Vaš životopis nije toliko poznat široj javnosti, možda je najbolje da se predstavite sami, u nekoliko rečenica. Koliko dugo ste u nogometu? Igrao sam nogomet od pelena, a moj maksimum je bila proba u drugoj momčadi Dinama. No, ipak je prevladala želja za znanjem i naukom. Magistrirao sam pravo i evo apsurda, specijalnost u magisteriju mi je bilo pranje novca, da bi sad, 20 godina kasnije, išao po seminarima za sprečavanje pranja novca. Inače, funkcija je bilo puno. Bio sam najmlađi zamjenik Grada Zagreba u njegovoj povijesti, bio sam HDZ-ov zastupnik u Saboru, bio sam predsjednik Odbora za zakonodavstvo, bio sam tri godine član Vijeća Europe u Strasbourgu, bio sam podžupan Zagrebačke županije, bio sam gradonačelnik grada Svetog Ivana Zeline, bio sam i zamjenik prinudnog upravitelja Grada Zagreba za vrijeme ustavne krize kad predsjednik Tuđman nije priznao mandat Draženu Budiši. Što se tiče nogometa, s grupom ljudi bio sam prvi u Hrvatskoj koji je osnovao jedan županijski nogometni savez 1994. godine. Bio je to Nogometni savez Zagrebačke županije i od tada donedavno sam bio predsjednik tog saveza. Mandat mi je prestao nakon bestidnih i sramnih odluka Disciplinske komisije HNS-a, kad su me kaznili doživotnom zabranom bavljenja nogometom.
Ovaj epilog dio je Vaše sudbine vezan za Igora Štimca... Ne znam zašto bi to bilo vezano za Štimca i zašto vi svi Štimca tako preferirate i gurate naprijed.
Kako to mislite 'mi ga guramo?' Pa mediji, i to maksimalno, ima tretman k'o da je faraon.
Pa dobro, da probamo na početku odmah riješiti tu situaciju. Vi ste u startu bili predsjednik Zagrebačkog saveza, dakle dio Mamićevog miljea... Ma kakvog Mamićevog miljea, ma kakvi, gospodine, pa gdje bih ja to sebi dozvolio? Pa ja sam pročitao više knjiga u životu nego ih je Mamić vidio. Čekajte, kolega...
Ma dobro, ali govorimo sad o slici koja već postoji u javnosti, a ta je da ste prešli iz Mamićevog u Štimčev tabor. Volio bih da to nekako objasnite... Ma gledajte, ja imam previše odvjetničkog posla da bih išao okolo i sebe negdje gurao. Znate, ja sam u ratu bio zamjenik javnog tužitelja. Prema tome, nešto sam dao, možda i više nego ljudi znaju... Da se vratimo na Mamića i Štimca. Niti u jednom se trenutku nisam osjećao manje vrijednim i manje sposobnijim od njih, dapače.
Znači, niste ni u jednom trenutku bili dio ni jedne ni druge struje? Ma gledajte – ne! Apsolutno ne! Ja sam pokušavao kao potpredsjednik HNS-a više puta od gospodina Markovića ishoditi određene demokratske promjene u Savezu. Pogotovo na tim putovanjima, kad smo znali ići na neke sastanke u FIFA-u, UEFA-u, na daleka putovanja. Znao sam mu govoriti: 'Vlatko, mi moramo napraviti demokratske iskorake u Savezu, rak-rana hrvatskog nogometa je sudačka organizacija, ajmo to mijenjati. Nisam za to da se ljudima sijeku glave bez dokaza, ali ajmo nešto.' Ma kakvi! Vi ste mogli o svemu razgovarati s njim, samo ne o sudačkoj organizaciji. To su njegovi prijatelji, i tako dalje, i tako dalje...
