Po prvi put u karijeri najpoznatiji nogometni vatrogasac u Hrvata Samir Toplak nije uspio spasiti klub od ispadanja. Dogodilo mu se to prošle sezone na klupi Kustošije, koja je ispala iz drugog jakosnog ranga našeg nogometa.
'Prvi put da nisam uspio spasiti momčad od ispadanja iz lige'
"Prvi put da nisam uspio. Radio sam baš analizu, dosad sam klubove spašavao ispadanja, ali nažalost Kustošiji spasa nije bilo", kazat će Samir Toplak.
No, ovaj nogometni romantičar ne očajava ni malo, nego nastoji izvući pouke. To mu je još jedno iskustvo u trenerskoj karijeri. Napravili smo s njim opsežan razgovor.
Gdje je sad i što radi Samir Toplak?
"Trenutno kao i svi u ovo doba odmaram i koristim priliku viđat se s ljudima s kojim se inače nemam priliku baš družiti zbog obveza. Nije mi dosadno, pratim sve okolo u nogometnom svijetu i čekam novi posao. Hvala Bogu, zdravlje me služi, svi smo dobro, ja i čitava obitelj. To je najvažnije."
Zašto ste se prihvatili ovako zeznutog posla u drugoj ligi?
"Mnogi treneri su me upozoravali iz druge lige koju, da vam budem iskren i nisam poznavao, da je jednostavno Kustošija slabija čak i od Hrvatskog Dragovoljca i da će biti teško, međutim Andy Bara je bio toliko korektan i toliko me želio na klupi Kustošije da sam se prihvatio toga. I nije mi žao. Nikad ne žalim za svojim odlukama, ali jako mi je žao što nismo uspjeli. Otvarala se jedna dobra priča za budućnost. Dogovorili smo nekoliko igrača da budemo dobri u drugoj ligi, međutim nismo bili."
Kako onda gledate na epizodu u Kustošiji?
"Sad s nekim odmakom od mjesec i nešto dana, uz analize koje sam napravio, što sam već rekao, dao sam maksimum od sebe i miran sam. Ali, nije bilo dovoljno. Što sad, idemo dalje. Nismo selekcionirali momčad, niti smo ju pripremali, kako je bilo, bilo je."
'Čovjek uči dok je živ'
Znači i dalje učite kao trener?
"I dalje, čovjek uči dok je živ. Bilo je to za mene dobro iskustvo. Sad se šalim i govorim kolegama da sam konačno pokazao da nisam trener za drugu ligu. Malo sam se vratio na funkcioniranje kluba na amaterskoj razini. Malo sam sa svim time bio zatečen. Kustošija je klub koji je, onako, kvartovski, koji već godinama funkcionira na taj način. To me malo iznenadilo, da vam budem iskren. Htjeli smo mi više to dići na jedan viši nivo, ali nije bilo vremena, jednostavno ga nije bilo. Tako je, kako je, ne možemo natrag. Žao mi je jako zbog ljudi koji su me doveli. No, nisu mi ništa zamjerili. Znali su i sami kakva je situacija, da će ostanak u ligi biti težak. I bilo je teško".
Koji su izazovi kod vođenja jednog drugoligaša i što je teže - biti trener prvoligaša ili niželigaša?
Izazovi u Kustošiji
"Ma, trenirati niželigaša je teže, ovo što sam sad radio u Kustošiji je teže nego biti trener u prvoj ligi. Bio sam deset godina na jednom visokom, TOP nivou u trenerskom poslu, pa mi se teško bilo prešaltati u te amaterske vode, da se tako izrazim. No, zaplivao sam njima hrabro, kao i uvijek jer volim izazove i nikad ne bježim od njih. Evo, samo jedan detalj - teško mi je bilo zamisliti, nikad, u stvari, nisam mogao ni pomisliti, da se bolje izrazim, da jedan nogometni klub koji se natječe na profi nivou nema fizoterapeuta. Znači, Kustošija ima vanjskog suradnika koji itekako zna svoj posao, Vladu Šimića, ali koji nije profesionalac. On ima svoj privatni posao i kad stigne nešto odraditi, on odradi sjajno. Ali, meni je to neshvatljivo u profi nogometu, na toj razini. Te neke stvari su me iznenadile i puno je teže funkcionirati na ovom nivou."
