U ljetnom prijelaznom roku koji je donio dramatične promjene u svlačionicu maksimirskog kluba, jedno se ime istaknulo kao simbol nove ere – Dejan Ljubičić. Austrijski reprezentativac hrvatskih korijena, igrač s pedigreom iz njemačke Bundeslige i stariji brat bivšeg miljenika navijača, Roberta, stigao je kao slobodan igrač, ali s reputacijom koja vrijedi milijune. Nije trebalo dugo da pokaže zašto je Zvonimir Boban inzistirao na njegovom dolasku. U jednoj europskoj noći, na neutralnom terenu u Srbiji, Ljubičić se od pojačanja prometnuo u junaka, potvrdivši da je Dinamo u njemu dobio ne samo kvalitetnog veznjaka, već i vođu za budućnost.

Europska liga je u znaku Dinama. Sve o EL i Dinamu čitajte na portalu Net.hr. 

Bljesak u Europi

Datum je 2. listopada 2025. godine. Dinamo igra ključnu utakmicu 2. kola Europske lige protiv izraelskog prvaka Maccabi Tel Aviva. Zbog ratnih operacija u Izraelu, utakmica se u četvrtak igrala na TSC Areni u Bačkoj Topoli, formalno na Maccabijevom "domaćem" terenu. Nakon početnog šoka i vodstva Izraelaca u 14. minuti, momčad trenera Marija Kovačevića ekspresno se vraća. Mateo Lisica poravnava rezultat, a onda na scenu stupa Dejan Ljubičić.

Igrala se 19. minuta kada je strašan Dinamov desni bek Moris Valinčić, igrač reprezentativnog kalibra, sjajnim prodorom po desnoj strani probio obranu Maccabija i poslao povratnu loptu. Na pravom mjestu, u pravo vrijeme, našao se Ljubičić koji desnom nogom precizno pogodio bliži kut za potpuni preokret. Bio je to gol koji je pokazao njegov osjećaj za prostor i egzekutorsku mirnoću. No, to nije bio kraj njegove predstave.

U 72. minuti, pri rezultatu 2-1, dok su Izraelci pokušavali doći do izjednačenja, Dinamo je ispleo još jedan sjajan napad. Dion Drena Beljo povukao je loptu po desnoj strani i majstorskim potezom, vanjskim dijelom kopačke, poslao dijagonalu na lijevu stranu. Tamo je utrčao Ljubičić, primirio loptu i s nekih 18 metara filigranski preciznim udarcem pogodio suprotnu "malu mrežu".

Bio je to potez koji je slomio otpor suparnika iz Izraela i osigurao Dinamu pobjedu od 3-1, učvrstivši ga na vrhu ljestvice sa šest bodova. Te večeri, Dejan Ljubičić postao je "Dinamov junak iz Bačke Topole", igrač o čijim će se potezima pričati danima.

Dječački san i poziv koji mijenja sve

Da mu ugovor s Kölnom nije isticao, Dinamo vjerojatno ne bi imao nikakve šanse dovesti igrača čija se tržišna vrijednost procjenjuje na četiri milijuna eura. Za Ljubičićeve usluge bili su zainteresirani brojni klubovi, prvenstveno iz Njemačke. Priča kaže da je sve već bilo dogovoreno s jednim bundesligašem, navodno Union Berlinom, i da je Ljubičić praktički bio na putu za liječnički pregled. A onda je zazvonio telefon.

S druge strane linije bio je Zvonimir Boban, predsjednik Dinama, ikona hrvatskog nogometa.

"Sve sam već dogovorio s jednim klubom iz njemačke Bundeslige, ali onda me nazvao Zvonimir Boban. Oduvijek sam bio navijač Dinama, dječački mi je san igrati za taj klub", otkrio je Ljubičić u intervjuu za austrijski Kronen Zeitung.

Taj jedan poziv promijenio je sve. Ljubičić, koji sam sebe naziva navijačem Dinama od malih nogu, nije dvojio ni trenutka.

"Dogovorili smo se u 45 minuta, odmah sam rekao da dolazim u Dinamo. Presudila je moja želja, imao sam dobre ponude da ostanem u Njemačkoj, ali osjećao sam da se moram odlučiti na ovaj potez", pojasnio je u srpanjskom razgovoru za RTL Hrvatska.