A što bi on onda odgovorio u takvim situacijama? Pa recimo, kad sam mu rekao da će ga četvorica članova Izvršnog odbora napustiti ako ne smiri Zdravka Mamića na tim sjednicama, na kojima je Mamić često puta bio i bezobrazan i vrijeđao je pojedine ljude, onda mi je Vlatko odgovorio: 'A, Ivo dragi, pa njegov otac je moj prijatelj.' Dakle, Mamićev otac. A ja kažem njemu: 'A teško, Vlatko, da vam je prijatelj, pa njegov otac je umro.' A on veli: 'Pa što ima veze, on je moj prijatelj.' Ja sam rekao: 'Dobro, nek' vam onda bude i dalje.' I to javnost ne zna, ja sam neposredno prije onih lomova na prosinačkoj skupštini HNS-a imao dva, tri sastanka s Markovićem i predlagao sam mu iskorake ovako: 'Učinite te i te demokratske iskorake u HNS-u, ja ću vam biti šef izbornog stožera i garantiram da ćete proći na izbornoj skupštini bez protukandidata. Međutim, očito da je taj osječki lobi, koji je najveće zlo hrvatskog nogometa, bio jači od jednog Brlekovića i Marković je poslušao njih. U takvom momentu ja sam smatrao da je samo pitanje trenutka kad će ovo sve puknuti, Štimac je već bio najavio svoju kandidaturu, smatrao sam ga jednim od naših najboljih nogometaša, koji je dao ogroman doprinos trećem mjestu Vatrenih na SP-u 1998. Trend je u to vrijeme bio da poznati nogometaši postaju predsjednici u Europi i svijetu, makar se to danas pokazuje ne baš tako dobrim. Jedno je imati nešto u nogama, a drugo u glavi, razumijete? Štimac je zamolio za podršku, ja sam napravio dobar dio njegovog programa, on je to prihvatio i, jednostavno, ja sam mu dao podršku.
Međutim, Zagrebački savez je u najvažnijem trenutku okrenuo leđa Mamiću. Jeste li tih dana imali problema zbog toga? Jesam. Imao sam i tada, a imam i danas nekih anonimnih poziva. Samo ja se ne bojim i poručujem im: Samo neka dođu! Samo neka dođu! Ako su muškarci, onda će ići jedan na jedan, a ako su kukavice, onda neka samo dođu, evo to je moj odgovor. Bilo je vrlo vulgarnih vrijeđanja, svega, ali ja sam i u politici na to naučio, znate? Pa ja sam rođeni Sesvečanin, znate da sam ja rekao Mamiću da on meni nema što govoriti o izdaji Grada Zagreba, jer sam se ja ovdje rodio, bos hodao po svome gradu, biciklom se vozio iz Sesveta na Trg bana Jelačića s dečkima na kavu, a on je došao tko zna odakle u Zagreb. Onda je poslije zašutio. Moja obitelj je ovdje od 14. stoljeća, na periferiji Zagreba, i ako je netko Zagrepčanin, onda sam to ja. I dinamovac, naravno.
http://www.youtube-nocookie.com/v/q9qNUJ16X6U?version=3&hl=en_US
Je li Vas iznenadilo uhićenje Širića i Djedovića? Ma kakvi. Ja sam jedan od rijetkih pravnika u Hrvatskoj koji je bio baš sve – i sudac, i javni pravobranitelj, i javni tužitelj, i odvjetnik. Ne znam postoji li u Hrvatskoj tako kompletan pravnik. Takav je bio moj životni put. Znate što je javni tužitelj. Prema tome, ja sam slične stvari vodio i znam tu problematiku u detalje. Meni je mentor bio Anto Nobilo dok smo zajedno radili u tužiteljstvu. S obzirom na sve te silne, silne, silne sudačke nepravde, ja sam znao da nije baš sve slučajno. Znao sam da će sazreti stvari u društvu da se krene u to. Meni je bilo potpuno jasno da nogometna organizacija tako velike probleme sama ne može riješiti, nema šanse.
Izgleda da ste prije dana D znali da se sprema akcija? Ne bih o tome. Gledajte, to su stvari koje su kažnjive po zakonu da se o njima govori. Sve te uskočke stvari. Mogu samo reći, svaka im čast, neka rade svoj posao.
Dokle seže 'nogometna korupcijska hobotnica' u Hrvatskoj? Od drugih županijskih liga pa do vrha. Pa zašto ja ovih dana govorim da hrvatskom nogometu treba sazivanje Skupštine HNS-a, ali ne s ovima koji su sada tamo, nego samo oni koji nisu u sukobu sa zakonom, koji mogu donijeti najsvježije sudsko uvjerenje da se protiv njih trenutno ne vodi kazneni postupak.
