"Vidim da je Zoran razočaran. Žao mi je zbog njega i svih navijača jer ovo su utakmice koje Dinamo mora dobivati, a redovito ih gubi. Čini mi se da nije u pitanju voljni moment koliko ta bezidejnost i nemoć. U europskim utakmicama treba organizacija i disciplina. Posebno u obrani. No, Dinamo prima golove koji su tragikomični", izjavio je Halilhodžić u razgovoru za Sportske i dodao:
"Žao mi je Zorana. Mi smo izvanredno surađivali i ostali u dobrim odnosima i nakon mog odlaska iz Zagreba. On zna što ja mislim o svemu tome, a to je da se trenerom ne postaje preko noći. Ima znanja i igračkog iskustva što je dobrodošlo, ali igrač se rađa, a trenerom se postaje. Kada sam se odlučio baviti ovim zanatom otišao sam u sve dijelove Europe i promatrao kako rade vrhunski treneri. Gledao sam najbolje klubove, pričao s Lippijem i upijao. Pa pogledajte velikog Zidanea koji je uzeo Real B i uči se poslu. Trenerski posao je učenje i upijanje. Nogomet od prije dvadeset godina kada sam počeo i danas su razlika kao nebo i zemlja. Kao da sam tada vozio bicikl, a sada moram za volan Mercedesa", pecnuo je Halilhodžić Mamića i prisjetio se svojih dana u Maksimiru.
//www.youtube.com/embed/EBH3k6SPVhQ
"Kada sam došao za trenera Dinama, vidio sam strah u očima tih igrača. Bio je to kompleks koji se trebao razbiti. I bili smo na dobrom putu. Da teren nije bio zaleđen, slomili bismo PAOK u toj utakmici koja je odlučivala o prolasku. Pa Grci su nam uzeli šest bodova iz dva udarac prema golu. I u Solunu smo trebali dobiti".
Cijeli razgovor možete pročitati OVDJE.
