Naime, Ivan Klasnić u 119. minuti drugoga produžetka doveo Hrvatsku u 1:0 vodstvo! Već se slavio prolaz u polufinale, a onda je, u drugoj minuti sudačke nadoknade, Semih Sentürk zabio za 1:1. Naši šokirani nogometaši nisu imali mentalne snage za 11-erce, u toj psihološkoj igri Turci su slavili 3:1. Bilić nije znalo ili, bolje rečeno, nije imao iskustva za mentalno podići iz mrtvih. Kao što to, primjerice, sad radi u West Hamu.
'Uh, ta utakmica'
"Uh, ta utakmica... Ja bih prije no što progovorim o njoj želio nešto kazati o još jednoj velikoj pobjedi protiv Turske. Ljepše je pričati o pobjedama, zar ne? Dakle, htio bih o onom velikom trijumfu u dodatnim kvalifikacijama za Euro 2011. godine kad smo ih s 3:0 dobili u Istanbulu. Nakon onih turbulentnih kvalifikacija, bilo je stresa. No ta utakmica je za mene povijesna! Držim da je trijumf u toj utakmici bio jedan od najvećih pobjeda hrvatske reprezentacije uopće!", kazao je asistent Biliću iz toga perioda Aljoša Asanović za Jutarnji list.
Polufinale Eura ostalo je san
Ali do jedne od najvećih pobjeda nije došlo. Turska je imala više sreće, koncetracije i mentalne snage, što je bilo presudno i izborila polufinale.
"Te godine smo nekako bili najzreliji. Bili smo najsposobniji za napraviti taj iskorak koji se od nas nekako i očekivao. Nažalost, ta utakmica mi je ostala kao najbolnija. Svima, ne samo meni ili stožeru, već i igračima. Ostala je urezana kao najdublji ožiljak, onaj koji ostaje za sva vremena. Radilo se o fatalnoj utakmici u kojoj smo imali sve, a na kraju nam je ostalo ništa. U onim jedanaestercima nismo imali šanse, kad primiš onakav pogodak u zadnjoj sekundi, onda su igrači pod ogromnim pritiskom, vrata suparnika izgledaju kao ona hokejaška, mala, ne vidiš gdje lopta može proći. Emocionalni pritisak bio je prevelik. Bila je to prilika da odemo jako daleko, možda i do kraja", objasnio je Asanović.