Koliko trenutno ima nogometnih dužnosnika protiv kojih se vodi neki kazneni postupak i kojima nije mjesto u sportu? Po najnovijem su: Širić, Djedović, Vićan, Uljan, predsjednik Zagrebačkog nogometnog saveza, Damir Vrbanović, protiv njega se vodi isto jedan težak kazneni postupak, Mamić je na presici mahao tamo nekim papirom, on je izgleda oslobođen za ono torbarenje dionicama, ali u vrijeme dok je bila ona famozna skupština HNS-a, on tamo nije smio biti. Protiv Rena Sinovčića se također vodi nešto, ako to nije gotovo u međuvremenu... Nisu samo ovi Markovićevi, ima i u Štimčevoj grupi takvih...
http://www.youtube-nocookie.com/v/3LKa_r4b-30?version=3&hl=en_US
Slažete li se da postoje dva tabora, te da je situacija u nogometu gora nego na razini države. Stranke su ipak legalno sredstvo borbe za vlast, dok su ovakve podjele na dva kružoka, Mamićev i Štimčev, kao što je u našem nogometu, više neka sicilijanska slika? Je, je, nogomet je samo ogledalo odnosa u društvu, ali u onoj najgoroj varijanti. Prema tome, možemo se složiti da je tu situacija gora nego u državi.
Koliko je tu pridonijela i slabija kontrola u nogometu? Preko namještanja se prelazi kao preko ukora u osnovnoj školi, neš' ti namjestit koju utakmicu, podmazat kojeg suca... Pa da, istina. To vam je ono: zašto ne bismo svojim dečkima malo pomogli.
Za Željka Širića kažu da je drugi najmoćniji čovjek u hrvatskom nogometu, o tome se dosad nije toliko znalo... Kako se malo zna, ne zna se malo. Pa sve se zna...
Pa u široj javnosti baš nije bio percipiran kao drugi čovjek hrvatskog nogometa? Nego tko je bio percipiran? Pa nije valjda onaj smiješni Šuker bio, ha, ha, ha, ha? Ma gledajte. Možda je Širić nešto lukaviji od prosjeka u tom nogometu, ali onaj tko malo poznaje nogomet, znao je da bez Širića nije isto kao i sa Širićem što se tiče rezultata, to je bila javna tajna. On je u svoje vrijeme ušao u top 50 sudaca u svjetskom nogometu, onda je bila ona jedna utakmica na Kantridi, Rijeka – Hajduk, gdje je bezočno pokrao Rijeku. Inače, ja sam bio u to vrijeme direktor Rijeke. Poslije se vadio da nije vidio dobro crtu jer je padala kiša, znate... Onda ga je branio Goran Marić, čuveno Oko sokolovo u to vrijeme. I tek druge subote je Marić priznao da je Širić trebao suditi penal za Rijeku. Ja sam tada javno rekao Širiću: 'Neću ti dozvoliti da me reketariš!' Vidite da sam ipak malo bio ispred svog vremena, je l' tako? To je bila 2002. godina.
Širić i Mamić su bili dvije, tri godine u svađi... Onda su se 2005. godine javno pomirili, sjećamo se slika velike ljubavi iz novina. Dinamo je od tada osvojio sedam prvenstava zaredom... A Mamić slavodobitno najavljuje još sedam... Pa eto, vidite po tome da je Širić jedna beznačajna persona i figura u Hrvatskoj. Te godine kad su se svađali on i Mamić, Dinamo je ispao u ligu za bedaka. Ja mislim da je to bilo slučajno, ha, ha, ha, ha. Dinamo nije imao momčad, ha, ha, ha.
Kakav je Širkan osobno? Kako Vas se dojmio ovako, u svakodnevnoj komunikaciji? Ovako je on druželjubiv, prava slavonska lola i bekrija. On inače ima svoj bend, tamburaše koji ga uvijek prate i odmah dođu kad ih nazove.
Pa to ni Mamić nema... E ne znam ima li Mamić svoj bend. Širić ima svoje tamburaše koji su uvijek spremni doći...
Kako se zovu, je l' znate? To su isto neki 'dukati', s obzirom na prirodu posla, je l'? A ne, ne znam, nisam vam ja taj, ali oni su bili po svim tim putovanjima kad bi išli... A kad je Širić završio sudačku karijeru, brzinom svjetlosti je napredovao u hijerarhiji HNS-a. Odmah je iz igre ispao Vučemilović, ustupio mu je svoje mjesto u Izvršnom odboru, Djedović u sudačkoj komisiji, tako da je on danas neprikosnoveni gospodar života i smrti u sudačkoj organizaciji. Tko malo poznaje te prilike, zna sve to.
