Vahid Halilhodžić (71) trenutno se nalazi u Dubrovniku gdje ima vilu. Bavi se privatnim biznisom, ima nekih privatnih obveza u Hrvatskoj i duboko u sebi razmišlja što dalje u trenerskom smislu. Vaha se bori sam sa sobom - otići u mirovinu ili nastaviti biti trener? Sve što mu se u Maroku dogodilo ostavilo je jake posljedice na njega.
Doduše, traume nisu ni blizu onima koje nosi iz rata u svom Mostaru. Rat je rat, borba za ponovnu egzistenciju u stranoj zemlji je ipak puno teža priča od 3 godine i 2 mjeseca rada kao izbornik Maroka. Iako, za Vahu je obavljeni posao na klupi Maroka bila prava nogometna bitka protiv jačeg suparnika u kojoj je opet pobijedio. Vahid Halilhodžić kao trener pobjeđuje, ali pobjede mu donose i onu drugu, ružnu stranu priče. Donose mu i poraze...
Vahid Halilhodžić od Maroka je napravio momčad koja je na SP-u u Katru 2022. uzela 4. mjesto. Protiv nas za broncu nisu mogli, ali Maroko je išao na Vahin potpis, na pogon njegovog jakog "motora" na tom turniru i to je činjenica. Vahida Halilhodžića je jako pogodio, ne samo način na koji su ga makli, nego i jer mu je doslovno oduzeto sve ono što je on, zajedno sa svojim ljudima, mukotrpno stvarao. I stvorio...
Vjerojatno ste čuli za onu poslovicu - Dao Bog da imao, pa nemao... Vaha je s Marokom imao, a onda je ostao bez svega.
"Da tri puta ostaneš bez velikog natjecanja kad ih izboriš, nakon sjajnog posla, mukotrpnog, ispravnog... pa ja sam sebe pitam - jesam li toliko proklet da se to meni dogodi?! Unatoč fantastičnim, nikad boljim rezultatima za tu zemlju. Netko tko ti oduzme tri SP-a koje si ti pripremio, nakon uspješnog odrađenog projekta stvaranja jedne ozbiljne ekipe. Jako me to sve pogodilo, najviše ovo s Marokom. Zbog toga sam prestao trenirati. I razmišljam, lomim se, svakim danom se borim, nastaviti trenirati ili ne, unatoč tome što sam imao jako puno ponuda", govori nam Vahid Halilhodžić i nastavlja:
"Je li to moja greška ili ne, ne volim kad mi se miješaju u posao. Ipak ja biram igrače, radim taj popis, volim sam odlučivati i zato sam odgovoran. Međutim, dogodilo se da raznorazni predsjednici, financijski moćnici koji su tu i samoj federaciji, oni žele nametnuti svoj igrače. Nisam to htio prihvatiti. Vjerojatno sam zbog toga i platio tri odlaska s klupa izbornika, što mi je teško palo, a to mi je sad bolna točka. Zbog toga sam odbio sve te silne ponude. Nevjerojatno. Za mene je sve to bilo teško podnijeti."
Što obitelj kaže na sve?
"Moja je obitelj protiv toga da se vratim trenerskom poslu. Ipak sam godinama izbivao, a sad im se mogu posvetiti i tu sam za njih. Imam i unuka. On mi je okupacija".
Maroko vas je, kažete, emotivno zgazio...
"To je bio veliki rad tri godine i dva mjeseca. Stvarno veliki, veliki rad. Imao sam priliku puno raditi pojedinačno. Stvarima pristupati pojedinačno. Pazite sad ovo - napisao sam jedan sportski dokument u kojem sam naveo indintitet pojedinačke i kolektivne igre same ekipe. Ima taj dokument kod sebe. Znači, u njemu su sve karakteristike igrača. Defanzivni, ofenzivni, prekidi, psihološki trenuci. Fizička priprema, što i kako. Taj dokument sam radio jedno šest mjeseci."
Teško nam je nekako povjerovati da ste gotovi s trenerskim poslom...
"Da vam sad kažem. Kakve sam ja imao sve ponude, da vam sad otkrijem, pali bi na stražnjicu. Odbio sam milijunske ponude koje su 10 puta jače nego što i jedan hrvatski klub može ponuditi. Fino je zarađivati pare, međutim meni novac nije uvijek primarni, jedini dio motivacije. Ako nema sportskog cilja i ambicije, ja u to ne ulazim. Da, možda je stvarno šteta što se neću više baviti trenerskim poslom, iako, kao što sam rekao, još uvijek se lomim oko toga. U sebi. Onako tiho, žestoko... Borim se sam sa sobom i to je moja najveća bitka. Volim nogomet, volim trenerski posao, stvarno sam privržen tome. To je pasija, to je ono što mene uzima, što me uzelo."
Sad kad ovako pričate, očito u vama traje velika borba...
