u Croatiju. Dakako, reakcija BBB-a bila je burna i sukob je bio neizbježan. Uslijedio je prvi veliki rat između navijača i vlasti, konkretno najmoćnije osobe u Hrvatskoj, Franje Tuđmana.
Represija je bila strašna, navijači su proživljavali strahote, od oduzimanja svega što je imalo obilježje Dinama, pa do "pendrečenja" i iživljavanja... Ali nisu odustali i nakon dugogodišnje borbe vratili su, na Valentinovo 2000. godine, ime kluba.
“Imamo Dinamo”, uzviknuo je legendarni Dinamov igrač Velimir Zajec podigavši slavodobitno ruke u zrak podno zapadne maksimirske tribine. Prostor oko Maksimira odjednom se zatresao... S nevjerojatnim je oduševljenjem, deset tisuća navijača zagrmilo i pjesmom i bakljama proslavilo povratak Dinama.
Dolazak Mamića
Zlatko Canjuga tada je tvrdio kako mu je pokojni Tuđman na samrtničkoj postelji rekao: “Vrati djeci Dinamo”. No, dan danas neki smatraju kako je to bio samo jedan od Canjuginih pokušaja da održi status predsjednika kluba. Što mu, dakako, nije uspjelo. Međutim, Boysi tada vjerojatno nisu bili niti svjesni što će se dogoditi nakon što klub od Canjuge preuzme novi tandem Zdravko Mamić - Mirko Barišić. Nisu niti sanjali da će godinama kasnije ovi vizionari i biznismeni iskorijeniti navijače s domaćih utakmica, kao niti da će od kluba napraviti vlastiti biznis.
Mamić zbog svojih grijeha danas ispašta skrivajući se u BiH od hrvatskog pravosuđa, ali njegova ostavština je stravična, barem kada su u pitanju navijači Dinama. Nakon višegodišnjeg bojkota mnogi su se BBB-ovci, ha reći ćemo to tako, umorili, preskočene su generacije koje su trebale naslijediti i popuniti upražnjena mjesta na Sjeveru, mnogi su mlađi članovi BBB-a instruirani da se na stadion ne ide dokle god Mamić ima ikakve veze s klubom. Premda je "pomirba" pala 2016. godine i Mamića fizički više nema na maksimirskoj adresi, veliki dio navijača i dalje ne želi pohoditi na utakmice jer je Uprava kluba, kako oni vele i dalje u njegovoj službi.
No, ono što navijače može veseliti, barem malo, jest činjenica da Dinamo trenutno igra najkvalitetniji nogomet u novijoj povijesti i da se doista isplati otići na utakmicu gledati ih. Ako ništa to bi trebao biti barem nekakav mamac ili poticaj navijačima da se vrate i pohode na utakmice Dinama u što većem broju. Jer ipak, na stranu sada i mamići, i barišići i canjuge i tuđmani, ako ste doista navijač Dinama ma onda idete "i u nebo s njim i u pakao"...