U kakvoj je on vezi sa Zdravkom Mamićem? Je li se držao podređeno ili kao neki šef? Ma ne, gledajte. Ja mislim da vi svi novinari činite uslugu Zdravku Mamiću što ga tako uzdižete. Vi ga svi činite nadčovjekom. Ja njega ne doživljavam kao takvu veličinu. Da otvorim paštetu, Mamić bi ispao, kako je jednom rekao Mesić. Šta me briga za Mamića?! Mamića je stvorilo ovo društvo i on će tako dugo trajati dok ga društvo bude podržavalo... Ja njega ne doživljavam kao neku veličinu. Ja sam mu se na sjednicama čak znao i smijati. Kad me pitao: 'Što se ti smiješ?', ja sam odgovorio: 'Pa smijem ti se, neću valjda plakati.' Znate, imao je on i na sjednicama Izvršnog odbora nekih svojih osebujnih razmišljanja. Pa bi neki gurnuli glavu među koljena, dečki na Izvršnom odboru. Brzo bi on završio, jer kako ga taj bijes uhvati, tako ga i brzo prođe, te on opet postaje kooperativan nakon toga. Ima te amplitude u ponašanju.
Kolike kazne prijete Širiću i Djedoviću ako im se dokaže krivnja? Do osam godina zatvora, ali svaka kazna je splet olakotnih i otegotnih okolnosti. Svaka kazna je individualna, zakon propisuje raspon donje i gornje granice. Bitno je reći koja su tri moguća raspleta. Prvi je da se oni sve vrijeme suđenja brane šutnjom, ali teško da će tako biti, da ništa ne priznaju i da im sud ako ima dokaze izreče kaznu ili da ih oslobodi. Druga je mogućnost da se brane aktivno, da nikoga drugoga u to ne uvlače niti uključuju i da sud opet na kraju odluči. I treća varijanta je da se dogodi ovo što je postao obrazac kod nas u zadnje vrijeme, dakle slučaj Ježić, slučaj Mravak, Branka Pavošević, Nevenka Jurak, slučaj Barišić... da su bili jako čvrsti i tvrdi u početku, ali s vremenom su se lomili i na kraju propjevali i sve priznali. U takvom slučaju, sigurno da to organi gonjenja cijene jer su došli do spoznaja počinjenja kaznenih djela za druge osobe, i tako dalje, i tako dalje... Teško je zato govoriti kakva će kazna biti.
Kako ocjenjujete potez junaka Hajduka Hrvoja Maleša? To je čin građanske hrabrosti i to je građanska dužnost, ali u ovim našim prilikama i vremenima zaista je jedan vrlo hrabar potez. Očito da je njemu toliko puno bilo stalo do funkcije u Hajduku da je bio spreman i na ovakav rizik, i to je za svaku pohvalu. I zato me čudi ovo što sam vidio da ga Kerum osuđuje nakon svega.
Možda Kerum nije znao za akciju pa mu je to zasmetalo? Pa moguće je. U svakom slučaju, ovo će koristiti Hajduku i svim drugim klubovima. Ne znam što je to Kerumu moglo smetati...
Kad sve ovo pričate... ne čini li Vam se da je hrvatsko društvo trenutno zapravo jedna amaterska sredina općenito, čiji je krajnji domet i u nogometu poluamaterska liga? Jesu li umjetno 'blagostanje' održavali upravo crni fondovi? Praksa kod nas je takva da smo mi već odavno prestali biti profesionalna liga i građanska sportska dužnost nalaže Markoviću da sazove tu Skupštinu što prije i, između ostaloga, da se izabere ta privremena vlada. S druge strane, treba uvesti kriterij poluprofesionalizma... kao što je Danskoj.
Što to znači u praksi? Objasnite malo... To znači da je nogometaš u Danskoj, koja je uređenija država od Hrvatske, koja nema ništa lošiju reprezentaciju od naše, prijepodne konobar, a poslijepodne igra nogomet. To je poluprofesionalizam. Dakle, možete imati igrače koji su čisti profesionalci, koji samo žive od nogometa, a imate i amatere.
Dakle, i u istom klubu? Jasno, taj amater ima određene stimulacije, dodatne bonuse...
Selekcija ovisi o procjeni kluba koliko je netko kvalitetan igrač.. Upravo tako, ako imaju nekog super talentiranog, onda ćemo mu dati profesionalni ugovor, ondje će ga čuvati i njegovati da bi ga sutra prodali i da bi klub imao koristi. To nije nikakva mudrost, samo treba imati volje to napraviti.
