Stjepan Deverić (62) jedan je od poznatih bivših nogometaša Dinama koji je tijekom karijere oblačio i dres Hajduka.
Omiljeni je lik osamdesetih, istinska legenda Plavih i Bijelih, reprezentativac i brzonogi napadač, kako to govore i pišu oni koji bolje poznaju njegov nogometni i ljudski opus.
Stjepan je uspješno nosio dresove Dinama i kasnije Hajduka tri i pol godine, pa se vratio svojoj najvećoj ljubavi - Dinamu. Igrao je legendarni Štef i za onu slavnu Ćirinu generaciju Dinama, opjevanu u pjesmama i pričama, iz 1982.
Iza sebe ima ostavštinu u Maksimiru od ukupno 9 godina igranja u plavom dresu u dva navrata - od 1979. do 1984. kad je nastupio u ukupno, prema podacima dostupnim na internetu, 102 puta uz 27 golova, a u drugom igračkom mandatu je od 1987. do 1991., nakon što se vratio iz Splita (Hajduk - 1984. do 1987. - 55 nastupa - 15 golova), za Dinamo odigrao 45 utakmica uz 8 golova. Također, Stjepan Deverić je bio član momčadi propale Jugoslavije koja je osvojila brončanu medalju na Olimpijskim igrama 1984. godine.
Na tim Olimpijskim igrama postigao je 5 pogodaka te je tako postao najbolji strijelac turnira zajedno s Borislavom Cvetkovićem i Danielom Xuerebom, te dijele naslov najboljega strijelca. Za Jugoslaviju je Štef nastupao 6 puta. Jutro nam se javio kako bi nam prokomentirao Brekalov dolazak u Hajduk. Josip Brekalo, Dinamovo dijete, uzburkalo je vruću zagrebačku navijačku krv do te mjere da je među Bad Blue Boysima okarakteriziran kao izdajnik, juda... Ovakav potez Brekala malo je tko očekivao.
"Dobro, Brekalov potez kao potez nije odan niti lojalan plavoj boji, možemo ga tako tumačiti, ali danas je to nekako normalno, a Brekalo je profesionalac. Najgore je kad ne znaš pozadinu situacije, što - zašto? Teško je zato komentirati nešto što je za nas sve ipak još nepoznanica. To znaju najbliži ljudi. Zna i sam Josip Brekalo. Navijači kao navijači... oni jedini uvijek gledaju interese kluba. Naravno da Boysima nije drago", rekao nam je Stjepan Deverić i dodao:
"U moje je vrijeme bilo drugačije. Ja kad sam otišao iz Dinama u Hajduk, tada je bila još Jugoslavija, a meni nije palo napamet zaigrati za Crvenu Zvezdu ili Partizan, ti klubovi me nisu zanimali. To je bio razlog zašto sam tada odabrao Hajduk, zato jer je hrvatski klub, a uz to je tu bila i specifična situacija. Nikad nisam ni pomisio zaigrati za Zvezdu ili Partizan, ma ni u ludilu, a kako je to bila Jugoslavija, van nisam mogao, a nisam imao previše opcija za razvoj. Jedini klub iz tzv. velike četvorke je bio još Hajduk. U to vrijeme, kad je dinamovac obukao dres Hajduka, to nije bilo toliko navijački razorno, izdajnički, kako je to danas okarakterizirano među navijačkim pukom. I meni su, istina, neki zamjerili taj potez, iako je bila Jugoslavija. Nitko od dinamovaca nije tada bio sretan da sam otišao. Međutim, takva je bila situacija. Jednostavno, tako se dogodilo. Dok se ne zna pozadina Brekalovog poteza, čista priča, teško je komentirati."
Stjepan Deverić je zaključio:
"Brekalo je razgovarao s Dinamom, očito je htio igrati, treba s druge strane i njega razumjeti. Tražio je sredinu gdje će igrati, gdje će se opet nametnuti Zlatku Daliću. Ne znamo, možemo mi sad lamentirati do sutra o tome je li ovaj Brekalov potez bio iz prkosa, osvete, ljutnje, profesonalnih pobuda ili sve nekako zajedno u kompletu...Svatko će to tumačiti na svoj način. Normalno da bi nam svima bilo drago da je Josip Brekalo došao kod nas. Nije, tako se odvilo i to je to. Niti ne znamo kakav je njegov zatvor bio u Fiorentini. On je profesionalac, on živi od nogometa, želi opet biti dio reprezentacije, Hajduk je njegov trenutni put. Ja vjerujem i nadam se da će Dinamo na kraju pokazati snagu i obraniti naslov".
