Nakon što je Josip Brekalo iznenađujuće potpisao za Hajduk i izazvao bijes dijela navijača Dinama, prisjetili smo se po tko zna koji put nekih od velikih imena koji su u karijeri nosili i bijelu i plavu majicu.
"Posebno me se dojmio jučerašnji doček na Poljudu. Za jednog dečka iz Zagreba je to malo neobično, ali uvijek sam imao veliki respekt prema ovom klubu, cijenio sam uvijek tu euforiju", rekao je Brekalo nakon što je osjetio ovacije punog Poljuda kada je, skupa s Perišićem, predstavljen splitskoj publici uoči Jadranskog derbija.
Josip Brekalo završio je akademiju zagrebačkog Dinama. Za prvu momčad debitirao je kao 17-godišnjak 19. prosinca 2015. u utakmici 1. HNL protiv Intera iz Zaprešića kojeg je Dinamo dobio s minimalnih 1:0. Svoj jedini gol za Dinamo postigao je u uzvratnoj polufinalnoj utakmici Hrvatskog nogometnog kupa protiv splitskog Hajduka koji je poražen 4:0. Tad je rekao da mu je to najdraži gol u karijeri ni ne znajući gdje će ga život kasnije odvesti. Dana 15. svibnja 2016. potpisao je za njemački Wolfsburg, a Dinamo je na tom transferu zaradio 10 milijuna eura.
"Brekalo, judo, prisjest će ti izdaja", piše na nekoliko grafita po zagrebačkim zidovima i to je zapravo to od nekih javnih reakcija dinamovih navijača. Ostalo se svelo na komentare po društvenim mrežama koji su očekivano malo oštriji, no prisjetimo li se nekih drugih slučajeva u kojima je bilo puno žešćih reakcija, moglo bi se zaključiti da je 'navijačka oštrica' ipak malo otupila. Možda se radi o tome da transfer Brekala nije bio izravan iz Maksimira na Poljud, ali čini se kao da su transferi Dalmatinom jednostavno 'omekšali'. No, prisjetimo se nekih imena koji su u svoje vrijeme donijeli puno ljutnje pa čak i bijesa navijača dva najveća hrvatska kluba.
Izuzmemo li legendarnog Bernarda Bajdu Vukasa koji nikada nije igrao za Dinamo, ali je bio rođeni Zagrepčanin s Trešnjevke i dres Zagreba 1947. zamijenio dresom Hajduka te postao njegov legendarni kapetan i najveći igrač svih vremena, prvo veće ime u transferu između dva najveća hrvatska grada bilo je ono Vilsona Džonija.
Zbog neslaganja sa splitskom upravom Bijelih, legendarni desni bek Hajduka je nakon deset godina bijeli dres 1978. godine zamijenio plavim. Proveo je samo jednu sezonu u Zagrebu, no uvijek je tvrdio da mu je to bila jedna od najboljih u karijeri. Te 1978. izabran je za najboljeg nogometaša bivše Jugoslavije, a kasnije je par puta izjavio i kako mu je Hajduk bio žena, a Dinamo ljubavnica.
"U to vrijeme to je bio pravi šok. Hajduk me praktički otjerao. Tadašnje rukovodstvo me podcijenilo, a kada je Vlatko Marković, koji me vodio u Hajduku i čiji sam rad iznimno cijenio, postao trener Dinama, nisam dvojio. Iz današnjeg kuta mogu reći da je to najbolji potez u mom životu. U dresu Dinama postao sam najbolji igrač Jugoslavije, sezonu kasnije ostvario transfer u Schalke. Čast mi je što sam za tako malo vremena ostavio duboki trag u Dinamu. Da se razumijemo, Hajduk je moj klub, ali dani u Dinamu za mene su bili izuzetni", rekao je Džoni u jednom od intervjua.
Sljedeći primjer dogodio se u 'suprotnom smjeru', a glavni akter bio je Stjepan Deverić. 'Turopoljski top' Štef bio je dio velike dinamove šamoionske generacije '82., a dvije godine kasnije zbog nesređenih odnosa s upravom u Maksimiru, Hajduk je 'ukrao ' Deverića i doveo ga u Split.
