Kao po nekom pravilu pred svako veliko nogometno natjecanje u sjećanje se vraća ljeto 1998. godine kad je hrvatski nogomet ispisao najljepše stranice svoje povijesti osvajanjem svjetske bronce u Francuskoj. Dio te priče bio je i nekoć vrhunski veznjak Robert Prosinečki, danas izbornik reprezentacije Bosne i Hercegovine.
U razgovoru objavljenom na službenim web-stranicama Hrvatskog nogometnog saveza Prosinečki nije mogao izbjeći to pitanje...
Kruna karijere
"Uspjeh za povijest i ponos. Kruna nogometa, kruna karijera. Treće mjesto na kugli zemaljskoj, tako velika stvar za tako malu zemlju!"
Bronačni hod svjetskom smotrom za mnoge je danas mogao biti i zlatni. Prosinečki odgovora:
"Znaju li oni koji to govore da se moglo i manje? Nisam za analize u stilu "Što bi bilo da je bilo" jer to su obična naklapanja. Pustimo eventualnosti. Činjenica je da nas u međuvremenu nije sustigao niti jedan naraštaj, štoviše: od četiri moguća turnira izborena su tri na kojima nismo prolazili skupinu. Ni u Japanu 2002., ni u Njemačkoj 2006., ni u Brazilu 2014. Bio sam na Dalekom Istoku, štošta nije štimalo, na dnevnom redu bila je i žrtva smjeni generacija, događa se i drugima. Šteta što smo olako izgubili od Meksika, da ne spominjem Ekvador protiv kojeg smo mogli sve popraviti. Nismo, i morali smo doma. To je tako. Nerijetko su očekivanja puno veća od realnih mogućnosti. Zar nije bilo bitno, najbitnije, uopće doći u Japan!"
Nezahvalno je uspoređivati
Upitan je potom Prosinečki za šanse Hrvatske na SP-u koji sljedećeg tjedna započinje u Rusiji.
"Kao prvo, nisam gledao reviju s Brazilom u Liverpoolu, bio sam sa svojima u Južnoj Koreji. No čuo sam i čitao dosta o kvalitetnom prvom dijelu i stanovitim propustima u drugom. Ako netko voli nadigravanje – to sam ja. S dopunom: volim i natjecanje. Stoga zaključujem kako nikad nije dobro kad se izgubi."
Pitanje usporedbe generacija nikad se ne može izbjeći...
"Nezahvalna tema. Jasno da se stalno napreduje, da je danas potpuni naglasak na fizičke komponente. Što ne znači da momci iz 1990. ne bi bili konkurentni i u tom segmentu. Najsposobniji bi bili standardni u svakom razdoblju i u svakom sustavu. Trkački, tehnički, taktički."
Ako se uspoređuje...
Slaže se Prosinečki da će biti važno startati pobjedom u Rusiji. Prva utakmica donosi ispit u vidi ogleda sa Nigerijom koja, da ne bi bilo zavaravanja, nije lagan suparnik.
"Nije nitko. S tim da je nužna objektivnost: ako se Hrvatska 2018. stavlja u paralelu s Hrvatskom 1998., smiješno je bojati se i Nigerije i Islanda iako su i njihovi plusevi evidentni. Ne kao hrvatski; oprostite, nemamo kaj pričati. Ili je ta priča o jednakoj ili čak većoj vrijednosti u odnosu na Brončane netočna."
"Poštujem egzaktne podatke: naši reprezentativci zaista su veliki, i odreda članovi velikih klubova. Vrhunski idu s vrhunskima. Bogati poslodavac ne štedi, nije mu problem uzeti pravog, skupog. Zato je rezonska procjena da smo kadri otići ne samo iz skupine, nego se u nokaut-fazi ravnopravno nositi skoro sa svima, to prije što u jednoj utakmici nikad nikome nije zagarantirano ništa. Pa i ta slika, ti raporti s Anfielda kažu da smo trebali povesti. Zašto ne i dobiti da se zapelo iz petnih žila!"
Luka je ključ
Potom Prosinečki podvlači ključno:
"Nema uspjeha ukoliko se sve ne posloži. Zajedništvo, atmosfera, podrška, forma, sreća. Jako je važna karika javnost. Veseli što reprezentacija uživa silnu potporu Hrvata iz svih dijelova tuzemstva i inozemstva. Simpatiziraju nas i drugi."
Luka Modrić
Zna se tko drži ključeve uspjeha reprezentacije koju vodi Zlatko Dalić. To je barem jasno...
"Luka Modrić. Čovjek je u pet sezona s Real Madridom osvojio četiri Lige prvaka. Ako će on biti u optimalnom izdanju – ne tek solidan, već genijalan – šire se horizonti. On je presudan. Makar se ne smije nimalo umanjiti značenje Ivana Rakitića-Rakete, čvrste obrane i nekolicine mladića koji nadiru, naprimjer Ante Rebića", zaključio je Prosinečki.