Je li nešto nedostajalo u Kustošiji, a da je bitno za uspjeh u vašem trenerskom poslu?
"Ono što mi je nedostajalo u Kustošiji je ono što sam uvijek imao kad sam dolazio na klupu neke momčadi, kluba kojeg treba spasiti, koji se nalazi u teškoj situaciji.... Dakle, u teškim trenucima u Interu gdje sam selekcionirao momčad, ali i u Varaždinu, Lokomotivi i Gorici isto, jednostavno sam uvijek imao tri, četiri do pet nogometaša - fightera koji mogu povući još toliko igrača u taj svoj žrvanj borbenosti. Onda ti je puno lakše. U ovoj ekipi Kustošije, apsolutno nisam imao niti dva igrača koja bi povukla ostale. Jednostavno, kako je bilo teže i momčad je bivala sve lošija. Nedostajalo je karaktera. Svi su se skrivali, nitko nije preuzimao odgovornost. Teško je tako napraviti rezultat."
Čudovište od 18-godišnjaka
Imali ste u momčadi 18-godišnjeg Mikayila Fayea kojeg je Bara mađioničarski prodao u Barcelonu. "Čudovište" iz Kustošije, kako su Mikayila Fayea prozvali mediji, ima nevjerojatnih 400 milijuna eura otkupnu klauzulu. Zar on nije bio taj igrač koji može povući ostale?
"Taj mali je čudo. Evo, sad je ušao protiv Milana, odigrao je prve minute za prvu momčad Barcelone. On je igrom slučaja došao u Kustošiju samo da mu bude odskočna daska za dalje. On je dijete od 18 godina. Ne govori naš jezik, pa kako će on biti netko tko može povući ostale?! Nije on za to, iako je svoje odrađivao pošteno. Ja govorim o karakteru koji će okupiti momčad, koji će nabrijati ostale, napraviti atmosferu... Nažalost, to nisam imao u ovoj momčadi i kad je bilo najbitnije, onda od tih iskusnih igrača dobio sma najmanje, od kojih sam očekivao da mogu povući. Pritisak je odradio svoje".
Kako je jedan tako talentiran nogometaš uopće i završio u Kustošiji?
"Faye vam je posebna priča. U svemu tome, čuo sam se sad baš s Barom, svi smo sretni što je igrao za Barcelonu protiv Milana. To je pozitivna i svjetla točka svega toga. Dakle, Mikayil Faye je ponikao u jednoj nogometnoj školi u Africi koja ima, odnosno u kojoj maser ima pravo prvootkupa igrača. Faye je trebao tamo završiti, međutim Andy sa svojom sposobnošću, kad je vidio o kakvom se igraču radi, kad je fenomenalno odigrao SP za igrače do 17 godina, jednostavno došao s novcima i kupio ga. U Africi je to vrlo jednostavno."
Znači, treba samo novac i ništa više?
"Dođeš s novcima, kupiš igrača i to je to. Maser je jednostavno tužio tada klub, ali je izgubio tužbu. Tu ništa nije bilo sporno jer nisu dali nikakvu ponudu i Faye je došao u Kustošiju samo s jednim ciljem - ući u Europsku uniju da napravi transfer. Bara je za Mijayila Fayea imao upite prije. Skauti su samo dolazili gledati ga. Bilo je tu ozbiljnih skauta. Čak je prije Barcelone trebao potpisati za Genk, tjedan dana prije nego što je potpisao za Barcelonu. Oni su bili najozbiljniji, jako dobar razvojni klub za njega".
'I Chelsea je htio Fayea, poslali su službenu ponudu'
Je li postojao još neki klub koji je htio Fayea?
"I Chelsea je poslao ponudu službeno, ali kad se pojavila Barcelone, to je bilo to. Ne treba tih šest mjeseci druge lige gledati kako je on došao tu pokazati se, jer su ga već prije pratili. On je bio reprezentativac svoje zemlje, Senegala."