"Borim se sam sa sobom da, borim se jako. Niste samo vi, ne pričam samo s vama o tome, puno je onih koji na vaš način razmišljaju kako bi bilo dobro ponovno Vahu vidjeti u HNL-u, ali ne samo u hrvatskom ili BiH nogometu, nego i u Francuskoj, Aziji, Africi... Žao je ljudima što ne radim više, što ne treniram. Smatraju mnogi da mogu još. Svakodnevno imam ponuda, zovu me ljudi. Za sad ne mogu nikakav odgovor dati. Veliko je pitanje stvarno hoću li se ikad više baviti trenerskim poslom. Nije zezancija..."
Spomenuli ste HNL. Jeste li imali ponuda iz HNL-a?
"Jesam. Više puta".
Za koje klubove?
"Bilo je više indirektnih - direktnih ponuda. Zovu ljudi, raspituju se, ali svima sam se zahvalio, i posrednicima i ljudima iz kluba. Tri-četiri kluba su bila u priči. Za jedan klub sigurno znam, e sad, ovi ostali koliko su stvarno htjeli da ja dođem..."
Koji su to klubovi, možete li nam otkriti?
"(Smijeh). Ne mogu vam imena otkriti."
Pa, to je najbitnije... nasmijali smo se pritom i mi.
"(Smijeh). Znam da je najbitnije, ali ne bih u detalje, o imenima. Jer, ovako - ne znam koiko je to stvarno bilo ozbiljno, neću reći istinito jer kad te zovu dva-tri menadžera koja ja ne poznajem, a pitaju te - za vas se interesiraju taj i taj, jeste li zainteresirani? Ja sam im se samo zahvalio".
Jesu li bili u pitanju Dinamo ili Hajduk? Ma, Dinamo je bio garant u posljednjih cca godinu dana...
"Bili su u svakom slučaju neki klubovi".
Ne možemo vjerovati da ste toliko zakopčani. Razumijemo da je hladno, zima, ali opet... rekli smo mu nasmijani, u jednom opuštenom razgovoru.
"Možda je kod vas u Zagrebu zima, ali ovdje kod nas u Dubrovniku je sunce i toplo (smijeh). Hajmo ovako reći - radi se o vodećim klubovima HNL-a. Ne klubovi direktno uvijek, ali putem menadžera, jesu da... "
Vodeći kažete. Dinamo, Rijeka, Hajduk, Osijek možda... Dinamo nam zvoni poput zagrebačkih zvona koja zvone da pozdrave šampione...
"Bilo je zanimanja, samo to mogu reći."
Kad se posljednji put neki HNL klub zanimao za vas?
"Ništa ne mogu reći".
Nismo ga htjeli više peglati s tim, iako smo bili "ludi" što nam nije otkrio imena klubova. Primjetio je to Vahid, slatko nam se smijao, onako simpatično, niti malo bezobrazno, zločesto i podlo.
"Znate, to su jedna takva pitanja na koja, ako počnem, a puno sam vam toga već rekao, onda to sve odjekne i do tih klubova. Ne treba mi nikakav imidž koji bi mi nešto narušio, neki odnos, nešto... Bilo je par ljudi, više njih, koji su me zvali za pojedine klubove. Samo sam im se zahvalio".
U Hrvatskoj vas cijene...
"Čujte, radio sam u Dinamu 11 mjeseci. U HNL-u ima dosta kvalitetnih igrača, a očito sam ostavio dobar dojam kad sam bio trener Dinama. Svi pozivi koji su dolazili nakon toga kasnije, vjerojatno su na osnovu tih priča o meni."
I dalje pozivi dolaze, a vi im se zahvaljujete. Pazite da vam jednog dana ne bude žao.
"Vidjet ćemo hoće li mi biti žao ili ne, ali tako je, kako je, protiv sebe trenutno ne mogu i ne želim. Protiv sebe nikad nisam išao. Zato mi se i sve ovo dogodilo, ali imam svoje principe od kojih ne odustajem. Nikad u životu nisam imao toliko ponuda kao nakon odlaska s klupe Maroka. Ti pojma nemaš tko te zove u određenom trenutku, ja te ljude ne poznam koji me zovu. Kažu mi da se zanimaju za mene. Iz Alžira imam stotine poziva raznoraznih bliskih nogometu i reprezentacije."
Kako komentirate najnovija HNL događanja?
"Josip Brekalo je bio prije par godina pravi jocker, standardni nogometaš. Što se dogodilo s njim, to nisam ubrao, iskreno... Brekalov dolazak u Hajduk na posudbu je teško komentirati jer ne znamo sve detalje, ima tu nepoznanica, događaja iza kulise. Ono što je zanimljivo je to da je Dinamo u prilici malo se psihološki i moralno dići. Jer, poraz Hajduka od Rijeke je dobar poklon za Dinamo", zaključio je Vahid Halilhodžić.