U ratnim devedesetima dogodio se jedan od 'najžešćih' prijelaza. Joško Jeličić je kao dijete Hajduka, za koji je debitirao već sa 16 godina, i tamo proveo šest godina, 1993. prešao u redove Plavih. Izazvalo je to ogroman bijes među Torcidom koja Jeličiću nije dala ni da korner izvede. Ostala je scena u pamćenju kada je Jeličić jedan od bačenih upaljača podigao s terena i provjerio radi li. Jela je znao burno proslavljavati golove u dresu Dinama protiv Hajduka i zbog toga mu još uvijek zamjeraju u Splitu.
"Ni najmanje ne žalim što sam otišao u Dinamo, žalim samo što nisam primjereno reagirao u nekim situacijama, mislim na proslavu gola protiv Hajduka na Poljudu. Bio sam mlad, vodile su me emocije, danas bih reagirao trezvenije, s više poštovanja prema Hajdukovim navijačima', izjavio je jednom Jeličić.
No, primjer Jeličića je 'mala beba' za ono što se događalo s Nikom Kranjčarem. Prelazak Nike, mladog kapetana Dinama, sina jednog od najvećih simbola Dinama, i tada najveće zvijezde hrvatskog nogometa u Hajduk, bio je hrvatski najspektakularniji transfer u povijesti. Igor Štimac je te 2005. reagirao na neke poteze Zdravka Mamića i 'ukrao' Niku te ga doveo u Split. 'Ponosni smo kaj si purger', tepali su mu Hajdukovi navijači jer Niko nikada nije krio ljubav prema Dinamu ni poštovanje prema Hajduku. Usput rečeno, bila je to zadnja godina kada je Hajduk bio prvak Hrvatske.
Mirko Hrgović je u ljeto 2008. godine prešao iz japanskog JEF Uniteda u Dinamo koji je tada bio glavni favorit za naslov. No, Hrgović je prije toga bio igrač Hajduka. Na kraju sezone 2006./07. kao jedan od ljubimaca Torcide dobio je nagradu Hajdučko srce. Dovođenjem Hrgovića na Maksimir, ogorčeni su bili BBB-i koji su mu zamjerili situaciju s Kutije šibica 2007. godine. Na utakmici Plave škvadre i splitskog Pollinija, za koji je nastupa Hrgović uz druge brojne igrače Hajduka, došlo je do tučnjave. Kada je Carević trebao pucati penal, jedan je član BBB-a utrčao na parket, no ondje ga je spremno dočekao Mirko 'Cro Cop' Hrgović. Mirko se tijekom cijele sezone u Dinamu morao suočavati sa zvižducima domaćih navijača, pa čak i kada je zabijao za Plave iz slobodnih udaraca. Hrgović je bio vrlo vjerojatno jedini igrač kojeg u istom trenutku nisu voljeli niti Bad Blue Boysi niti Torcida, a treba spomenuti naravno i situaciju ispod sjeverne tribine Maksimira gdje su dinamovi navijači objesili zastrašujuću lutku obučenu u hajdukov dres broj 18 koji je inače nosio Hrgović, s druge strane dresa je bila iscrtana zvijezda petokraka. Lutka je visila na užetu, a među nogama je imala baklju.
Transferi Dalmatinom toliko su se zaredali da su dresove oba kluba nosila borjna imena. Marijan Buljat, Danijel Hrman, Goce Sedloski, Ardian Kozniku, Franko Andrijašević, Duje Čop, Srđan Mladinić, Mario Novaković, Željko Šoić, Dražen Boban, Dario Jertec, Ivan Bošnjak, Ante Rukavina, Mario Grgurović, Renato Jurčec… Stvari su se uzburkale i kada je Dinamo nedavno doveo Marka Brkljaču, jednog od najtalentiranijih Hajdukovih juniora, a čak je i Eduardo da Silva nedavno na pitanje bi li preuzeo Hajduk odgovorio - 'nikad ne reci nikad'.
Bilo je tu naravno i primjera u svjetskom nogometu pa su tako primjerice u Argentini Gabriel Batistuta i Claudio Cannigia prvo nosili dres River Platea da bi kasnije obukli dres najmržeg rivala Boce Juniorsa. U Europi je dakako najveći primjer prelazak Luisa Figa koji je 2000. prešao iz Barcelone u Real Madrid, a svi se sjećaju scena iz 2002. kada su na Nou Campu padale boce Whiskyja, ali i svinjska glava.
