Eh, da... Postoje ti neki trenuci u životima pasioniranih promatrača Prve HNL kada se, u navalama slabosti i naivnosti, ponadaju da bi se stvari zaista mogle popraviti, da bi zaista na domaćim, i eto igrom slučaja potpuno novim, travnjacima mogli gledati moderan nogomet popraćen zdravom klupskom atmosferom. Gleda čovjek odličan Dinamo, konkurentan Hajduk, preporođeni Osijek, modernu i atraktivnu Lokomotivu, taktički vrlo zanimljivu Rijeku, sjajan kontraški nogomet Gorice i zapita se - pa je li moguće da se HNL ovako unaprijedio u svega par sezone?
I jest, nema tu polemike, HNL je danas vrlo atraktivna liga s paletom mladih i kvalitetnih trenera, s hrpom mladih igrača i to ne samo iz Dinama i Hajduka, koji mogu ostvariti respektabilne karijere. Ali znate kako je to kod nas, u svima nama čuči ona doza sumnje, onaj glasić koji veli - "super je sve to, ali čekaj još malo i sve će se raz*ebati".
29.02.2020., Zagreb - Stadion Maksimir. 24. kolo Hrvatski telekom Prve HNL: Dinamo - Rijeka. Photo: Sanjin Strukic/PIXSELL
Atomski Dinamo i konkurentni Hajduk
Prije svega nekoliko mjeseci situacija u Prvoj HNL činila se možda čak i nikad boljom. Dinamo je gazio sve na krilima Danija Olma i ponajboljeg trenera u novijoj povijesti Nenada Bjelice, odigrala se Liga prvaka, napravio se dobar rezultat odmah na samom startu protiv Atalante, nije bilo sramote i nitko se sa zagrebačkim plavcima nije "nabacivao" kao sa starom kantom, cijene igračima su rasle, svjetski su mediji pisali o zagrebačkim "modrima" i njihovoj senzaciji. I to sve bez fizičke pristunosti, tada već pomalo zaboravljenog Zdravka Mamića i s gotovo neviđenim brojem navijača na utakmicama.
No, cvalo je i u splitskom taboru. Iako nisu igrali elitna europska natjecanja i ako su ispali od Gzire United u kvalifikacijama za EL, nekako je sve konačno počelo odisati optimizmom i na Poljudu. Rasterećeni igrama na dvama ili trima poljima, ako se u obzir nekim slučajem uzme i hrvatski Kup, Hajduk je počeo graditi neki novi identitet i čak to nije toliko loše izgledalo.
Damir Burić je radio neloš posao, nije to bila igra poput one Manchester Cityja ili Liverpoola kakvu je (ne)popularni Šolta priželjkivao, ali je držala Hajduk pri vrhu ljestvice i izgledali su konkurentno. Dogodio im se blagi pad, a onda su udarili najjaču kontru u novijoj povijesti, vratili su renomiranog trenera i stratega Igora Tudora, doveli su Marija Stanića i Ivana Kepčiju za operativce. Iza Dinamovih partija u Ligi prvaka, ovo je svakako bila priča godine.
05.07.2020., stadion Poljud, Split - Hrvatski Telekom Prva liga, 33. kolo, HNK Hajduk - NK Osijek. Samuel Emem Edouk. Photo: Milan Sabic/PIXSELL
Nagli uzlet Osijeka, Rijeke i Gorice
Isto tako, Osijek, Lokomotiva, Rijeka i Gorica sredili su svoje probleme i uzdigli se na novu razinu. Osijek je na početku sezone odmah otpustio trenera Dinu Skendera nakon serije od nekoliko loših rezultata, da bi nakon toga pogodili s Ivicom Kuleševićem, koji je doduše neko vrijeme tražio svoj sistem, ali na koncu je Osijek dobro evoluirao u njegovim rukama.
Rijeka je pak smijenila Igora Bišćana i to uglavnom zbog sukoba s navijačima jer njegova ekipa igrala je zaista vrhunski nogomet i to sa znatno slabijim i skromnijim kadrom od onog koji je Matjaž Kek imao na raspolaganju i bila legitiman kandidat za drugo mjesto. No, opet zaposlili su vrlo talentiranog Simona Rožmana, Slovenca s nešto skromnijim životopisom, ali s ogromnim kapacitetom i sjajnim idejama i u dogledno vrijeme bi se itekako mogao isplatiti.
Gorica se pak razišla sa svojim čudotvorcem Sergejom Jakirovićem, ali stigao je Litvanac Valdas Dambrauskas, vrlo školovani strateg, pokazalo se i odličan taktičar, koji je Goričane u svega nekoliko mjeseci učinio gotovo dvostruko opasnijom ekipom.
