Darijo Srna uživao je uoči Božića na Barbadosu, pa je koji dan svratio do Zagreba i produžio do svog Metkovića. Kompletna obitelj Srna je na okupu, a glavna zvijezda ovaj put nije tata Darijo (29), već malena Kasja.
No, ni na odmoru Darijo Srna se ne opušta, profesionalizam ga je odavno naučio da preveliko opuštanje može skupo stajati.
"Uživamo u Metkoviću, uvijek je lijepo biti s obitelji, biti u svom gradu. Treniram, aktivno se odmaram. Nema puno vremena, Šahtarove pripreme počinju već 9. siječnja. Idemo u Dubai, moramo se maksimalno spremiti za proljetni dio sezone. Deset je utakmica pred nama, idemo na svih deset pobjeda, želimo osvojiti prvenstvo i Kup", kaže Srna za sportski tjednik Max.
Kao Šahtarov kapetan prava je osoba da ocijeni 2011. godinu. Kako je momčad iz Donjecka počela činilo se da im nitko ne može stati na kraj. U Ligi prvaka zaustavila ih je tek Barcelona, dok u Ukrajini nisu imali premca. Zima je donijela tamnije tonove, Dinamo bježi jedan bod u prvenstvu, a Šahtar je igranje u skupini Ligi prvaka, u konkurenciji APOEL-a, Porta i Zenita zaključio na posljednjem mjestu i ispao iz Europe.
"Kad pogledam godinu onda je, kada je o klupskoj sezoni riječ, mogu podijeliti na dva dijela. U prvoj polovici godine bili smo senzacija Lige prvaka, izbacili Romu, igrali četvrtfinale. Šteta što nam je za protivnika stigla Barcelona. I prije nego nas je ždrijeb spojio govorio sam da ne bih želio Barcelonu i Real. Sa svima drugima Šahtar se može nositi. Ali, napravili smo veliku, povijesnu stvar. Ucrtali smo Donjeck na nogometnu kartu Europe i svrstali se među velikane. Kiksali smo u Europi u drugoj polovici godine, ali i to iskustvo smo morali proći. Nogomet zbog tih uspona i padova i jest najpoželjniji sport. Da tih izmjenjivanja na vrhu nema, onda bi sve postalo dosadno. Nije to ništa čudno, vidite što se dogodilo Manchester Unitedu, ispao je iz Lige prvaka, ni Manchester City nije prošao skupinu. A u Engleskoj se bore za naslov. Ukupno gledajući, bez obzira na ovo razočaranje, mogu biti zadovoljan. Šahtar je ispao i nizom nespretnih okolnosti. To bih nazvao našim slabim trenutkom, no vrlo brzo ćemo se vratiti tamo gdje nam je mjesto. Imamo kvalitetnu momčad, to su sve klasni igrači, o treneru ne trebam ni govoriti", kaže Srna.
Navršio je 29 godina, u najzrelijim je igračkim godinama i po vrijednosti drugi je hrvatski igrač. Luka Modrić je procijenjen na 33, Srna na 16 milijuna eura.
Puno je klubova koji bi Srnu željeli u svojim redovima, a njegovi kritičari mu zamjeraju što se nije nigdje maknuo iz Ukrajine. A Srna ih iz sezone u sezonu demantira. Pa je sa Šahtarom osvojio Kup UEFA-e, pa ga doveo među osam u Europi... Sada ga silno želi Galatasaray. Darijo nije opterećen, na svaku konstataciju o zanimanju nekog kluba za njega odgovara smiješkom. Njemu se nikud ne žuri.
"Ma, što ću više ponavljati. Šahtar je moja sudbina, moj klub, Ukrajina je moja druga domovina. Što se mene tiče, bit ću posve miran završim li i karijeru u Šahtaru, a ako klub želi nešto drugo, tako ću i napraviti. Obožavam Donjeck, navijače Šahtara, obavezan sam prema predsjedniku kluba Rinatu Ahmetovu i bit će onako kako on kaže."
Kada se spomene neatraktivnost ukrajinske lige Srna se bori argumentima. Svjestan je on da to nije rang liga petice, ali ukrajinska liga je, po njemu, u samom vrhu europskog nogometa.
"Ukrajina raste iz godine u godinu. Nekome sa strane može se činiti da to nije dobra liga, ali Ukrajina korača velikim koracima prema naprijed. Šahtar i kijevski Dinamo već su dokazane europske veličine, a pogledajte s kakvom se lakoćom kroz skupinu Europske lige prošetao Metalist iz Harkiva. Dnjipro ulaže velike novce u momčad, napreduje Tavrija... U Ukrajini se igra kvalitetan nogomet, nitko ne smije podcijeniti tu ligu!", napominje Srna koji prati zbivanja u hrvatskom nogometu koja se, izuzev reprezentacije, svode na sudačke čelnike u pritvoru, igrače u zatvoru zbog namještanja, štrajkove zbog neisplaćenih plaća...
"Užas jedan! Zabrinut sam za budućnost hrvatskog nogometa, baš sam zabrinut. Žalosno je što se događa, šokiralo me ono kad su igrači sjeli na teren umjesto da utakmica započne. Pa, ti momci nemaju od čega živjeti, a svoj život su dali u karijere. Sramim se! U Ukrajini sam morao lagati da kod nas ipak nije sve tako loše", iskreno je priznao Srna.