Druga hrvatska nogometna liga je postala jako zanimljiva...
"Je, prošle sezone puno je utakmica druge hrvatske lige bilo na TV-u. Ja mislim da smo mi, ne znam, od 11 utakmica jedno osam se prenosilo na televiziji. To je velika promidžba za drugu ligu. Jedino što nedostaje drugoj ligi je VAR. Znam da je to preskupo, ali VAR bi uozbiljio ligu".
Kako gledate na prvu hrvatsku nogometnu ligu, HNL, odnosno situaciju u njoj nakon dva odigrana kola?
"Pa ono kako to vidim je da je Dinamo još uvijek bolji od Hajduka, bez obzira na poraz na startu HNL sezone. Dinamo je u obje utakmice protiv Hajduka bio dominantan. Nisam s Hajdukom nešto posebno oduševljen kako to drugi možda pričaju i govore da je to nešto sad puno više. Ok, Rijeku su zasluženo dobili, ali Rijeka je tad odigrala loše i razočarala me, ako se uzme u obzir ona igra proljetos. Slažem se s Bišćanom, Dinamo ne treba paničariti. Dinamo ima glavu i rep. Sad se samo postavlja pitanje tko će otići iz momčadi Dinama? To bi jedino moglo dosta poremetiti Dinamo, odlazak bitnih nogometaša. Bitno je i to koje će euro natjecanje Dinamo izboriti."
'Nema ništa loše u euforiji, ali treba biti objektivan'
Što mislite o euforiji koja se stvorila u Splitu i koja se stvara svaki put kad Hajduk napravi neki zvučni transfer, odradi dobar posao ili bude u nekom pozitivnom igračkom i rezulatskom momentu?
"To sam baš komentirao danas na kavi kad sam čitao novine. Odigrali su dva kola i to je to, gotovo, odmah borba za prvo mjesto.... To je malo, ono... Ali, to je Split, to je Hajduk. Oni žive na toj nadi, oni sanjaju nakon punoljetnosti bez trofeja prvaka države. Ne treba im to toliko zamjeriti, oni sanjaju i žive za taj rezultat i klub. Ne zamjeram im ništa. Netko je dobro napisao, pročitao sam to negdje - 'Velika Gospa je blizu, a mi smo još u igri svugdje'. Ima istine u tome."
Volite euforiju?
"Neka bude euforije, nek' se napravi jedan šou i neka bude zanimljivo, ali jako je neozbiljno od nekih ljudi koji pišu, od nekih sportskih novinara, da rade procjene je li to ta sezona, da govore da je to to za Hajduk nakon svega odigrana dva kola, tj tri utakmice ako računamo i Superkup... Mislim da to nema veze s vezom. HNL je maraton u kojem će prvak biti onaj koji će igrati dobro u kontinuitetu. Meni je to smiješno nakon dva kola. Treba biti ipak malo objektivniji, ne toliko euforični, iako mi se svaka euforija sviđa, kao i pozitiva".
Dinamo u 3. pretkolu Lige prvaka čeka AEK, prvak Grčke...
'Dinamo je dobio jako teškog suparnika'
"To kao da je play-off za Ligu prvaka, a ne dvomeč koji nosi tu fazu pretkvalifikacija. Jedan težak dvoboj za Plave. AEK je prvak Grčke, klub s fanatičnim navijačima isto kao i Dinamo naposljetku. Grčki navijači su 'ludi' kao i Bad Blue Boysi. Atmosfera na utakmicama će biti sjajna, ali Dinamo će imati jako težak posao proći dalje. Dobili su jako teškog suparnika i šanse su 50-50."
Što sad imate u planu?
"Čekam, u kontaktu sam s nekim ljudima. Gledam nešto za van, pokušavam nešto u tom smjeru. Andy Bara je tu uz mene jer sam mu uskočio, nadam se da će mi pomoći. Nisam u nikakvoj panici, čekam novi izazov i ne bojim se ničeg. Bilo je nekih upita koje me ne zadovoljavaju i ne želim ići u te nekakve avanture."
