Nogometne utakmice, osobito one na Svjetskom prvenstvu, često su više od samog sporta. One postaju pozornica emocija, nacionalnog ponosa i nezaboravnih trenutaka. Jedan takav trenutak, duboko urezan u sjećanje hrvatskih navijača, dogodio se 2006. godine na utakmici protiv Brazila, kada su suze izbornika Zlatka Kranjčara obišle svijet. Cico nas je napustio na današnji dan prije četiri godine.
Emocije koje nadilaze igru
Svjetsko prvenstvo u Njemačkoj 2006. godine bilo je posebno za Hrvatsku. Reprezentacija, predvođena izbornikom Zlatkom "Cicom" Kranjčarom, nosila je teret očekivanja nacije. Utakmica protiv moćnog Brazila, favorita turnira, imala je ogroman značaj. Pred 72.000 gledatelja na stadionu u Berlinu i milijardama pred televizijskim ekranima, intoniranje hrvatske himne "Lijepa naša" pretvorilo se u trenutak čistih, nepatvorenih emocija.
Cico, sin i "Lijepa naša"
Kamere su uhvatile Zlatka Kranjčara kako, dok svira himna, ne može suspregnuti suze. Njegovo lice odražavalo je mješavinu ponosa, strepnje i duboke povezanosti s domovinom. Taj trenutak postao je simbol hrvatskog nastupa na tom prvenstvu, a Cicine suze ostale su urezane u kolektivno pamćenje.
"Pa kako ne bi proradile emocije, ne znam kome nisu," izjavio je Kranjčar nakon utakmice. "Igraju Hrvatska i Brazil pred 72.000 ljudi i milijardama uz TV, na svjetskom ste prvenstvu, svira naša himna… I da, i sin vam igra, to je najvažnije, ima li što ljepše?"
Prisjetio se toga i Stipe Pletikosa, tadašnji vratar reprezentacije: "Sjećam se nevjerojatnog navijanja kroz cijelu utakmicu, a vjerojatno najupečatljiviji trenutak bilo je izvođenje hrvatske himne, i one suze meni predragog i prerano otišlog Cica Kranjčara, koje su vjerojatno svima prva asocijacija na tu utakmicu".
Više od izbornika: Nogometni velikan i simbol domoljublja
Zlatko Kranjčar nije bio samo izbornik; bio je nogometna legenda, ikona zagrebačkog Dinama i prvi kapetan hrvatske nogometne reprezentacije nakon osamostaljenja. Njegova karijera, kako igračka, tako i trenerska, bila je obilježena uspjesima, ali i dubokim domoljubljem.
Kao igrač Dinama, Cico je bio zvijezda momčadi koja je 1982. godine osvojila prvenstvo Jugoslavije, što se smatralo monumentalnim postignućem s obzirom na favoriziranje beogradskih klubova. Kasnije je ostvario uspješnu karijeru u bečkom Rapidu. Međutim, njegov povratak u Hrvatsku tijekom Domovinskog rata, u znak solidarnosti sa svojim narodom, pokazao je njegovu istinsku veličinu.
Njegov sin, Niko Kranjčar, također je bio dio reprezentacije 2006. godine, dodajući još jednu dimenziju emocionalnom naboju utakmice protiv Brazila. Niko je, govoreći o svom ocu, istaknuo njegovu nevjerojatnu vjeru u momčad i sposobnost da tu vjeru prenese na igrače.
Nasljeđe Zlatka Kranjčara
Iako je Hrvatska na tom Svjetskom prvenstvu ispala u grupnoj fazi, Cicine suze ostale su snažan simbol. One su podsjetnik na strast, ponos i emocije koje nogomet može izazvati. Zlatko Kranjčar ostavio je neizbrisiv trag u hrvatskom nogometu, ne samo kao vrhunski igrač i trener, već i kao čovjek koji je živio i disao za svoju zemlju. Njegovo naslijeđe živi i danas, a suze na utakmici protiv Brazila zauvijek će ostati jedan od najdirljivijih trenutaka u povijesti hrvatskog sporta.
POGLEDAJTE VIDEO: Dinamo se oglasio
