A oni su vrlo dobri. West Ham je trenutno šestoplasirana momčad Premier lige, vezali su i tri uzastopne pobjede (dvije u Premier ligi, jednu u FA kupu ovog vikenda). No, ono što je vinulo u tu neku orbitu slave trenera koji trenutno rade u Premiershipu je činjenica da je ove sezone skinuo skalp velikanima poput Arsenala, dva puta Liverpoolu, Chelseau, Manchester Cityju, a sa Manchester Unitedom odigrao je neriješeno.
Bilić je i van travnjaka izuzetno zanimljiv tip. Osim što svira gitaru i što je veliki roker, on je i akademski obrazovan građanin. Bivši proslavljeni Vatreni završio je Pravni fakultet gdje je njegov otac bio dekan, svirao je i u bendu Newera, a danas, naravno kad se nađe u Splitu, svira u Rawbau, bendu s kojim je napravio navijačku pjesmu uoči EURO-a u Austriji i Švicarskoj 2008. godine pod nazivom "Vatreno ludilo".
Da stvar bude bolja, Bilić je tada bio na kormilu reprezentaciju. Stoga je ova njegova pjesma naišla na oduševljenje hrvatskog nogometnog puka, a Bilić je izašao iz okvira tipičnih izbornika, definiravši sebe kao cool tipa.
Rasturao matematiku, bio je jedan od najboljih učenika
Da ne duljimo, u nastavku teksta donosimo vam zanimljivosti o Slavenu Biliću koje možda niste znali.
1. Slaven Bilić je završio Ekonomsku školu u Splitu. Bio je jedan od najboljih učenika pa je bio oslobođen mature. Posebno je bio dobar u matematici koju je "rasturao". Kasnije je završio Pravni fakultet na kojem je njegov otac bio dekan.
2. Bilić dobro govori četiri svjetska jezika, a uz to njegov brat Domagoj još mu je prije dao nadimak Nane, koji mu je ostao i danas.
S Kukočem stanovao u istoj zgradi
3. Kad je imao šest godina, kao i svako dalmatinsko djete obožavao je vodu, more, kupanje. Počeo je trenirati i plivanje, ali nije se dugo zadržao u njemu. Oduvijek ga je više privlačio nogomet, iako u plivanju nije bio loš.
4. Nekadašnji košarkaš Toni Kukoč i Slaven Bilić stanovali su u istoj zgradi u Splitu, išli su u istu školu. Zanimljivo, zajedno su počeli trenirati nogomet u Hajduku. Toni je poslije toga trenirao stoni tenis, a potom košarku u tadašnjoj Jugoplastici, koja je kasnije osvojila tri uzastopna naslova prvaka Europe.
5. Slaven je od kad zna za sebe zaljubljen u Hajduk. I sam naglašava kako se radi o momčadi koja može biti prva ili posljednja na tablici. "S Hajdukom se nikad ne zna", reći će Nane i biti u pravu. Da, Bijeli su za njega ostali svojevrsni stil života, a Split grad koji očarava.
Počeci u Hajduku nisu bili lagani
6. Ubrzo je Bilić ispunio svoj san. Počeo je trenirati u Hajduku. No, počeci u voljenom klubu nisu bili baš lagani. Bilić nije bio oduševio trenere i tadašnje čelnike Bijelih. I kada su htjeli da ga proglase netalentiranim pojavio se trener Sergej Krešić koji je istaknuo kako Slaven ima nogometnu nadarenost. Slaven je nakon toga još više zagrizao, pokazao svoj potencijal i na taj način se zahvalio Krešiću koji je vjerovao u njega. Naravno, kasnije je ostvario uspješnu karijeru.
7. U djetinjstvu je osim Hajduka jako volio i Liverpool. Kao mali Nane je maštao da jednog dana zaigra na Anfieldu u dresu ovog slavnog engleskog kluba. No, kako sudbina često zna biti vinovnik neočekivanih životnih obrata, Bilić je 1997. godine potpisao za Liverpoolovog ljutog gradskog rivala Everton. Na pitanje kako je to mogao, naglasio je kako je već ranije sve obećao momčadi sa Goodisona i da je čovjek od riječi.
