Ivanu Striniću ljetni gušti kratko su trajali, već 1. kolovoza javlja se na pripreme Milana, a o novoj sredini, izazovima koji ga čekaju i onima iza njega pričao je za Sportske novosti.
"Malo sam bio u Turskoj, sad sam u Splitu. Imao sam dva tjedna odmora, malo bi bilo i četiri. Ali to je život nogometnog profesionalca.", realan je Strinić.
Zauvijek će pamtiti Rusiju
"I u najboljim snovima teško je bilo to zamisliti. Ponekad bi me tko pitao - kakvi su ti snovi kao nogometašu? Eto takvi, to su ti snovi koje smo pretvorili u stvarnost. U najljepšim maštanjima ‘igrao sam’ na Svjetskom prvenstvu, a kamoli u finalu, da bi se u Rusiji to sve dogodilo. Na tako sjajan način", pričao je Strinić i bacio asocijaciju da pitamo: koliko je bilo ljudi koji su vjerovali da ćete vi, baš osobno vi, jednom igrati u finalu Svjetskog prvenstva. Što mislite?
Uvijek je vjerovao
"To znate bolje od mene, tko je vjerovao, a tko nije. Ja sam u sebe uvijek vjerovao. Inače ne bih bio tu gdje jesam. Razgovarali smo prije Rusije kakve sam imao probleme, da nisam igrao u Sampdoriji, zato sam presretan što sam bio dio svega toga, nečega nezaboravnog, što će se teško ponoviti.", istaknuo je lijevi bek Milana.
Žali li za zlatom?
"Definitivno. Naravno da postoji žal, vidjeli ste kako je tekla završna utakmica, šteta što nismo osvojili. Možda smo čak i zaslužili, kad se stavi na stol sve skupa, pogotovo ako se usporedi igra."
Još uvijek planira s reprezentacijom
"Hoćete iskren odgovor - ovog časa ne razmišljam ni o čemu. Nastojao sam se odmoriti koliko sam mogao, a čeka me opet novo dokazivanje u klubu. Malo je situacija komplicirana u Milanu, mijenja se uprava, trebat ću se jako dobro spremiti i koncentrirati za sezonu kako bih imao statusu kakav želim.", iskren je bio Strinić.
Dobio Dalićevo povjerenje
"Strašne probleme sam imao s aduktorom, zadnje tri utakmice igrao sam pod injekcijama. Međutim, izborniku nisam mogao reći - ne. Njegova je zasluga što sam odigrao ovaj turnir. Trebalo je imati muda staviti me u momčad unatoč svemu što se događalo, tom dugom neigranju. Definitivno, pohvale izborniku."
Najstresnija i najteža utakmica
"Sigurno je finale bilo najstresnije zato što sam bio ozlijeđen i nisam znao koliko ću uopće moći izdržati. Fizički najteže je bilo polufinale s Engleskom, također sam igrao ozlijeđen, nekako sam se najviše mučio u tom susretu. Kažem, dobio bih injekciju i na teren. Ne znam ni ja kako sam odigrao finale, iako zbog te blokade nisam posebno osjećao bol. Nosila nas je euforija, letjeli smo na tim krilima."
Ostanak Dalića
"Donijet će pravu odluku. Najvažnije je da se i on odmori, da sve to splasne pa na kraju kaže što je najbolje za njega i za Hrvatsku. Svi bismo definitivno voljeli da ostane, međutim svaka njegova odluka ćemo mi igrači pozitivno prihvatiti. Što god odluči, mi ćemo ga u tome podržati."