30.06.2020., Gradski stadion, Velika Gorica - Hrvatski Telekom Prva liga, 32. kolo, HNK Gorica - HNK Hajduk. Matija Dvornekovic Photo: Luka Stanzl/PIXSELL
Lijepa priča na Kajzerici
Na koncu dolazimo i do Lokomotive. Momčad s Kajzerice slabije je krenula u sezonu i samo zbog toga danas, pred kraj sezone, ispaštaju, a mogli su prekriženih ruku čekati završetak Prve HNL, baš kao i Dinamo. Trener Goran Tomić mučio se na početku sezone jer mu je klub malo ispraznio svlačionicu i uveo neke nove igrače pa je to sve trebalo posložiti iznova, no, u kratkom je vremenu briljantni Tomić fino modelirao svoje Lokose i dovukao ih, za sada, do drugog mjesta, onog koje vodi u Ligu prvaka. Svakako treba naglasiti kod Lokomotive kako trenutno igraju najbolji i najsmisleniji nogomet u ligi i to uglavnom na pogon vrlo mladih igrača. Zaista lijepa priča nam dolazi s Kajzerice.
Iako su u potpuno drugačijoj situaciji od ovih klubova koje smo sada nabrojali, Varaždin također ima jednu od impresivnijih priča ove godine. Iskoristili su potpuni nonsens Intera iz Zaprešića koji je dao otkaz Samiru Toplaku, jednom od najboljih hrvatskih trenera, i brže bolje su ga doveli kako bi ih spasio od ispadanja. Toplak je u suludo brzom roku posložio ekipu i sada je sigurnoj poziciji izvan zone ispadanja.
21.06.2020., stadion u kranjcevicevoj ulici, Zagreb - Hrvatski Telekom Prva liga, 30. kolo, NK Lokomotiva - HNK Hajduk. Trener Lokomotive Goran Tomic. Photo: Luka Stanzl/PIXSELL
'Reality check'
Kažemo, čovjek bi se ponadao da je konačno sve u redu, da će to konačno postati liga koju se isplati s uzbuđenjem pratiti cijele sezone, ali eto, rekli smo odmah na početku, naivno je bilo tako razmišljati. Baš naivno. HNL je ove sezone iznjedrio, kako imamo prilike vidjeti, hrpu lijepih i pozitivnih priča, ali malo nakon početka drugog dijela sezone uslijedilo je grubo prizmeljivanje. Taman kada smo pomislili kako bi konačno sve moglo savršeno klapati, udario nas je "reality check".
Prvi je počeo Dinamo. Već ove zime mirisalo je na prekid suradnje između Dinama i Bjelice, ali što ćeš, ne možeš čovjeka smijeniti ako daje dobre rezultate i ako ti je podigrao vrijednost igračima za sto ili više posto. Krimen mu je očito bio taj što nije dovoljno gurao mlade igrače, na kojima klub planira zaraditi i što je, nećemo se lagati, postao prvo lice kluba, što je postao miljenik navijača, a to neki očito ne mogu podnijeti.
16.04.2020., Zagreb - Nenad Bjelica sporazumno raskinuo ugovor s GNK Dinamo. Photo: Marko Prpic/PIXSELL
'Povratak prćije'
No, uletjela je, kao naručena, pandemija koronavirusa i Bjelica je preko noći smijenjen pod egidom rezanja troškova. Smijenio ga je Zdravko Mamić i to na sebi svojstven način, uz eksploziju. Javno je na svom Facebooku otkrio svima koliko Bjelica zarađuje i pritom naglasio da se ovaj ne želi odreći novca kako bi spasio klub od propasti. Bjelica je par dana kasnije raskinuo suradnju s Dinamom, a ovi su umjesto njega postavili neiskusnog Igora Jovićevića, koji je imao valjda samo jedan zadatak, ugurati što više mladih igrača u prvu ekipu i nadati se da će se barem jedan isprofilirati u što skorije doba kako bi ga klub mogao što skuplje prodati.
Bio je to fijasko "par exellence". Jovićević je imao najbolje namjere i gurati mlade igrače i koristiti ove Bjeličine vojnike i pokušati s nekom svojom taktikom i idejom, ali izgorio je čovjek te, na koncu, nakon serije loših rezultata, iako je osigurao naslov, dobiva otkaz. E sada, ako je netko slučajno potisnuo činjenicu da Mamić i dalje drži daljinski, iako je u Međugorju, nakon smjene Jovićevića mora prihvatiti tu situaciju.
Niti 24 sata nakon smjene Jovićevića, Dinamo je opet u rukama Zorana Mamića, čovjeka optuženog za izvlačenje novca iz kluba i Zdravkova brata, odnosno, čovjeka od najvećeg povjerenja. U godinu dana, Dinamo je opet prošao ludu vožnju na nekom polupokvarenom i zahrđalom "rollercoasteru" i sada je praktički opet tamo gdje je bio prije dolaska Nenada Bjelice. Mamići opet drmaju po svom, momčad izgleda nikad gore, upitan je plasman u Ligu prvaka, iz kluba viču da novca nemaju, dakle neće biti niti nekih pojačanja, a navijači koji su se taman navikli gledati "europski" Dinamo, morat će gledati "povratak prćije".