Ako kod nas godinama vlada sudački reket, tko brani onome tko je platio neku utakmicu, a pogotovo onome tko taj reket provodi, nekom sucu ili šefu sudaca, da na kladionici uplati 100.000 eura na tip x2 i digne po utakmici 30.000 eura? Koje su dublje posljedice svega toga? Ovo je najbolje novinarsko pitanje koje sam čuo ovih dana, a čuo sam jedno tisuću pitanja vaših kolega... Upravo to! Nije tu samo stvar da ćete uzeti od nekoga novce ili pomoći da jedan klub ostvari rezultat, nego se možete i kladiti jer znate koliki će rezultat biti. Bravo, izvanredno pitanje kojeg se nitko od vaših kolega nije sjetio...
Ako je u lancu dvoje, troje ljudi, što je minimum po jednoj utakmici... Ma kakvi, ne mogu dvojica, trojica biti. Mora ih biti više, pa moraju i suci biti u talu... Pa mora sucu netko reći da tako mora biti... ne?
To je onda već pet ljudi koji će sigurno staviti nešto na kladionici? A ne, nije pet, a što je s onim kontrolorom koji kontrolira suđenje i koji treba pokriti to suđenje? A što je s delegatom koji treba napisati da je sve bilo u redu? Što? E, dragi moj, pa nije to baš tako da se može svesti na ime ili dva. Pa to su lanci cijeli... znate. Samo što se zna odnos i hijerarhija, zna se tko su generali, tko su pijunčići... Zna se da oni koji to moraju pokriti možda ne dobiju niti jednu jedinu lipu, jer ako ne pokriju, onda više neće tako brzo opet biti tu. Znate vi tko je šef kontrolora dvije zadnje godine? Što mislite tko? Jedan ugledni saborski zastupnik – Ante Kulušić!
Pa njega gura ova Štimčeva struja... Koja struja? Pa Štimčeva struja se raspala. Igor je imao bezrezervnu podršku nas 27 i bili smo spremni ići do kraja i poginuti ako treba. Međutim, u jednom momentu prije par mjeseci, Štimac je iz čista mira puk'o i rekao: 'Dečki, žao mi, ja se iz svega ovoga povlačim.' Pa ja sam s njim pričao prije neki dan i ponovno ga pitao zašto je odustao. Rekao mi je da nije više mogao izdržati taj nivo pritiska i kaljuže kojom su nas obasuli sa svih strana.
Koje je rješenje za spas hrvatskog nogometa? Ili barem dobar početak? Vrhuška HNS-a mora sazvati tu izvanrednu Skupštinu, ako ima imalo morala, ako stid postoji za tu kategoriju ljudi, i građansku odgovornost, i tako dalje...
Vi, dakle, i dalje imate tu iluziju da grupa ljudi koja je dovela do svega ovoga sada može nešto bitno promijeniti? A gledajte, pa ne možemo vi i ja sazvati Skupštinu. Mogao bi ministar uprave, a najbolje da će to Mlakar napraviti?! Najbitnije je ovoga časa za spas hrvatskog nogometa izabrati jednu privremenu i prijelaznu vladu, koja će prvo osigurati maksimalne uvjete i mir reprezentaciji da se priprema za EURO. A onda bi ljudi bez mrlja i krim-pedigrea trebali organizirati jedne sveobuhvatne demokratske i poštene izbore na razini cijele nogometne organizacije. Ne samo za predsjednika HNS-a! Vi imate klubove gdje po sedam godina nije bilo izbora, a klubovi su temeljne jedinke nogometnog sporta. Dakle, izbori u klubovima, pa izbori u nogometnim središtima, pa iznad toga izbori u županijskim nogometnim savezima, te onda prava i kvalitetna izborna skupština HNS-a. I neka se kandidira tamo tko god hoće za predsjednika, tko smatra da ima moralne i stručne sposobnosti. Ne znam hoće li proći, ali spremaju se novi izbori kakve Hrvatska ne pamti!
Jeste li i Vi pretendent za funkciju predsjednika? To još niste bili... Ne razmišljam o tome jer se spremam u Ameriku, na doškolovanje. Ja sam vrlo mlad obavljao visoke političke funkcije i dužnosti, te bih se možda htio probati vratiti u politiku na jedan kvalitetan i pošten način. Najobičnije su floskule kada su govorili da bih ja htio smijeniti Srebrića i biti tajnik HNS-a. Ma kakvi, mislim da sam tu funkciju prerastao, bez lažne skromnosti.