Prvi stranac kapetan u povijesti Bundeslige
8. Igrajući za Karlsruhe, Bilić se nametnuo i postao lider momčadi nakon samo deset mjeseci u dresu ovog njemačkog kluba. Bio je prvi stranac kapetan u povijesti Bundeslige. Trener mu je bio Winfried Schafer. Sa ovim njemačkim klubom stigao je 1995. godine do polufinala Kupa UEFA, a Bilić je proglašen najboljim stoperom njemačke lige.
9. Bilić tijekom svoje karijere nije skrivao oduševljenje igrajući u Premiershipu. Posebno je bio oduševljen Londonom, u kojem je živio igrajući za West Ham. Kako je isticao, svidio mu se humor, stil života i naravno - glazba. Nane se oduvijek razlikovao od svojih suigrača, posebno po glazbi koju sluša. Bilić je uvijek govorio kako mu je glazba ispušni ventil i nešto što ga ispunjuje. Gitara je njegova ljubav, a kad tome pridodamo i njegove tetovaže, onda dobijemo pravog rokera.
Francuska 1998. kao kruna njegove igračke karijere
10. Najblistavije i najveće trenutke svoje karijere Bilić je ostvario na SP-u u Francuskoj 1998. godine, na kojem je Hrvatska predvođena trenerom svih trenera Miroslavom Ćirom Blaževićem osvojila brončanu medalju, svladavši u susretu za treće mjesto jaku Nizozemsku 2:1. Bilić je na Mundijalu odigrao sve utakmice, bio jedan od najvažnijih igrača Blaževića, pogotovo u obrani, a bio je povrijeđen. Nane je nastupao pod blokadam i masažama koje su svakodnevno trajale između tri ili četiri sata. Prvobitno je bio plan da odigra samo susret u skupini protiv Argentine, ali je ovaj nekadašnji stoper žrtvovao zdravlje za Hrvatsku. Inače, to je bilo posljednje veliko natjecanje na kojem je nastupao kao igrač.
11. Tijekom svoje karijere, Bilić je igrao za Hajduk, Primorac, Šibenik, Karlsruher, West Ham i Everton. Igrački nogometni put je završio tamo gdje je i počeo - u Hajduku.
Zanimljiva trenerska karijera
12. Nakon što je završio igračku karijeru, Bilić je zaplovio trenerskim vodama. Pa je tako u svojoj dosadašnjoj karijeri vodio Hajduk, U-21 reprezentaciju Hrvatske, A selekciju Vatrenih, Lokomotiv iz Moskve, turski Bešiktaš, a prošlog je ljeta zasjeo na klupu West Hama. Posebno se pamti njegovo skakanje od sreće u posljednjem kvalifikacijskom susretu za odlazak na EURO 2008. godine na Wembleyu, kad je sa 3:2 slavio protv Engleske izbacivši je tako sa ovog spoemutog velikog reprezentativnog natjecanja. U istom kvalifikacijskom ciklusu, Bilić je sa Hrvatskom skinuo skalp Gordi Albionu slavivši 2:0, u utakmici koja je ostala poznata po "krtici" na Maksimiru.
13. Bilić je 2008. godine proglašen UNICEF-ovim ambasadorom dobre volje. Također, počasni je član Hrvatske udruge za pomoć osobama koje mucaju "Hinko Freund", a osnivač je fondacije hrvatske nogometne reprezentacije "Vatreno srce", koja pomaže djeci u Hrvatskoj.
14. Dvostruki je dobitnik Državne nagrade za sport "Franjo Bučar". Kao član reprezentacije 1998. godine, te kao izbornik nakon uspješnih kvalifikacija za EURO 2008. godine.
