Njegovi su pogoci otvarali vrata najvećim pobjedama Hrvatske i dizali naciju na noge. Od Wembleya, Istanbula, Klagenfurta. Priča se naravno mora vratiti u njegov rodni Davor uz Savu gdje su čamci simbolično privezani, a Ivičin brat Marin jučer je dobio poziv iz Hamburga.
"Rekao mi je došo je kraj brate dok sam igrao igrao sam godine idu svoje nose mlađi ljudi dolaze profesionalci tako odlučuju mislim da sam se ponio ko godpodin", rekao je Marin Olić, Ivičin brat.
Mami i tati je danas rekao, a Marin kaže - oni su to teže podnijeli, čak je bilo i suza.
Kako i ne bi nakon 14 godina u reprezentaciji, 104 nastupa, 20 golova, pet velikih natjecanja.
"Oproštaj od hrvatskog dresa mi je vrlo emotivan trenutak. Hrvatska mi je uvijek bila iznad svega te će to i ostati, i želim joj sve najbolje ovoga ljeta u Francuskoj. U meni će imati najvećeg navijača", rekao je Ivica u oproštajnom pismu.
I prijatelji u Davoru ostali su zatečeni. Kažu da, kad su to pročitali, bilo im je žao i htjeli su plakati.
A koliko je suza radosnica bilo u poznatoj krčmi u kojoj su se slavili Olićevi golovi. U krčmi Davor u Davoru uvijek se znalo kad je Ola na televiziji zavrti prstom okreće se runda.
Runda za neuništivost, upornost i rad. Iako je mogao reći - želim se oprostiti na Euru, Olić je rekao - mene se ne mora tjerati.
"Igrač koji je i ovim potezom pokazao da ne očekuje da mu se išta donosi, da je sve napravio svojim radom. Ivica Olić zaslužuje samo veliko hvala", rekao je izbornik reprezentacije Ante Čačić.
Hvala velikom oproštajnom utakmicom?
"Ne znam kako će savez reagrirati, ali mi ćemo mu u Davoru napraviti feštu, to će biti neopisivo", rekao je Olićev brat.
Ivica još nije rekao konačno zbogom nogometu, no od kockastog dresa oprostio se jedan od najvećih igrača koje je Hrvatska imala.