10.10.2019., Zepce, Bosna i Hercegovina - Povodom 100. obljetnica nogometnog kluba Zepce odigrana je utakmica protiv Dinama iz Zagreba. Zdravko i Zoran Mamic. Photo: Armin Durgut/PIXSELL
Čekajte, stiže i Hajduk
A da Dinamo ne bude jedini glavni akter nove HNL tragedije, da ne prolaze samo oni novu krizu, pobrinuo se Hajduk koji je svoju lijepu priču u samo nekoliko mjeseci pretvorio u lakrdiju. Financijski Hajduk dobro stoji, to se, eto, mora priznati, ali Tudor u pola godine djelovanja nije napravio baš ništa, osim što svako malo na "pressici" uđe u otvoreni konflikt s novinarima koji pišu kritički o klubu i što se, barem se tako nama čini, bavi previše sa svime, osim onim čime bi trebao - svojim poslom.
Hajduk je izgubio i ono malo zvijezda što je imao prije Tudora, pozitivno se pisalo o Nejašmiću, Juriću, Juranoviću, Caktašu, Posavcu, Dolčeku, Čolini, ali danas su ti dečki na žestokom udaru kritike zbog vrlo loše forme i neuvjerljivih partija. U vrijeme Burića prigovaralo se da Hajduk ne igra dovoljno ofenzivno, da ne zabijaju puno, da Burić ne iskorištava potencijal svojih igrača, ali činjenica je čovjek je Hajduk držao neporaženim i parirao je baš svima u ligi pa čak i Dinamu. Tudor je isprva radio neloš posao, nanizao je sedam utakmica bez poraza, ali onda je počeo strmoglav pad.
05.06.2020., stadion Poljud, Split - Hrvatski Telekom Prva liga, 27. kolo, HNK Hajduk -NK Inter Zapresic. Igor Tudor Photo: Ivo Cagalj/PIXSELL
Najgori nogomet u HNL-u
Tko je za to kriv? Neosporno je, Tudor ima kapacitet i znanje, ali očito ili želi previše od igrača koje ima, ili oni nisu dovoljno kvalitetni da bi ispunili njegove zadatke ili je možda promašio s taktikom. Njegovo ideja da "ne želi igrati seljački nogomet", rezultirala je time da je Hajduk u ključnim trenucima borbe za drugo mjesto gubio od Rijeke, Osijeka, Lokomotive, Gorice i Dinama, dakle baš svih konkurenata iz gornjeg doma, dok je protiv davljenika jedva izvlačio pozitivan rezultat i spašavao se sramote. Teško se za to može kriviti "stopera" Juranovića ili "krilne igrače" Dolčeka i Čolinu ili Hamzu koji i dalje igra, a odavno je rekao da neće produžiti ugovor i da ovoga ljeta ide.
Hajduk danas igra najgori nogomet u Prvoj HNL. Žalosno je, ali prema svemu viđenom, tako je. Hajduk je peti na ljestvici, više nema gotovo nikakve šanse izboriti Ligu prvaka, što je bio prvi cilj ove sezone i donedavna realnost, a Tudorova objašnjenja nisu baš najuvjerljivij. Navijači su nezadovoljni i vjerojatno je pitanje vremena kada će početi zazivati njegovu smjenu, a prijašnja iskustva kažu kako bi s njim mogli odletjeti i sportski direktor, pa tko zna možda i predsjednik. Dakle, opet sveopće rasulo na Poljudu, baš kao i na Maksimiru, a prije nekoliko mjeseci bila je to zaista prekrasna priča. Ostavljamo, dakako, mogućnost da se sve promijeni do početka nove sezone, ali za sada se čini teško, gotovo nemoguće.
04.03.2020., stadion Poljud, Split - Hrvatski Telekom Prva liga, 25. kolo, HNK Hajduk - GNK Dinamo. Atmosfera prije pocetka utakmice.Photo: Ivo Cagalj/PIXSELL
Prebacivanje fokusa
I što smo na kraju dobili? Pa otkako je se prvenstvo ponovo pokrenulo nakon korona-pauze, zapravo cijela nogometna Hrvatska priča o ekipi koja se bori za drugo mjesto. O sjajnom Osijeku, o izvanserijski dobroj Lokomotivi, o Rijeci koja ima novi uzlet, pa onda i o Gorici koja bi sljedeće sezone mogla legitimno se boriti za mjesta koja vode u Europa ligu, pa čak eto i o Varaždinu koji je izveo čudo i iščupao se s posljednjeg mjesta te će na koncu vjerojatno ostati prvoligaš.
Tragični scenariji koji iz sezone u sezonu isplivavaju na Poljudu i Maksimiru vjerojatno su već svima polako dosadili, ako ne dosadili, onda barem izazivaju neki revolt ili gađenje. Stoga, nemamo ništa protiv toga da se fokus s njih polako prebaci na ostale klubove, oni su barem uređeni, imaju jasnu viziju i jasne ciljeve koje polako i temeljito ispunjavaju. Jednog dana kada se dva najveća hrvatska kluba malo ugledaju na njih, možda ćemo tada konačno imati ligu kakvu željno iščekujemo. Kažemo, HNL se unaprijedio i to jako, ali opet Dinamo i Hajduk su se itekako pobrinuli da ga unazade. Baš im, eto, hvala na tome.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Net.hr-a.