IMA NEKA TAJNA VEZA /

Dejan Ljubičić za RTL Danas otkrio što je prevagnulo da dođe u Dinamo i gdje se vidi u momčadi Plavih

Boban je "stisnuo", a Dejan nije vidio drugu opciju osim one koja ga je vodila na Maksimir, u klub za koji je navijao od djetinjstva i u kojem je njegov mlađi brat Robert već ostavio zapažen trag.

Bundesligaško iskustvo i uloga vođe

Dejan Ljubičić nije u Dinamo stigao kao nepoznanica. Rođen u Beču, karijeru je gradio strpljivo i temeljito. Seniorske korake napravio je u bečkom Rapidu, gdje je s vremenom postao i kapetan momčadi. Uslijedio je transfer u 1. FC Köln, gdje je proveo četiri godine, igrajući i u prvoj i u drugoj Bundesligi. U sezoni 2024./25. bio je jedan od ključnih igrača u povratku "Jarčeva" u elitni rang njemačkog nogometa, upisavši 27 nastupa uz pet pogodaka i tri asistencije.

Njegovo iskustvo, taktička zrelost i tehnička potkovanost bili su upravo ono što je Dinamu trebalo nakon turbulentne sezone bez trofeja.

"Želim pomoći kao vođa, na terenu i izvan njega, i prenijeti ono što sam naučio u Kölnu. Osvajanje trofeja je obveza", jasno je poručio po dolasku.

Iako može pokriti sve pozicije u veznom redu, svoju idealnu ulogu vidi jasno. "Najbolje se osjećam na ‘osmici’, tamo igram ‘box to box’, tražim lopte, opasan sam za gol i to je za mene najbolja pozicija", otkrio je austrijski reprezentativac, dajući do znanja da se od njega mogu očekivati upravo onakve partije kakvu je pružio u Bačkoj Topoli – neumorno trčanje u oba smjera i opasnost po suparnička vrata.

Obiteljska veza i sjena prošlosti

Dolaskom Dejana nastavljena je svojevrsna "dinastija Ljubičić" na Maksimiru. Dvije godine mlađi brat Robert nosio je plavi dres godinu i pol dana, do siječnja 2024., kada je prešao u grčki AEK. Upravo je Robert bio najbolji izvor informacija o novom klubu.

"Niti jednu lošu riječ o Dinamu nije rekao, pa čak niti kada je odlazio iako mu je bilo teško. Rekao je da je ovdje uvijek ‘pun gas’, da se radi profesionalno, što mi je bitno", prepričao je Dejan, dodavši uz smijeh i bratsko zadirkivanje:

"Brat me zafrkava da je već igrao u Ligi prvaka, a da ja još nisam. Moram ga i u tome dostići."

Ipak, put Dejana Ljubičića nije bio bez kontroverzi. Kao 19-godišnjak, tijekom odmora u Bosni i Hercegovini, napravio je sramotan potez kada je s prijateljem gađao džamiju u Kiseljaku pivskim bocama, što su zabilježile i nadzorne kamere. Bio je to čin zbog kojeg je platio kaznu od 500 € i koji mu je priskrbio negativan publicitet. Međutim, Ljubičić se javno i iskreno ispričao.

"Želim se ispričati svima ovdje. Ono što sam napravio, to se više neće ponoviti. Ja nisam takav karakter. Ispričavam se svima muslimanske vjere", poručio je tada. Taj incident ostaje kao ružna uspomena i pogreška iz mladosti, koju je svojim kasnijim profesionalnim i ljudskim ponašanjem ostavio daleko iza sebe.

Izvan terena, Dejan je posvećen obiteljski čovjek.

"Imam dvoje djece, kćerku i sina s kojima volim provoditi vrijeme. Volim igrati i padel, i dobar sam u tome", otkriva svoju mirniju stranu.

Dejan Ljubičić u Dinamo je donio pobjednički mentalitet, iskustvo s najviše razine i, što je najvažnije, strast i želju za dokazivanjem u voljenom dresu. Njegov put od bečkih ulica, preko bundesligaških travnjaka do maksimirskog stadiona, ispunjenje je dječačkog sna. A ako je suditi po herojskoj večeri u Bačkoj Topoli, ovo je tek početak jedne velike plave priče.

POGLEDAJTE VIDEO: Robert Prosinečki: 'Atmosfera protiv Partizana na Maksimiru jedna je od najboljih koje sam doživio. Navijalo se 100 minuta, nevjerojatno'